HNB i Ministarstvo financija odstupili su prilikom otkupa njemačke marke (eki) za kune od obvezujuće utvrđene realne vrijednosti eura u eurozoni za oko 15,4%

Dobila sam  zanimljiv tekst – analizu gospođe mr. sc. Mirjane Čerin, dugogodišnje analitičarke u HNB  za monetarnu i financijsku politiku.

Gospođa Mirjana objašnjava zašto je dugogodišnja monetarna politika HNB držanja nerealnog tečaja i precijenjene kune dovela do velikog odljeva sredstava iz Hrvatske jer je stranim bankama i kompanijama omogućila kupnju jeftinog eura, odnosno ekstra dobit i dovela do očekivane sadašnje situacije viših cijena u odnosu na druge EU članice, te velikih poskupljenja nakon uvođenja Eura.

Gospođa Mirjana je na to pokušala upozoriti i prije uvođenja Eura, ali nitko to nije želio objaviti.-piše mr.sc. Arna Šebalj

Mr. sc. Mirjana Čerina:

Tvrdnja iznesena u naslovu teksta posljedica je održavanja dugoročne politike precijenjene kune u odnosu na vezanu valutu euro što je rezultiralo ustanovljenom ukupnom štetom od 138,5 milijardi eura u proteklom razdoblju od 22 godine što je posljedica nasilne eurizacije odnosno podržavanja jeftinog eura u RH i potiskivanja precijenjene kune iz financijskog sustava zemlje. Upravo su stoga cijene u Hrvatskoj više preko 40% u odnosu na zemlje Europske unije pa ne iznenađuje bujanje inflacije i nakon uvođenja eura od 01. siječnja 2023. godine. Isključivu odgovornost snosi Hrvatska narodna banka koja je sukladno Zakonu o HNB odgovorna za stabilnost cijena. Iznesenu kategoričnu tvrdnju potvrđuju sve činjenice iznesene u nastavku analitičkog teksta a javna informiranost je u interesu građana RH.   

Prošlo je 28 godina od uvođenja kune kao novčane jedinice suverene i neovisne države Hrvatske a 01. siječnja 2023. završila je njezina barem prividna suverenost. Proteklih godina slušali smo i skrivali se (HNB i Ministarstvo financija) iza hrvatske kune kao „stabilne“ valute vezane uz euro novac Europske unije uz posebna upozorenja ekonomske struke i privrednika da je vrijednost kune precijenjena ili aprecirana. Upravo je posljedica precijenjene kune glavni uzrok znatno viših cijena roba i usluga u Hrvatskoj u odnosu na zemlje eurozone.

Uvođenjem eura u platni sustav zemlje 1. siječnja 2023. potvrdila se štetna monetarna politika s naglaskom na tečajnu politiku koju je od 2001. godine nametnula Hrvatska narodna banka (HNB). Koliko hrvatske građane i privredu košta cijena održavanja tzv. precijenjene kune kao i njezin utjecaj na dugoročnu stagnaciju hrvatske ekonomije nismo uspjeli čuti od predstavnika HNB-a. Stoga ovom analizom predočujemo javnosti koliko je dugoročno „stabilan“ tečaj kune, koji se umjetno održavao na nižoj vrijednosti eura u Hrvatskoj, zahtijevao izdvajanje ogromnih financijskih sredstva iz ostvarenih prihoda ukupne hrvatske ekonomije (BDP-a). Upravo je to razlog nemoći Vlade da obuzda rast cijena od uvođenja eura u EU davne 2002. godine.

U cilju pojašnjenja te tvrdnje moramo krenuti od 1994. godine kad je zamijenjen hrvatski dinar kunom kao platežnim sredstvom. Tada je započeo proces nanošenja velike financijske štete hrvatskoj ekonomiji zbog tečajne politike. Na to upućuju dugogodišnja upozorenja hrvatskih ekonomskih stručnjaka da monetarna politika „stabilne kune“, koju su zagovarali i provodili guverneri od 2001. godine, nanosi veliku financijsku štetu privredi i stanovništvu zemlje. Politika tzv. precijenjene kune u odnosu na vezanu valutu euro (njemačku marku) uporno podržava dugoročnu recesiju i stagnaciju ekonomije zemlje u odnosu na ostale zemlje Europske unije ne uspjevši se godinama odmaknuti od predzadnjeg mjesta razvijenosti zemalja EU unatoč grozničavom potiskivanju hrvatske kune vezanim eurom (poznato pod pojmom eurizacija).

I svjetski cijenjen ekonomski autoritet i nobelovac Joseph E. Stiglitz poznat po izjavi da: „dobra monetarna politika ne može osigurati prosperitet, ali loša može izazvati recesije i krize“, s odličnim analizama ekonomskog stanja u zemljama Europske unije pa tako i hrvatske privrede, upozorio je 2020. i 2022. godine da nije vrijeme da Hrvatska svoju valutu kunu zamjeni eurom. Istakao je da će odricanjem od svoje valute-kune Hrvatska izgubiti financijski suverenitet a posebno mogućnost fleksibilnog rješavanja postojeće gospodarske krize uz naglašenu stagnaciju i recesiju koja se ukorijenila u proteklih 22 godine.

Dugoročno vođena štetna monetarna politika HNB-a posljedica je velikog odstupanja nametnute vrijednosti tečaja hrvatske kune u odnosu na vezanu valutu njemačku marku od 1993. do 2002. a zatim za euro, službenim uvođenjem eura u platni sustav EU.

U cilju ravnopravnog ekonomskog prosperiteta unutar Europske unije zemlje eurozone su 1992. ugovorom u Maastrichtu (Ugovor o Europskoj uniji) odredile obvezujuće odnose među svojim valutama. Prema navedenom Ugovoru utvrđeni su obvezujući konverzijski tečajevi za: talijansku liru (Lit)=1936,27 za 1 euro, DM=1,955830 za 1 euro (eki), austrijski šiling (Ats)=13,7603 za 1 euro, slovenski tolar (Stol)=239,640 za 1 euro uz mogućnost odstupanja  +(-) 2,25% od srednjeg tečaja DM kao službenog tečaja konverzije valuta koju je utvrdila Bundes banka u Njemačkoj. Hrvatska država je prihvatila srednji tečaj DM-a kao potporu tek uvedenom hrvatskom dinaru (kuni) čime je zaustavila visoki inflacijski pritisak. Potrebno je javno pojasniti uzroke i posljedice vezane uz neodgovornost HNB koja je izmijenila odnos obvezujuće konverzije tečaja kuna – euro samovoljno odstupivši od ugovorne obveze.

• Republika Hrvatska je 03.10.1993. godine, prihvaćanjem Stabilizacijskog programa, zaustavila visoku stopu inflacije pri čemu je glavno sidro za smirivanje inflacije bilo vezivanje hrvatskog dinara odnosno hrvatske kune (od 1994.) uz njemačku marku odnosno euro (od 1999. godine). Do tada visoka stopa inflacije obuzdana je devalvacijom hrvatske valute usklađivanjem i vezivanjem vrijednosti konverzijskog tečaja hrvatskog dinara za ugovorenu u Maastrichtu njemačku marku 1 DM=1,955830=1eki što je službeno odgovaralo realnoj vrijednosti 4,444 hrvatskih dinara. Uvjet za ostvarenje stabilizacijskog programa bilo je vođenje stabilne tečajne politike (poznato kao stabilizacijsko sidro) te su HNB i Ministarstvo financija uz podršku Međunarodnog monetarnog fonda definirali da Ugovorom utvrđeni i primijenjeni konverzijski tečaj za njemačku marku služi kao baza za utvrđivanje vrijednosti konverzijskog tečaja eki (od 1999. godine euro). Uspostavljen konverzijski odnos otkupa značio je da realno od 1994. godine 1 eki (euro) vrijedi 8,692 hrvatskih kuna (4,444hd X 1,955830 DM = 8,692 kn). Napominjemo da se po navedenom službenom tečaju vrijednosti kune za 1 euro godinama pa i danas mijenja – otkupljuje kune u euro u svim zemljama EU od 1993. – 2022. godine pa i u 2023. (u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Francuskoj, npr. za 200 kuna banke i mjenjačnice isplaćuju 23 eura).

U postupku zamjene hrvatskog dinara u kunu 1994. godine (kunu kao novčanu jedinicu Republike Hrvatske usvojio je Hrvatski sabor na Dan državnosti 30. svibnja 1994. godine), HNB i Ministarstvo financija odstupili su prilikom otkupa njemačke marke (eki) za kune od obvezujuće utvrđene realne vrijednosti eura u eurozoni  za oko 15,4% poznato kao aprecirana ili precijenjena kuna i time prekršile Ugovor o mogućem odstupanju od +/- 2,25% od srednjeg tečaja. Zbog takve izmjene tečaja prilikom uvođenja kune 1994. nastala je jagma za zamjenom hrvatskih dinara u kune u hrvatskim bankama i u  BiH za manji iznos kuna (po tečaju oko 7,53) kupovalo se više DM (eura) nego u zemljama EU.

• Odstupanjem od utvrđenog ugovornog službenog konverzijskog tečaja kune za DM (euro) cijene roba i usluga u Hrvatskoj povećane su 15,4% u odnosu na zemlje eurozone, cijene uvezenih roba iz zemalja EU niže su od cijena u Hrvatskoj, kao i plaće i mirovine desetljećima čime je potaknuta prikrivena inflacija. Financijski to znači da se zbog tečajne razlike u vrijednosti eura u Njemačkoj i drugim zemljama EU koje su preuzele euro iz ukupnog dohotka stanovništva i privrede Hrvatske (BDP) zbog viših cijena roba i usluga odlijevalo 15,4% dohotka u eurima kroz razne vrste financijskih transakcija, bankarskim poslovanjem i nabujalih stranih trgovačkih lanaca i koncerna.
• Uvođenjem eura 1. siječnja 2023. odjednom su svi u Hrvatskoj iznenađeni navodno velikim porastom cijena roba i usluga. Posljedica je to dugogodišnjeg upozorenja hrvatskih ekonomskih stručnjaka da upravo razlika u vrijednosti tečaja u zemljama eurozone, gdje se službeno otkupljuje 1 euro za 8,692 kune, predstavlja glavnu kočnicu privrednog – financijskog zaostajanja zemlje. U Hrvatskoj se gotovo 30 godina u otkupu za 1 euro u prosjeku plaća 7,53 kune što predstavlja veliko opterećenje za privredu i društvo. Razlog ukorijenjene stagnacije hrvatske privrede i društva jest dugogodišnji nedostatak kuna u platnom sustavu zemlje zbog jeftinog otkupa valute eura, poznato kao intervencije Hrvatske narodne banke na tzv. deviznom tržištu na kojem su banke i druge financijske institucije kupovale ogromne iznose eura po nižoj cijeni u kunama od službenog konverzijskog tečaja u zemljama EU. Zato i ne čudi velika likvidnost ili tzv. stabilnost financijskog sustava kojim se godinama hvale neodgovorni guverneri HNB-a.

Zbog dugogodišnje stagnacije izvoza roba i usluga HNB je morala vršiti otkup 1 euro za 8,692 kune a ne po cijeni od 7,53 kuna koja je odstupala od ugovornog obvezujućeg tečaja. Uz mogućnost kupovine većih iznosa eura u Hrvatskoj i uz odobravanje većih kamatnih stopa na deviznu štednju u eurima fizičkim i pravnim osobama banke su tokom proteklog dugog razdoblja ostvarivale velike profite u milijardama eura formirajući visoku stopu eurizacije. Unatoč visokoj eurizaciji financijskog sustava zemlja je i dalje u krizi i recesiji jer su banke, strani koncesionari i trgovački lanci iznosili jeftino otkupljene eure u svoje domicilne zemlje umanjujući bruto društveni proizvod zemlje kao i dohotke privrede i stanovništva. Velike profite banke u Hrvatskoj ostvaruju i vezivanjem kredita uz deviznu klauzulu odobravanih fizičkim i pravnim osobama po nepovoljnom nerealnom tečaju od 7,38 do 7,53 kuna za 1 euro za korisnike kredita, ovisno o godini odobrenog kredita što je za 15,4% povećalo vrijednost odobrenih kredita u korist profita banaka.

Navodimo primjer a): stambeni kredit odobren 1998. godine u iznosu od 377.488,16 kuna poslovna banka je u ugovoru iskazala u protuvrijednosti od 51.129,12 eura primijenivši nerealni službeni tečaj  od 7,3833 kune za 1 euro. Da je primijenjen pri obračunu kredita službeni realni tečaj konverzije zemalja eurozone u kojima 1 euro vrijedi 8,692 kune HNB-a vrijednost navedenog stambenog kredita iznosila bi 43.430,00 eura. Zbog tečajne razlike korisnik kredita više je platio banci 7.698,45 eura sve uvećano za kamate što je ulazilo u profit te banke koji je zbog nevidljivog izvoza kapitala povećao BDP zemlje inozemne banke.

Primjer b) potvrđuje nepovoljan odnos cijene roba i usluga u Hrvatskoj koje su više nego u zemljama eurozone. Kilogram mesa u iznosu od 60,00 kuna po tečaju 7,5345 iznosi 7,96 eura, po tečaju 8,692 iznosi 6,90 eura (veće su za 15,4% prema tečaju HNB).

Slijedeći primjeri potvrđuju štetnost monetarne politike HNB zbog podržavanja nerealnog tečaja kune. Primjer b): Mjesečna rata otplate kredita u iznosu od npr. 5.000,00 kuna iznosi 664,01 euro (po tečaju 7,53 kune) odnosno 575,24 eura po realnom tečaju od 8,692 kune. Razlika od 92,77 eura dobitak je banke s osnove tečajne razlike nerealnog ali navodno „stabilnog“ tečaja kune HNB-a i realnog tečaja koji koriste u novčanim transakcijama zemlje eurozone. Ovaj primjer potvrđuje neistinite izjave čelnika HNB-a u promociji uvođenja eura, upućene javnosti da bi slabljenje kune mogućom deprecijacijom (znači da se prilikom otkupa eura umjesto 7,534 kune koristi realni tečaj od 8,692 kune za 1 euro) uvelike povećao teret otplate njihova duga prema zajmodavcima (bankama). Dakle čelnici HNB-a su lagali i prevarili ne samo Vladu već i ukupno stanovništvo zemlje a sve štiteći interese banaka.

Primjer c: Zbog visoke razine eurizacije duga prema domaćim i stranim bankama hrvatsko je gospodarstvo gotovo 30 godina izloženo tečajnim rizicima koje uporno HNB održava tečajnom politikom stabilne kune, rezultat takve politike ogroman je rast inozemnog duga zemlje iskazan u eurima. HNB je 30 godina obmanjivala i lagala hrvatsku javnost pozivajući se na neovisnost institucije i stabilnost kune prikrivajući financijske štete kojima je zbog tečajnih razlika opterećivala privredu i ukupno društvo lošom i  krivom monetarnom politikom. Analizom podataka ostvarenog bruto društvenog proizvoda (BDP) u razdoblju od 1999. do 2022. (službeni podaci HNB, MF i Eurostat) potvrđeno da je primjenom nerealnog tečaja kune, od cca 7,5 kuna za 1 euro, iskazano u eurima naplaćeno odnosno oduzeto stanovništvu i privredi veći iznos od ukupno 138,5 milijardi eura kojim iznosom su indirektno financirane zemlje eurozone (prvenstveno Njemačka, Austrija). U razdoblju od 2013. do 2022. godine, kad je Hrvatska postala članica EU, iz ostvarenog BDP-a iscurilo je temeljem nerealnog tečaja (7,53 kune za 1 euro) u zemlje EU, kao nevidljivi odljev kapitala hrvatskih građana, veliki iznos od 68,5 milijardi eura (prosječno po godini između 5,6 do 8,2 milijardi eura).

Primjer d: odnosi se na vrijednost ukupnog duga Republike Hrvatske. Na Financijskom forumu koji je održan u Opatiji 19. i 20. svibnja 2022. guverner HNB-a Boris Vujčić, pred cjelokupnom javnošću, iznio je podatak da ukupni devizni dug Republike Hrvatske iznosi 533 milijardi kuna ili 70.741,3 milijardi eura temeljem obračuna tečaja 7,5345 kuna za 1 euro (službeni srednji godišnji tečaj HNB-a). Primjenom predloženog mogućeg gornjeg tečaja od 8,66468 kuna za 1 euro realna vrijednost ukupnog deviznog duga države bio bi 61.514,1 milijardi eura odnosno bio bi manji za 9.147,4 milijardi eura. Uvećani iznos deviznog duga Hrvatske (zbog nepovoljnog tečaja) opterećuje i umanjuje prihode privrednika, stanovnika i države što je, zahvaljujući HNB-u neopravdani prihod vjerovnicima u inozemstvu. Ističemo da svi podaci obračunati i iskazani u valuti euro po tečaju tzv. stabilne kune (od 7,53450) nisu usporedivi sa službenim podacima objavljenim u statistici zemalja eurozoni jer se u tim zemljama službeno otkupljuje 1 euro po tečaju 8,6.. kuna što znači da je na snazi Ugovor iz Maastrichta.. 

Slijedeći primjer pokazuje da se iz svih pora hrvatskog društva izvlačio i izvlači novac koji je zbog štetne tečajne politike tzv. precijenjene kune punio i dalje puni proračune zemalja EU. Primjer e: Odnosi se na ostvarenje Državnog proračuna RH u razdoblju od 2020. do 2022. godine. Prema podacima Ministarstva financija iz ostvarenih prihoda državnog proračuna u tom je razdoblju stanovništvu i privredi naplaćeno s osnova prihoda kumulativno više 7,9 milijardi eura a rashoda 8,7 milijardi eura, dakle ukupno se odlilo iz ostvarenog proračuna države 16,6 milijardi eura u zemlje eurozone.

Svi izneseni podaci službene statistike HNB-a, Ministarstva financija i Eurostata potvrđuju da je glavni uzrok visokih cijena u odnosu na cijene u zemljama EU prvenstveno tečaj kune i da su građani zbog štetne monetarne politike HNB godinama plaćali visoke cijene na račun stagnacije ekonomije, niskog dohotka rezultat kojeg je velika korupcija u društvu, odlazak mladih i stručnih radnika iz Hrvatske, opće nezadovoljstvo i depresija društva jer se društvo ne može održavati na svjesnom prikrivanju i otuđivanju zajednički stjecanog dohotka .

• U određivanju vrijednosti konverzije od 7,5345 kuna za 1 euro Hrvatska narodna banka i Europska centralna banka (ECB) prekršile su Ugovor o osnivanju Europske zajednice i Ugovor o EU od 20. svibnja 1999. godine, objavljeno u Službenom listu EU. Navedeni ugovori predstavljaju pravnu stečevinu Ugovora iz Maastrichta prema kojem dopušteno odstupanje valuta država članica, u postupku konverzije tečaja u euro, može biti +(-) 2,25% od srednjeg tečaja njemačke marke ( službeni tečaj konverzije od 1,95582 DM za 1 euro kao referentne valute za utvrđivanje tečaja eura u EU).

Ulaskom Hrvatske 13. svibnja 2020. godine u tečajni mehanizam ERM II, donesena je neodgovorna politička odluka HNB-a, Vlade RH i Europske centralne banke, koje institucije se licemjerno uporno pozivaju na pravnu stečevinu EU, zbog nebrige, šlampavosti i neodgovornosti administracije EU odnosno Europske centralne banke (ECB), Hrvatskoj državi je velikodušno dopuštena fluktuacija tečaja kuna-euro +(-) 15% (tečaj od 7,5345 kune za 1 euro). Ističemo taj tečaj HNB primjenjuje od konca 1994. godine kršeći Ugovor iz Maastrichta sa štetnim i pogubnim rezultatima na razvoj privrede i društva. Primjenom nepovoljne razine fluktuacije (bez provjere o utjecaju na cijene) ECB i HNB su time odobrile porast cijena preračunato u eure i time podržale i dosada postojeću prikrivenu inflaciju za dodatnih 15% i od 01. siječnja 2023. Neodgovornost HNB-a, hrvatske Vlade i ECB poticati će gospodarsku i financijsku nestabilnost zemlje i time onemogućiti postizanje povoljnijeg stupnja održive ekonomske konvergencije sa zemljama EU. Usvojeni tečaj održava više cijene roba i usluga u Hrvatskoj u odnosu na zemlje EU za 15,4% samo s osnove odstupanja od realnog tečaja eura u EU uvećano za  porast cijena zbog visokog poreza na dodanu vrijednost od 25%. Tako su na primjer u odnosu na Njemačku cijene roba i usluga u Hrvatskoj veće za 47% a u odnosu na susjednu Sloveniju cijene su više za 29%.

• Prihvaćanjem tečajnog mehanizma ERM II hrvatska Vlada, HNB i ECB podržavaju nastavak nepovoljne cjenovne konkurentnosti hrvatske privrede. Prihvaćanjem mehanizma ERM II Uprava HNB-a prekršila je članak 3. Zakona o HNB (što zahtjeva odgovornost guvernera i njegovu smjenu). ECB, Europsko Vijeće i Komisija EU neodgovornim odobrenjem Hrvatskoj mehanizam ERM II prekršile su članak 119. stavak 2. (glava VIII) Ugovora o funkcioniranju EU kojim je definirano da aktivnosti država članica i EU moraju biti u skladu s Ugovorom o EU što uključuje jedinstvenu konverzijsku vrijednost valute euro, jedinstvenu monetarnu politiku koja odstupa u Hrvatskoj zbog nepovoljne vrijednost eura u odnosu na vrijednost eura u EU. Time je prekršen i članak 219. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju EU jer je uvođenje eura po nepovoljnom konverzijskom tečaju ugroženo očuvanje stabilnosti cijena u Hrvatskoj. Ogromno odstupanje od dosadašnjeg -15% znači da euro u EU već godinama vrijedi 8,692 kune a u Hrvatskoj cca 7,5 kuna što predstavlja cjenovno nepovoljnu globalnu konkurentnost hrvatskih proizvoda na domaćem tržištu i tržištima zemalja EU. Narušena stabilnost cijena onemogućava hrvatskoj privredi provođenje načela ravnopravnog i otvorenog tržišnog gospodarenja sa zemljama EU.

U postupku potpisivanja tečajnog mehanizma ERM II Hrvatska odnosno HNB predložila je tri vrijednosti zamjene (konverzije) tečaja valute kune u euro: srednja vrijednost od 7,53450 kuna za 1 euro, gornju vrijednost tečaja kune od 8,66468 kuna za 1 euro i donju vrijednost tečaj od 6,40433 kune za 1 euro. Budući da službeno u eurozoni referentna novčana jedinica za utvrđivanje vrijednosti 1 euro vrijedi 1,95583 DM, to matematičkim izračunom odnos vrijednosti konverzije hrvatske kune prema referentnoj jedinici konverzije DM vrijedi: gornji tečaj kune (8,665) vrijedio bi 1,94975 DM za 1 euro, srednji tečaj kune (7,543) vrijedi 1,69543 DM za 1 euro i donji tečaj kune (6,40) vrijedio bi 1,44112 DM za 1 euro. HNB i Vlada RH svjesno su odlučile da službena konverzija kune u euro ostane srednji tečaj (7,5345) što podrazumijeva nastavak dosadašnje financijski štetne politike nevidljivog odljeva kapitala i ne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva na tržištima eurozone.  Nameće se pitanje: Zašto HNB nije dozvolila raspravu i provjeru oko ponuđenih konverzija i potom prihvatila povoljniji realni konverzijski tečaj od 8,665 kuna za 1 euro. Prihvaćanjem realnog tečaja bilo bi spriječeno divljanje cijena u zemlji i u 2023. godini i zaustavljena prikrivena inflacija iz proteklih godina pravdana navodno čuvanjem „stabilne“ kune.

Za stabilnost cijena u Hrvatskoj odgovorna je HNB prema članku 3. i članku 72.  Zakona o HNB a suodgovorna ECB koju nije briga što se događalo tokom proteklih desetljeća  u Hrvatskoj kao i od početka 2023. uvođenjem eura.  Svu odgovornost prepustili su Vladi RH koja se na žalost ne može nositi sa divljanjem cijena jer je prihvaćanjem mehanizma ERM II prihvatila i prikrivenu inflaciju za dodatnih 15,4% i time pristala na dugoročnu cjenovnu nestabilnost i daljnju ekonomsku stagnaciju zemlje prebacujući svoju odgovornost na trgovce i poduzetnike.

• Usvajanjem Državnog proračuna za 2023. godinu Hrvatski sabor je potvrdio da planirani ukupni prihodi iznose 24,9 milijardi eura a ukupni rashodi 26,4 milijardi eura. Ministarstvo financija planira ukupne prihode državnog proračuna za 2023. u iznosu od 167,7 milijardi kuna, konverzija u eure po službenom tečaju 7,5345 kn iznosi 22,3 milijarde eura. Matematički za obračunatu vrijednost prihoda od 24,9 milijardi eura korišten je konverzijski tečaj od 6,7347 kune za 1 euro, dakle svjesno je Ministarstvo financija odstupilo od službenog konverzijskog tečaja za dodatnih 11,9% i time prekršilo tečajni mehanizam ERM II . Ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 169,8 milijardi kuna ili 22,5 milijardi eura po službenom tečaju konverzije kune. Planirani iznos ukupnih rashoda od 26,4 milijardi eura izračunat je po tečaju konverzije od 6,4304 kune za 1 euro što odstupa od službenog tečaja za 17,2%, dakle prekršen je Ugovor o tečajnom mehanizmu ERM II.

Zbog velikog odstupanja nerealnih tečajeva za prihode i rashode državnog proračuna od konverzije realnog tečaja eura u zemljama EU ukupan odljev eura iz Hrvatske u 2023. iznositi će 6,9 milijardi eura iz prihoda i 5,6 milijardi eura iz rashoda državnog proračuna ili ukupno 11,5 milijardi eura kao cijena svjesno neodgovorne i pogubne tečajne politike HNB-a. Stanovništvo i privreda tu cijenu tečajne razlike otplaćivati će i nadalje višim cijenama roba i usluga, većim inozemnim dugom države, nižim plaćama i mirovinama a država će nevidljivi odljev ostvarenog kapitala nadoknaditi rastom poreza, rastom PDV-a iznad 25%, prodajom državnih obveznica i drugim nepovoljnim mjerama koje će i dalje održavati niski standard stanovništva i nepovoljno proizvodno okruženje u zemlji. Upravo utvrđeno odstupanje od službenog tečaja (7,5345) podsjeća na 1994. godinu zamjene hrvatskog dinara kunom koje se najviše obavljalo u BiH transportiranjem punih kamiona hrvatskog dinara kojima se za nižu cijenu dinara otkupljivalo više njemačkih maraka. To je razdoblje rađanja hrvatskih tajkuna. Nameće se pitanje kuda će biti usmjerene hrvatske kune kad budu povučene iz opticaja. Više nisu na cijeni kupovina poduzeća, poljoprivrednih kombinata, na cijeni je zlato, kupovina oružja, trgovina djecom i mlađim stanovništvom nerazvijenih zemalja Afrike i Azije.

Iznesene činjenice o realnim posljedicama postupka uvođenja eura u Hrvatsku ukazuje na veliku neodgovornost, neznanje i površnost države i HNB-a prema sustavu državnih računa. To samo potvrđuje da smo daleko od sređenog financijskog sustava jer se o proračunu države javno i stručno uopće ne raspravlja.

Zato ogromnu cijenu tečajnog hazarda koju provodi HNB uz podršku svih vlada tokom proteklih 23 godina plača stanovništvo i privreda kroz prikrivenu inflaciju koja održava dugoročnu recesiju i kroničnu krizu uplaćujući na milijarde eura zemljama EU dugoročnim nerealnim tečajem otkupa eura za kune odnosno odabira štetnog konverzijskog tečaja prelaska na euro što će imati dalekosežne posljedice na daljnje zaostajanje ekonomskog  razvoja zemlje.

• Rješenje je u usklađivanju vrijednosti konverzijskog tečaja eura u Hrvatskoj i EU izlaskom iz tečajnog mehanizma ERM II i obavezno sniženje PDV-a sa 25% na 22% (za 13,6%) što bi povoljno utjecalo na smanjenje inflacije, porast globalne konkurentnosti hrvatske privrede u korist povećanja dohotka privrede i stanovništva i usklađivanjem cijena roba i usluga sa cijenama u zemljama EU.
• Provođenjem dugoročno neodgovorne i štetne monetarne politike, manjkavim informiranjem javnosti o pozitivnim učincima zamjene kune s eurom „HNB uvjerava javnost o potrebi spaljivanja“ velikih iznosa novčanice kuna što bi opet činilo štetu financijskom oporavku hrvatske privrede i stanovništva. Valjalo bi razmisliti o otkupu eura za kune s ciljem kupovine primjerene količine zlata na svjetskom tržištu kao moguća rezerva za potrebe države.

Prisjetimo se samo 2005. godine kada je Uprava HNB-a neodgovorno i samovoljno prodala čistog monetarnog zlata RH u količini od preko 13 tona i 127 kg stečenog sukcesijom od bivše SFRJ. Raspoloživo zlato to rezervno blago svake države, koje čuva kupovnu moć domaće valute (tada kune) Uprava HNB-a je prodala za samo 277 US dolara za 1 uncu zlata. Danas u 2023. jedna unca zlata vrijedi preko 1.900,00 US dolara što govori o nepoštivanju načela dobrog gospodarenja financijama države od strane HNB-a.

Mr. Sc Mirjana Čerin

HOP