PRAVOMOČNO OSUĐENA STRANKA ZA UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA DIKTATORSKI VLADA HRVATSKOM POMOĆU ETNOBIZNISMENA, ŽETONČINA I TAKOZVANIH ZASTUPNIKA DIJASPORE
mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing.
Zar AP-ova trgovačka koalicija „čvrsta kao armirani beton“ :HDZ-a, žetončina: poput Silvana Hrelje i Hrvoja Zekanovića, osam etnobiznismena i nekoliko točaka poput: socijanog liberala Daria Hrebaka, hrvatskog proljećara psihijatra prof. dr. sc Gorana Dodiga, nezavisne demokršćanke Mirjane Petir i drugih iz točkaste predizborne koalicije ne uvažava nas četiristo tisuća potpisnika građanske inicijative „Narod odlučuje“ kojom smo tražili da se smanji broj zastupnika na maksimalno 120, a prema bivšem ministru unutarnjih poslova Vlahi Orepiću moralo se izbrisati prije lokalnih izbora 2017. godine oko 270 tisuća birača s fiktivnim prebivalištem u Hrvatskoj? DORH nije poduzeo ništa. Nije pozvao bivšeg ministra Orepića da provjeri njegovu optužbu kako su predsjednik Vlade RH Andrej Plenković i Milorad Pupovac spriječili brisanje iz Registra birača s prebivalištem u Hrvatskoj birače s fiktivnim prebivalištem. Jesu li Dinko Cvitan, Mladen Bajić i ostali iz DORH-a počinili kazneno djelo prikrivanja kaznenog djela i time sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu gušenja neposredne demokracije? Zastupnici vladajuće većine su na „krivoj strani povijesti“ diktatorskom vladavinom nad hrvatskim narodom. Vladajuća većina “terminalno nesposobnog plamenog jazavca” je dobila 202.784 glasova manje od oporbenih stranaka.
Zbog utjecaja nejednakosti biračkog glasa na zastupljenost općih izbornih jedinica u Hrvatskom saboru Plenkovićeva diktatorska interesna zajednica HDZ ne bi imala većinu od 76 zastupnika s etnobiznismenima, Štromarom i Čačićem. Izbor zastupnika srpske nacionalne manjine je neustavan. Njihovi birači mogu dati glas trojici kandidata, a svi ostali samo jednom. “Antifašistička koalicija” uzurpatora boljševičkog mentalnog sklopa diktatorske interesne zajednice HDZ-e, Pupovčevih etnobiznismena, Furia Radina, tri zastupnika takozvane dijaspore iz Bosne i Hercegovine te ostalih zastupnika nacionalnih manjina je spriječila održavanja Referenduma o izbornim pravilima, koji je svojim potpisima tražilo 380.649 hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj 2014. godine, a 2018. godine preko četiristo tisuća. Analiza kretanja broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 2011. godine dokazuje grubu manipulaciju brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj koju je bivši ministar Arsen Bauk i njegova stranka SDP s koalicijskim partnerima provela uz pomoć Ustavnog suda te utjecajem generala Vladimira Šeksa Sove kako bi spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima. Hrvatska radiotelevizija = “YUTEL” snosi veliki dio odgovornosti u gušenju neposredne demokracije kršeći propise o pravodobnom i istinitom informiranju hrvatske javnosti. Sadašnja Vlada gospodina Plenkovića od preslagivanja pomoću Bandićevih žetončića i Vrdoljakove stranke HNS 2017. godine, sprječavanja brisanja birača koji nemaju prebivališta u Hrvatskoj prije lokalnih izbora 2017. godine i sprječavanja referenduma 2018. godine nema izborni legitimitet niti je legalna da odlučuje o sudbini hrvatskog naroda! HDZ i SDP su doveli do ustavne krize. Osam od deset izbornih jedinica odstupa po broju birača više od ±5%, a Vlada Zorana Milanovića je i uz pomoć tadašnjeg vodstva HDZ-a skandaloznom odlukom ustavnih sudaca da može biti više birača s prebivalištem u Hrvatskoj od stanovnika, grubom manipulacijom brojem birača prekršila prvi članak Ustava Republike Hrvatske.
