Osiromašeni uran je teški metal koji se uglavnom koristi u proizvodnji oružja i streljiva, ali i u mnogim drugim područjima uključujući područja koja nisu isključivo vojna i civilna.
Duktilnost i sposobnost apsorpcije zračenja osiromašenog urana čine ga savršenim materijalom za zaštitu od zračenja u medicinskoj struci. U pomorskom i zrakoplovnom području Element uran se koristi kao protuteža u primjenama u zrakoplovstvu, kao što su kontrolne površine zrakoplova (krilca i rep) i mornaričkih zrakoplova. U naftnim bušotinama Osiromašeni uran također se koristi u naftnim bušotinama kao dio onih utega koji se koriste za potapanje opreme u bušotine pune mulja.
U trkaćim jahtama se koristi kao komponenta središnje ploče. U sportu Osiromašeni uran se koristi u strijelama za streličarstvo i palicama za golf.
Osiromašeni uran koristi se u protutenkovskom streljiva, protutenkovskim granatama i u oklopu nekih oružanih sustava, vrlo je učinkovit protiv oklopa i jeftiniji od jednako učinkovitog monokristalnog volframa.
Osiromašeni uran je nusproizvod procesa obogaćivanja osiromašenog urana. Mješavina 235U i 238U, s većim obogaćenjem 235U od prirodne koncentracije (0,7110%), čini obogaćeni uran. Koristi se kao gorivo u nuklearnim elektranama i kao glavni detonator u nuklearnom oružju. Preostali materijal iz procesa sastoji se uglavnom od 238U, koji ima nižu specifičnu aktivnost od prirodnog urana. Ekstrakcija urana, sadržanog u prirodnim mineralima, odvija se na različite načine, a konačni rezultat je proizvod u kojem je postotak 235U manji nego u izvornom materijalu (kreće se od 0,7110% do 0,25-0,4%). Od 12 kg prirodnog urana ili mineralnog urana dobije se približno 1 kg urana obogaćenog na 5% 235U i 11 kg osiromašenog urana. Specifična težina obogaćenog i osiromašenog urana Izotop 235 koristi se u nuklearnim elektranama iu izradi atomskih bombi. Ekstrahira se iz ukupne mase urana i dodaje uranu 238 koji tako postaje obogaćeni uran. Ono što ostaje, odnosno proizvod gotovo potpuno lišen dragocjenog 235, jest osiromašeni uran, svojevrsni otpad iz procesa, koji se koristi u izradi projektila i bombi. Tako se dobije projektil s osiromašenim uranom.
Proces prodiranja usitnjava većinu urana koji eksplodira u užarene fragmente (do 3000°C) kada udari u zrak s druge strane perforiranog oklopa, povećavajući svoj učinak kao i destruktivan, vrlo otrovan.
Streljivo s osiromašenim uranom prvi put je eksplodiralo u sukobu tijekom Prvog Zaljevskog rata od strane američke vojske, prvenstveno iz topova čija je granata sadržavala 272 grama osiromašenog urana (granate s osiromašenim uranom). Osiromašeni uran također se široko koristi u ratu u Bosni i Hercegovini, u ratu na Kosovu i u manjoj mjeri u Drugom zaljevskom ratu, ali i u Somaliji, pretežno u Afganistanu, u pomorskim vježbama diljem Mediterana, u mirovnim misijama.
Korištenje metaka s osiromašenim uranom rezultiralo je izlaganjem vojnog osoblja nanočesticama, finim česticama i teškim metalima.
Zbog svoje velike gustoće, streljivo s osiromašenim uranom kreće se velikom brzinom, dajući značajan zamah oružju s osiromašenim uranom. Na primjer, projektil s osiromašenim uranom težak nešto manje od 5 kg ima dovoljno zamaha da probije masivni oklop tenka. Nakon što prođe kroz oklop, vrh urana se raspada od stvorene topline i čestice osiromašenog urana počinju gorjeti.
Osim rizika od metalnih krhotina, vrlo je velika mogućnost smrti od gušenja.
Dugoročno gledano, posljedice na okoliš i ljudsko zdravlje nisu ništa manje razorne, kako za radioaktivnost tako i za toksičnost radioaktivnog metala.
Osim rizika od trovanja teškim metalima, ako se udiše osiromašeni uran, radioaktivni metal se taloži u plućima i drugim organima uzrokujući nekoliko vrsta raka.
Prema nekim studijama provedenim u Njemačkoj, zapravo, molekule osiromašenog urana mogu putovati do svih dijelova tijela, uključujući spermu i jajašca, što povećava vjerojatnost raka i oštećenja gena, uzrokujući oblike malformacija kod djece . Drugo, tu su štete nastale kontaminacijom hrane i vode koji su došli u dodir s ostacima projektila u zemlji.
Podaci o žrtvama osiromašenog urana
Nacionalna opservatorija za azbest – ONA ispitala je oko 8000 vojnika pogođenih takozvanim sindromom Zaljevskog rata ili jednostavno Zaljevskim sindromom, a potom i Balkanskim sindromom koji su bili pogođeni patologijama uključujući Hodgkinove i ne-Hodgkinove limfome i leukemiju. Više od 375 umrlo je od posljedica patologija koje se mogu pripisati izloženosti ovim karcinogenima.
“Procjenjuje se da je sveukupno oko 5000 smrtno stradalih u Oružanim snagama” .
Da biste otkrili prisutnost ili odsutnost osiromašenog urana, samo uzmite uzorak urina. Ako je test pozitivan, morat će se provesti provjere na bubrezima, budući da se metal koncentrira u tim organima i može utjecati na njihovu funkciju.
Igor Drenjančević
Hop
HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal
