Glupost je motor svijeta. Političari, ličnosti iz estrade, svi manje-više žive od ljudske gluposti.
Jeste li ikada čitali Tvornicu čokolade kao dijete? Matilda? Veliki nježni div? Možda mislite da su to nevine knjige. Bezopasne knjige. Kome bi uopće palo na pamet da ih cenzurira? Pa dežurni moralisti ni ovoga puta nisu demantirali sami sebe.
Pisac dječjih knjiga Nicola Pesce to je osudio na svojoj Facebook stranici: “U praksi se uklanjaju riječi “debeli”, “lud”, “patuljak”… pa će čak i izrazi poput “čistačice” postati “glavna osoba domaćinstva”.
Tvrtka koja posjeduje prava na njegova djela i engleski izdavač trideset godina nakon autorove smrti dobro su smislili učiniti ovu užasnu stvar.
Politička korektnost je sada postala religija. Prvo su mislili prepravljati klasike, onda su cenzurirali Shakespearea! Zašto? Jer govori o burnim strastima i obiteljskim razmiricama, a bilo je dovoljno da se ocijeni “neodgojnim”. Pristupiti književnosti na ovaj način znači ubiti je. A danas su i dječje knjige pale pod nišan ove bolne cenzure.
Netko će prigovoriti: ali kakve veze ima hoćemo li bez ove ili one riječi? Zar je to ipak toliko važno?
Pa zašto ne eliminirati riječ tuga, zašto ne učiniti bez riječi bol, riječi mržnja? Pa da, ako nastavimo ovim putem, doći će dan kada više nećemo moći izraziti nijednu misao, nijednu emociju, nijedno stanje uma koje je Power ocijenila društveno neprihvatljivim. Zaslađujući jezik, prekrajanje povijesti znači “ulazak”, kako reče Goethe, “u ono mjesto uma gdje san razuma stvara čudovišta”.
HOP
HOP na Telegramu