Treba raspraviti ukidanje izbora zastupnika nacionalnih manjina i dijaspore u posebnim izbornim jedinicama jer je mali interes pripadnika nacionalnih manjina za izbor svojih zastupnika na posebnim listama. Posebno treba raspraviti način izbora zastupnika srpske nacionalne manjine. Sadašnji način izbora s jedan do tri glasa koji birači srpske nacionalne mogu dati daje prednost SDSS-u. Od 2003. godine SDSS je dobila sva zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru, a među njima je neprekidno profesor na Kumrovečkoj partijskoj školi i zadnji sekretar partije na Filozofskom fakultetu dr. sc Milorad Pupovac. Broj zastupnika nacionalnih manjina kretao se od pet 2000. do osam od 2003. godine. To nisu stečena prava nego povlastice zastupnicima nacionalnih manjina koje im je politička kasta boljševičkog mentalnog sklopa darovala pritiskom vanjskih političkih silnica (nametnute povlastice). Te povlastice naročito zlorabe više od dvadeset i pet godina etnobiznismeni (kako ih je nazvao bivši predsjednik Republike zmijolovac na “ustaške guje” Ivo Josipović) Milorad Pupovac i Furio Radin. Svaka je diskriminacija negativna pojava, a naročito diskriminacija, pljačka i teror zastupnika nacionalnih manjina i odnarođenih HDZ-ovih zastupnika nad većinom hrvatskih državljana. Izbor zastupnika dijaspore i nacionalnih manjina u posebnim izbornim jedinicama je neustavan. Posebne izborne jedinice Hrvatski sabor bi morao hitno ukinuti i nakon toga treba provesti nove izbore za Hrvatski sabor.
Prema članku 19. ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina koji je na snazi od 19. Prosinca 2002. godine:
(1) Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih ma¬njina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru.
(2) Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvat¬ski sabor, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.
(3) Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
(4) Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanov¬ništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje četiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
Broj zastupnika nacionalnih manjina može se smanjiti na ukupno pet zastupnika tako da srpska manjina ima jednog, a ostale manjine četiri. Zastupnici nacionalnih manjina natjecali bi se na dvije liste u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala sve hrvatske državljane i to lista kandidata srpske manjine i lista kandidata ostalih manjina. Ukoliko bi broj glasova danim listama prešao izborni prag od 2,8 posto jedan po jedan zastupnik sa lista nacionalnih manjina bi mogli sudjelovati u glasovanju za proračun i članove Vlade, a ostali izabrani zastupnici nacionalnih manjina mogli bi sudjelovati u svim ostalim glasovanjima poput zastupnika nacionalnih manjina u mađarskom parlamentu.
Osam zastupnika nacionalnih manjina je na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine izabralo 21.934 birača što je 17,36 puta manje od broja potpisnika peticije građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” za promjenu izbornih načela rujna 2014. godine. Zastupnike srpske nacionalne manjine: Milorada Pupovca s 10.733, Draganu Jeckov s 8.376 i Borisa Miloševića sa 7.715 glasova je izabralo 11.253 birača što je 33,83 puta manje od broja potpisnika peticije za promjenu izbornih pravila 2014. godine. Ostalih 5 zastupnika nacionalnih manjina je izabralo 10.681 birač što je 35,64 puta manje od broja potpisnika peticije. Vladimir Bilek, kapetan u zločinačkoj Jugoslavenskoj nacističkoj armiji = JNA Veljko Kajtazi, Milorad Pupovac i vojni psiholog zaposlen u JNA Furio Radin su svojim glasanjem u Hrvatskom saboru 13. veljače 2015. godine spriječili demokratizaciju izbornog zakonodavstva. Furio Radin i Milorad Pupovac uvjetovali su sastav VRH-e za davanje potpore Andreju Plenkoviću za mandatara,a ucjenama su omogućili preslagivanje saborske većine nakon izbacivanja zastupnika MOST-a iz vladajuće većine. Sadašnja Vlada Andreja Plenkovića nema izborni ni legalitet niti legitimitet.
Na izborima 5. srpnja 2020. godine glasovalo je u XII. izbornoj jedinici samo 29.353 registriranih birača odnosno oko sedmine birača nacionalnih manjina, a za srpsku oko četrnaestine. Izabranim zastupnicima srpske nacionalne manjine je dalo glas samo 5,94 posto birača od broja birača prema Izmjeni rješenja o zaključivanju popisa birača od 1. srpnja 2020. godine. Svih osam zastupnika nacionalnih manjina izabralo je 21.934 birača, a za osam zastupnika MOST je dobio u jedanaest izbornih jedinica 123.194 glasova. Za jedno zastupničko mjesto Most je trebao 3,62 puta više glasova birača od zastupnika nacionalnih manjina.
