U početku sam mislio da je ta riječ nastala od riječi EMIR jer su Romani u riječima ispuštali sve početne vokale, ali kad sam doznao da su Franci imali sufiks MER u svojim imenima, došao sam do zaključka da taj sufiks mora imati drukčije porijeklo i drukčije značenje. Hrvati čakavci su ga samo ikavizirali u MIR.
Tko su bili Franci? Povjesničari tvrde da su bili Germani, ali Hrvati su ih zvali Vranci. Vranac je konj crne boje pa pretpostavljam da su bili obrazovani misionari koji su širili kršćanstvo na crnim konjima. Glas F je često zamjenjivao glas V. Kako su njihova imena završavala sufiksom MER i njihova prezimena su imala sufiks EC, dakle, EČ i IČ, što je još postalo EK i IK. Nije li onda moguće da su Franci bili prvi Hrvati koji su prihvatili kršćanstvo i naklonili se Rimu šireći ga po Europi?
Oni su tvorci germanskih pravopisa i tvorci germanskih jezika preko pravopisa. Oni su također tvorci francuskog pravopisa i jezika jer bilo bi logično da su Gali svoj jezik željeli nazvati galski. Franci su najvjerojatnije bili Aramejci sa Levanta koji su širili kršćanstvo. Slični pravopis imaju Poljaci i svi Claveni ili Slaveni koji si rimski kršćani. Dakle, da bi se nametnulo kršćanstvo ili bilo koja religija narodu treba mijenjati jezik i zabraniti mu liturgiju na njegovom izvornom jeziku.
Međutim, na čakavskim prostorima Franci su uveli dvoslove IE i EI jer su čakavci bili akavci, ekavci i ikavci, a to se kasnije odrazilo kao JE i EJ. Tako je hrvatski jezik postao jekavica, a upitna zamjenica ČA je postala ŠTO. Slično vrijedi i za druge vokale, što nikada nije potpuno završeno, premda umjesto glasa H, V i Č na početku riječi često dolazi glas J.
Sve ovo nas upućuje da se Hrvati moraju odreći ijekavice jer nju je hrvatskoj kulturnoj i intelektualnoj eliti zbog njihove jezične ignorancije prevarom nametnuo Vuk Karadžić. Tako je jekavica postala i ijekavica na temelju srbijanskog ekavskog naglaska, a taj hrvatski jezik danas brane komunistički intelektualci ili zlotvori hrvatskog identiteta. Ta ijekavica je teška za učenje bez poznavanja srbijanskog naglaska, a zbog toga hrvatski jezik studira jako mali broj stranaca. Njima je lakša hrvatska ikavica.
Španjoli izgovaraju glas J kao H dok Hrvati ispred vokala na svim naglascima u mnogim riječima umeću nepostojeći glas J čak ako vokal nije početni. Tako su imena Ura ili Osa kod Hrvata postala Jura i Josa, odnosno, Jure i Joso, a riječ TEME postala je TJEME kao što je riječ DEVA postala DJEVA ili riječ DAVA postala DJAVA (ĐAVA) . Uvođenje slova J je tražilo naglasak u izvornoj riječi.
Bog Haravača je zamijenjen bogom ČAVA kojemu je dodan sufiks AN, pa imamo boga ČAVAN, što je suglasnički pisanjem postalo SUN kod Engleza, ZONNE kod Nijemaca i SUN-CE kod Hrvata. Bog ČAVA se još odrazio kao Ševa, Šiva, Šeba ili Šiba, ali u Bibliji kao AVA i EVA ili u hrvatskom kao IVA, što znači da se preko Semita promijenio rod. Postoje još inačice ČIVAŠ i CHIVAS sa drugim sufiksima. Bog ČAVA je nastao semitskim čitanjem riječi VAČA u nazivu HARA-VAČA.
Još se bog ČAVA odrazio kao SAVA, TAVA, KAVA ili GAVA. Ako ovim riječima dodamo sufiks AN, dobivamo riječi SAVANA, TAVANA, KAVANA i GAVANA, odnosno, Savana, Tavan, Kavana i Gavan. Od riječ gavana nastaje riječ govno. Haravača je kod kršćana se odrazio na suglasničkom pismu kao HRUČ, CRIS, KRIS-T i HRIS-T, a kod pravoslavaca HRIST-OS i KRIST-OS. Ako zamijenimo glas R glasom L, dobivamo druge čakavske izvedenice kao KLUČ (KLJUČ) i KLIS. Što nam onda znači suglasnička riječ ALUČ odakle suglasničke riječi LUČ, LUČA, LUG, LUK, LUKA, LUT ili LUTA?
U Krajini ili Cervenoj (Harvatiji) kršćanstvo je nametnuo Bizant jer je ona bila vazal Bizanta. Prvi hrvatski poznati knezovi su imali u svojem imenu sufiks MIR, a to su Trpimir i Branimir. Oni su osjetili propadanje Bizanta i tražili su pripajanje Rimu. To je uspjelo knezu Branimiru i on se 879. godine priklonio Rimu, priznat od Pape kao vladar Krajine. Sufiks MIR je nastao od naziva Rim semitskim čitanjem.
Tada su neki krajinski Cerveni pravoslavci zadržali bizantsku (grčku) liturgiju, priznali Papu i postali unijati ili grkokatolici. To Srbijanci ne žele prihvatiti i nazivaju ih Prečanima, a ne Srbima, premda su oni izvorno Hrvati u Hrvatskoj i Bosni jer su bili čakavci, većinom akavci i ikavci. Međutim, to im ne žele reći ni katolička Crkva ni HAZU. Sramota. Hrvatski identitet se brani znanjem, a najmanje nekom komunističkom diplomo ili licemjerjem.
SREĆKO RADOVIĆ