Osvrćem se na tekst novinara Zorana Vitasa (VL, 25. veljače. 2023.) u kojem on predstavlja teoriju prof. Tkalčića sa Australskog nacionalnog sveučilišta u Canberri. U njoj se tvrdi da u središtu Zemljine jezgre postoji još jedna manja metalna kugla. Do takvog zaključka navodno je došao njegov znanstveni tim mjerenjem različitih brzina valova koji prolaze kroz Zemljinu unutarnju jezgru za vrijeme potresa.
Međutim, ta teorija je nedorečena jer ta teorija ne uzima u obzir gravitacijske i antigravitacijske sile unutar Zemlje koje su temelj Zemljine energije.
Da bismo savladali gravitacijsku silu moramo koristiti antigravitacijsku silu. Ta energija se sastoji od magnetske i električne sile. Energija koja izbija iz središta Zemljine jezgre je konstantna, a mijenjaju se jedino magnetske i električne sile. Magnetske sile vrte Zemlju oko njezine osi jer one su kružne isto kao što su kružne i električne sile, a okomite su jedna na drugu.
Zemlja se uvijek vrti oko svoje vertikalne osi, što znači da u šupljini njezine jezgre postoje četiri vertikalne i četiri horizontalne sile jer postoje četiri kvadranta, te peta i šesta sila koja prolazi kroz žarište, a sve su okomite jedna na drugu. Na njima se nalaze dva vertikalna naboja koji putuju jedan prema drugom istovremeno. Naime, oni su projekcije magnetizirane materijalne kuglaste jezgre kroz koju teče električna i magnetska energija . Kad je električna sila maksimalna, magnetska sila je minimalna i obrnuto. Te sile čine Zemljinu energiju, a definira je formula E = m2 + e2, gdje ‘m’ predstavlja magnetsku, a ‘e’ električnu silu. Što je veća električna sila, magnetska sila je sve manja, ali Zemljina energija ostaje konstantna.
Zemlja se vrti oko svoje osi i energija Sunca udara Zemlju pod različitim kutovima jer se ona diže i spušta u odnosu na Sunce u svojoj putanji oko njega. Magnetski polovi se vrte zajedno sa Zemljinom osi i oko Sunca. Da bi Zemljina os vrtnje i magnetski polovi došli u početnu poziciju treba proći cca 25 700 godina. Nije li to možda uzrok klimatskih promjena? Sjeverni pol se nalazi na najmanjoj mogućoj magnetskoj sili koja može vrtjeti Zemlju oko njezine osi. Kad bi ta magnetska sila postala manja, Zemlja bi se prestala vrtjeti oko svoje osi i izgubila svoju putanju.
Nasuprot sjevernog magnetskog pola, na južnoj polutki na vertikalnoj električnoj sili se nalazi južni magnetski pol. Nasuprot sjevernom polu na osi koji prolazi kroz središte Zemlje nalazi se drugi magnetski pol istog naboja. Dakle, isti polovi se nalaze na istoj osi koja prolazi kroz težište Zemlje. Isto vrijedi i za magnetske južne polove koji se nalaze na horizontalnoj magnetskoj kružnici suprotno od sjevernog pola. Kada magnetska energija ulazi unutar jezgre dolazi do sudara dva ista naboja i prema vani izbija iz Zemljine jezgre sila u dva suprotna smjera.
Ovo nam otkriva kako nastaje Zemljina energija, odnosno, njezine gravitacijske i antigravitacijske sile koje unose energiju unutar jezgre i vraćaju je prema vani. Unutar Zemljine jezgre, u njezinoj šupljini, postoji virtualna kuglica čije žarište je gdje se sijeku magnetske i električne osi. Zbog toga imamo uz te osi električnu i magnetsku silu. Ta virtualna kuglica se zavrti za 180 stupnjeva. To je uzrok različitoj brzini valova, a tako funkcionira i genetika. Dakle, cjelina Zemlje se sastoji od dvije polovice koje imaju zajedničko žarište.
Jezgra Zemlje je stroj u koji sve ulazi i izlazi, a mi taj stroj nazivamo mitologijski božica Majka koja sve stvara na Zemlji. Zemlja je majka života na Zemlji, a Otac života je Sunce. Dakle, Sunce oplođuje Zemlju. Na ovom principu se događa fuzija bez ikakvih posljedica jer tlak koji gura Zemljinu koru od Zemljine jezgre se može kontrolirati. Taj tlak u Zemlji kontroliraju tektonske ploče za vrijeme potresa.
Srećko Radović
HOP na Telegramu