U XI. izbornoj jedinici glasovalo je 28.894 birača, a od tog broja 21.894 u Bosni i Hercegovini. Tri HDZ-ova zastupnika dijaspore izabralo je 17.905 birača, a od toga broja je 15.517 birača iz Bosne i Hercegovine. Jedanaest zastupnika dijaspore i nacionalnih manjina pomoću kojih je Andrej Plenković dobio mandat za sastavljanje Vlade izabralo je 39.839 birača.
Pupovčeva interesna zajednica SDSS je neustavno povlaštena stranka prema Zakonu za izbor zastupnika nacionalnih manjina.
Birači srpske nacionalnosti mogu, protivno načelu jednakosti prava glasa svih birača, dati glas jednom do trojici kandidata za izbor svoja tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok većina birača u općim izbornim jedinicama može dati samo jedan preferencijski glas uz prohibitivnu klauzulu od 10 % za priznavanje preferencijskih glasova kandidatima. To je grubo narušavanje ravnopravnosti ostvarivanja biračkog prava ostalih hrvatskih državljana. Od izbora za Hrvatski sabor 2003. godine svi izabrani zastupnici srpske nacionalne manjine su bili, a većina su još članovi SDSS-a.
Odmah iza izbora 5. Srpnja 2020. godine napisao je dr. sc. Tomislav Sunić: „Za ilustraciju parlamentarne lakrdije dovoljno je navesti XII. izbornu jedincu ili tzv. manjince, čijih nekoliko zastupnika, primjerice Furio Radin i Milorad Pupovac, već više od četvrt stoljeća sjede u Saboru – po uzoru na svoje bivše drugove jugoslavenske komunističke skupštinare čiji je rok političkoga trajanja na Dedinju u Beogradu često bio dulji od njihova biološkoga trajanja. I nakon Tita – Tito! Hrvatska, po svom starom uzusu lošega jezičnog ponašanja stranaca uvodi i tzv. preferencijalno glasovanje (preferential voting), premda bi običnome hrvatskom čovjeku bilo mnogo jasnije da se koristi hrvatski izraz ‘povlašteno glasovanje’. No i tu je riječ o tipičnim liberalnim pravnim makinacijama; broj preferencijalnih glasova potreban za zastupnike manjina u Hrvatskoj daleko je ispod praga koji se očekuje od ostalih kandidata iz ostalih izbornih jedinica“. Najdugovječniji zastupnik u Hrvatskom saboru vojni psiholog u Jugoslavenskoj nacističkoj armiji = JNA dr. sc. Furio Radin je neprekidno zastupnik u Hrvatskom saboru od 7. rujna 1992. godine, a od toga je zastupnik talijanske manjine postao dvaput kao jedini kandidat.
Savjetnik predsjednika Josipovića, Siniša Tatalović, predložio je da treba ukinuti posebnu izbornu jedinicu za manjine te da njihovim predstavnicima treba oduzeti pravo glasovanja što se tiče proračuna i povjerenja vladi. Furio Radin to je odbio uz riječi da bi tada predstavnici manjina bili samo zastupnici za otpad.
HNiP: Neshvatljiva je presuda protiv Marka Juriča! SPC radi isto što i ruska crkva u Ukrajini!
Hrvatska novinari i publicisti reagirali su na presudu Kaznenog suda u Zagrebu kojom je novinar Marko Jurič osuđen na 10 mjeseci zatora uvjetno, a njegova tvrtka Plava produkcija na 25. 000 kuna novčane kazne zbog slučaj Porfirije i pjevanje četničkih pjesama.
Presuda Kaznenog suda u Zagrebu kojom je urednik i novinar Marko Jurič osuđen na 10 mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, zbog emisije „Markov trg“, na Z1 televiziji, iz 2016. godine povod je našeg javljanja.
Jurič je, naime u toj emisiji prozvao Porfirija i vrh SPC-a, zbog „veličanja četništva“, nakon što je prikazan video u kojem se vidjelo kako je Porfirije u Chicagu pjevao četničke pjesme, uključujući i onu posvećenu četničkom vojvodi iz Drugog svjetskog rata Momčilu Đujiću.
Sutkinja je pak Juričev autorski osvrt u toj emisiji ocijenila kao „širenje govora mržnje“ i „poticanje na nasilje“ prema pripadnicima Srpske pravoslavne crkve i srpske manjine u Republici Hrvatskoj, i donijela je spomenutu presudu.
Mi se, kao novinarsko društvo, i uslijed identičnog političkog narativa kojem smo svjedočili devedesetih u Hrvatskoj tijekom velikosrpsko jugoslavenske agresije na Hrvatsku, i kojeg danas gledamo kako se ponavlja u ruskoj agresiji na Ukrajinu, naprosto trebamo oglasiti.
To je politika, u kojoj se protivnika čiji se teritorij želi oteti i etnički očistiti, ocrnjuje za nacizam (odnosno za ustaštvo u Hrvatskoj), te se time pod politikom Ruskog svijeta (odnosno, u srpskoj inačici iste politike, Srpskog sveta) pokušava opravdati agresija.
U svijetlu toga nije moguće ne vidjeti istu matricu djelovanja Ruske i Srpske pravoslavne crkve, preko recentnih događanja u Kijevskoj Pečerskoj Lavri (gdje Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije ne prihvaća odluke ukrajinskih vlasti, antagonizirajući se prema autokefalnoj Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, kao i djelovanje SPC-a u slučaju posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, u kojima je upravo Porfirije odigrao važnu ulogu u destabiliziranju Crne Gore.
Na određeni način je na cijeli taj narativ, kao i kasnije djelovanje SPC-a, upravo Jurić upozorio u spornoj emisiji.
Od hrvatskog Kaznenog suda, možda se ne treba očekivati razumijevanje politika koje djeluju na ovim prostorima, ali bi ipak bilo za očekivati, da su svjesni kako Hrvatska danas nije u 1945. godini, te da, u najmanju ruku, nije primjereno kažnjavati novinare za izrečenu riječ.
Zapravo dojma smo da samo razlika u godini, danas je naime 2023. godina, Marka Juriča spašava od puno drastičnijih mjera, kakve su bile primjenjivane u vrijeme pobijede revolucionarne fronte po završetku 1945. godine.
Mislimo da upravo izricanje ovakve presude, koja je obrazložena širenjem „govora mržnje“ i poticanje na nasilje prema pripadnicima Srpske pravoslavne crkve i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, stvara nelagodu i osjećaj nesigurnosti hrvatskom čovjeku i narodu. Kao da nemamo svijest o nedavnim zbivanjima Drug svjetskog rata, Domovinskog rata i vezanosti današnjih zbivanja Ruskog rata na Ukrajinu i srpske politike prema neposrednom susjedstvu (pa i Hrvatskoj).
Podilazeći jednoj agresivnoj politici koja je unakazila Hrvatsku tijekom dvadesetog stoljeća Kazneni sud ujedno umanjuje pozitivne civilizacijske dosege o osudi totalitarizama koji bi trebale biti standard u današnjoj Europi.
Zbog zemalja s teretnim nasljeđem totalitarizma, poput Hrvatske, europske institucije donijele su četiri rezolucije, od kojih su najpoznatije – Rezolucija 1481 o osudi svih totalitarnih režima 20 stoljeća, te rezolucija Europskog parlamenta iz 2019. godine pod nazivom – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe.
Povijesno pamćenje i civilizacijski odnos u kojem se uvažava ljudsko dostojanstvo, pa i zdrav razum, trebali bi biti pozitivan standard današnje Hrvatske pa i sudstva.
Predsjednik HNiP-a Krešimir Čokolić
Tajnica HNiP-a Smiljana Škugor-Hrnčević
HDZ je dobio treći zastupnički mandat D`Hondtovom raspodjelom s deset glasova više od Nezavisne liste Željka Glasnovića. Premda je general Željko Glasnović dobio 4.439 glasova, a troje izabranih HDZ-ovih kandidata: Nevenko Barbarić 3.864, Radoje Vidović 2.827 i Zdravka Bušić 2.784, dakle general Željko Glasnović je dobio najviše preferencijskih glasova od svih kandidata na listama stranaka koje su se natjecale u XI. izbornoj jedinici. Od ukupno 17.905 dobivenih glasova HDZ je dobio u državama nastalim na području bivše SFRJ i na posebnim biračkim mjestima za dijasporu 16.246 glasova, a samo 1.659 u ostalim država svijeta na svim kontinentima, a Nezavisna lista Željka Glasnovića je od ukupno 5.958 dobila na području država bivše SFRJ i na posebnim biračkim mjestima za dijasporu 3.285 i u ostalim državama svijeta 2.673 glasova. Prema Rješenju o izmjeni rješenja o zaključivanju od 1. srpnja 2020. godine najavljeno je ukupno 184.822 registrirana birača u dijaspori, a glasalo je samo 28.768 birača odnosno samo 15.57% od najavljenih birača. U DIP-ovom izvješću piše da je glasalo 100%. Zahtijevamo da nam tadašnji predsjednik Državnog izbornog povjerenstva Đuro Sessa obrazloži takvo prikazivanje rezultata izbora! Birači iz Bosne i Hercegovine su presudili rezultat izbora u dijaspori.
Razmjerni izborni sustav za izbor tri zastupnika nema nikakvog smisla, jer se razmjernost s tako malo zastupnika po izbornoj jedinici ne može ostvariti. Bolje bi bilo da se zastupnici dijaspore natječu za tri zastupnička mjesta kao pojedinci u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala sve hrvatske državljane. Prema mišljenju Ustavnog suda posebne izborne jedinice su ekvivalentne općim izbornim jedinicama pa bi i za njih trebalo vrijediti načelo jednakosti biračkog glasa. U jedanaestoj izbornoj jedinici prema tom načelu na izborima 5. srpnja 2020. godine imala bi samo dva zastupnika kako smo računali do 2007. godine za zastupnike dijaspore. Broj važećih glasova birača u deset izbornih jedinica (I. – X.) iznosi 1.638.563.
Količnik za primjenu članka 41. stavka 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor za izračunavanje broja zastupnika u XI. izbornoj jedinici iznosi V1 = V/140 = 11.704, a to je prosječan broj važećih glasova po zastupniku u deset općih izbornih jedinica. Broj zastupnika po izbornim jedinicama od prve do desete jednak je količniku broja važećih glasova izborne jedinice Vi i prosječnog broja važećih glasova po zastupniku u deset općih izbornih jedinica Zi = Vi / V1 = Vi / V x 140.
Budući da po izbornim jedinicama jako varira broj birača nacionalnih manjina ispravno je računati broj zastupnika izbornih jedinica kako smo računali do 2007. godine broj zastupnika u XI. izbornoj jedinici. U tom slučaju Andrej Plenković ne bi imao potrebnih 76 zastupnika za dobivanje mandata za sastav Vlade RH.
Razmjerni izborni sustav nije pogodan za mali broj zastupnika po izbornoj jedinici. To smo vidjeli kod izbora zastupnika za Županijski dom Hrvatskog državnog sabora i izbora zastupnika dijaspore u XI. izbornoj jedinici, jer su najjače stranke dobivale sva tri zastupnička mjesta. Uz zadržavanje postojeće podjele jedinica područne samouprave na 20 županija i Grad Zagreb optimalno bi bilo da 60 zastupnika biramo dvokružnim većinskim izbornim sustavom kako slijedi u: Zagrebačkoj 5, Krapinsko-zagorskoj 2, Sisačko-moslavačkoj 2, Karlovačkoj 2, Varaždinskoj 2,Koprivničko-križevačkoj 1, Bjelovarsko-bilogorskoj 2, Primorsko-goranskoj 4, Ličko-senjskoj 1, Virovitičko-podravskoj 1, Požeško-slavonskoj 1, Brodsko-posavskoj 2, Zadarskoj 2, Osječko-baranjskoj 4, Šibensko-kninskoj 1, Vukovarsko-srijemskoj 2, Splitsko-dalmatinskoj 7, Istarskoj 3, Dubrovačko-neretvanskoj 2, Međimurskoj županiji 2 i Gradu Zagrebu 12 zastupnika dvokružnim većinskim izbornim sustavom te u jednoj izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala sve državljane Republike Hrvatske u domovini i inozemstvu u kojoj bismo birali 53 zastupnika sa stranačkih lista, 5 zastupnika nacionalnih manjina ( jednog srpska manjina i četiri ostale ) i 3 zastupnika dijaspore s izbornim pragom od 2,8 posto. Hrvatski sabor bi imao ukupno 121 zastupnika.
HOP
HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal
