Kada su znanstvenici postavili hipotezu o postojanju sjećanja u vodi, čovječanstvu se otvorila nevjerojatna perspektiva. Memorija vode pamti svaki udar.
Znanstvenici su instrumentima zabilježili da svaka memorijska stanica vode ima 440.000 informacijskih ploča od kojih je svaka odgovorna za svoju vrstu interakcije s okolinom. U vodi je zapisan zakon svemira! Najpopularnije i najpoznatije istraživanje o vodi proveo je japanski liječnik Masaru Emoto.
Koristeći posebnu tehniku brzog snimanja, uspio je brzo zamrznuti vodu pod mikroskopom kako bi uhvatio njen šesterokutni kristalni oblik i snimio ga. Uočio je da se voda iz grada i iz prirode razlikuje, da prirodna voda ima ljepšu i skladniju kristalnu strukturu od gradske vode. Čista i zdrava voda stvarala je pravilne i lijepe kristale, a onečišćena nepravilne oblike. Potom je kapljice vode podvrgnuo trenutačnom smrzavanju u trenutku određenih promjena koje su se događale u elektromagnetskom polju, a te su promjene bile uvjetovane, između ostalog, puštanjem određene glazbe na koju je voda reagirala. Uočio je da kada je voda izložena agresivnim zvukovima, kristali vode gube svoju skladnu geometrijsku strukturu, dok uz opuštajuću ili klasičnu glazbu zauzimaju simetričan položaj.
Botaničari i mnogi ljubitelji cvijeća odavno znaju da biljke bolje rastu ako im se pjeva ili im se tiho govori. Dr. Emoto odlučio je uhvatiti o čemu se radi i pretpostavio je da ono što reagira u biljkama može biti samo voda. I doista se njegova kristalna struktura mijenjala ovisno o vibracijama koje su prolazile kroz elektromagnetsko polje. Vibracije koje je proizvodila glazba koju smo i mi rado slušali i koja nas je opuštala stvarale su simetrične nakupine u vodi. S druge strane, agresivna glazba poput heavy metala, rock’n’rolla, jazza ili običnog trešanja stvorila je asimetričnu kristalnu formu, pa je Emoto zaključio da se voda jednostavno “mršti” i da joj takav zvuk ne odgovara .
Logično, možemo zaključiti da stalna izloženost brujanju prometa i ostalim urbanim zvukovima pogubno utječe na vodu u našem tijelu. Pa, logično, utječe i na naše zdravlje. Međutim, dr. Emoto tu nije stao. Nastavio je svoje pokuse izlažući vodu pozitivnim i negativnim utjecajima, što su u ovom slučaju bile dobre ili loše riječi upućene običnoj čaši vode, potom bi vodu zamrznuo i fotografirao pod mikroskopom. Otišao je i dalje pa bi na jednu čašu zalijepio papir na kojem bi bila ispisana ružna riječ, a na drugu čašu papir na kojem bi bila lijepa riječ.
Rezultati su u oba slučaja bili fascinantni. Voda iz čaše na koju je zalijepljena lijepa riječ, ili kojoj su upućene ugodne riječi, formirala je pravilne i lijepe kristale, dok je voda izložena negativnim riječima od svoje strukture formirala nepravilne oblike. dr. Emoto je dokazao da se vibracija riječi prenosi na vibraciju vode te da voda ima sposobnost pamćenja i prijenosa informacija. Ovisno o okolini, mijenja ne samo fizički izgled vode, već i njezinu molekularnu strukturu. Energija vibracija iz okoline također utječe na molekularnu strukturu vode.
Sad znate zašto se na boce Jane utiskuju new age citati. No, znate i zašto je na Vodokršće potrebno nositi vodu i sol na blagoslov u crkvu, te je piti i njome blagoslivljati prostore u kojima boravimo.
M.B.
HOP
HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal