Ukrajinci vele kako je izvorno ime Rusije bilo Moskovija
Moskvu su prvotno naseljavali Balti, te narodi finsko – ugarskog podrijetla i poljsko pleme Vjatiči.
Ukrajnici poručuju Rusima kako su im od njih etnički bliži, Česi, Slovaci, Poljaci i Hrvati
Podgorički neovisni portal prenio je iznimno zanimljivo znanstveno stajalište ukrajinskog veleposlanika u Hrvatskoj Oleksandra Levchenka glede povijesnih i zatomljenih činjenica o dalekoj prošlosti Rusije i ruskog naroda.
U biti Levchenko nedvojbeno iznosi znanstveno gledište kako je pravo i izvorno ime sadašnje Rusije zapravo Moskovija.
Sukladno tome, Rusi se prema tome motrištu krivo predstavljaju cijelome svijetu, posežući neutemeljeno za čitavim navodno njihovim povijesnim i etničkim predjelima izvan granica današnje Rusije, a one im suštinski ne pripadaju, ni po povijesnom, niti po etničkom osnovu.
Stoga je osvrt ukrajinskog veleposlanika u Hrvatskoj i njegov znanstveni osvrt, napisan u vidu autorskog teksta na međumrežnoj postaji Antenam.net od velikoga značenja za razumijevanje povijesne i etničke srži već dugog i iscrpljućeg ratnog sukoba ukrajinskih vojnih branitelja i ruskih ratnih agresora na tlu Ukrajine. Oleksandr Levchenko o povijesnoj genezi nepatvorene Moskovije pod krinkom sadašnje Rusije, na temelju prikupljenih i sačuvanih orisa, te povijesnih zapisanih vrela pripovijeda doista sažeto. On nastoji približiti jednostavnim načinom pisanja temeljnih pabiraka daleke ruske prošlosti onu duboko prikirvenu i zapretenu istinu o razmjerima ruskih povijesnih krivotvorina na štetu Ukrajine i ukrajinskog naroda.
“U Ukrajini počinju unutarnje debate za preinaku naziva države Rusije u njezin povijesni naziv Moskovija. Sadašnji Ukrajinci i njihovi preci nikad nisu zvali Rusiju državom sa stjecištem u Moskvi. Taj naziv sadašnjoj ruskoj državi dao je moskovski car Petar Prvi 1721. godine. On je osobno promijenio naziv Moskovsko carstvo u Ruski imperij, odnosno Rusko carstvo. Sasvim točno on govori o Ruskome imperiju, a za naziv države rabi riječ Rosija, a ne Rusija. Nije jasno zašto su u Beogradu naziv države Rosija preveli kao Rusija? A naziv druge Kijevske države Rus (884 – 1240) i kao Kijevska Rusija. Takav prijevod očito je lobirala Moskva, da bi kod Južnih Slavena sebe predstavila kao slijednicu povijesno velike države Kijevska Rus, koja je bila samo u sastavu teritorija i naroda koje je pokorio Kijev.
Prve krivotvorine svog povijesnog značenja Moskva počinje još početkom16. stoljeća. Kad je Pskovsku zemlju pokorila Moskovska država, mjesni monah Filofej da bi bio dobro primljen od nove moskovske uprave, izmislio je rečenicu:”Moskva je postala treći Rim, a četvrtog neće biti”, u smislu da poslije propasti Rimskog carstva štafetu preuzima Bizant i Konstantinopolj kao drugi Rim. A poslije pada Bizantskog carstva i turskog osvojenja Konstantinopolja 1464. godine na povijesnu pozornicu, navodno stupa Moskva, koja po mišljenju ovog monaha može preuzeti političko vodstvo.
Naravno, svako carstvo ima svoje razdoblje snaženja i geopolitičkog uspona, nakon čega dolazi kriza, rascijep i strano osvajanje. Ali, monah iz Pskova izmislio je tezu da četvrtoga Rima neće biti, što je bila dobra izlika za Moskvu propagirati kako nitko i nikad neće srušiti njezin politički sustav i utjecaj. To je bilo uz veselje primljeno u Kremlju i postalo je prvim i vrlo bitnim promidžbenim izričajem, što ga Moskva rabi već pola tisućljeća.
Ona opravdava moskovska pokoravanja, ponajprije njoj prostorno bliskih kneževina, a kasnije i susjednih država. No, to je samo mišljenje jednoga Filofeja, a ne neki geopolitički aksiom. Kijev ovu tvrdnju povijesno nikad nije prihvatio, jer je Moskva stalno ljuta na Ukrajinu i na ukrajinski narod.
U svezi povijesti same Moskve, tamošnje mjesno pučanstvo uvijek je bilo baltskog i finsko-ugarskog podrijetla, s prevladavanjem naroda baltskog korijena. Moskovski i ruski povjesničari uvijek nekako zaobilaze činjenicu da do početka 9. stoljeća na ozemlju sadašnje Moskve uopće nije bilo Slavena. Jer, Slaveni dolaze iz Poljske i to su plemena Vjatiča. Kijevska država Rus pokorila je teritorij sadašnje Moskve 981. godine. Ali, lokalno baltsko i finsko ugarsko stanovništvo Moskve, kao i u Moskvu pridošlo poljsko pleme Vjatiča, često su dizali ustanke protiv vlasti Kijeva i države Rus, koju nisu smatrali svojom zemljom.
Ista situacija bila je i kad je Kijevski knez Vladimir kanio 988. pokrstiti stanovništvo u sadašnjem predjelu rijeke Moskve, pošto samog grada Moskve tad nije bilo ni u mašti.
Mjesna plemena moskovske oblasti, za razliku od Rusa Kijeva, Černigova i Perejaslava, opirala su se primitku kršćanstva dugih dvije stotine godina. Na mjestu današnje Moskve postojalo je nekada selo pod nazivom Kučkovo. Ono je nosilo naziv po prezimenu vlasnika toga zemljišnog posjeda, mjesnog bogataša Kučke, što je zbilja slikovito prezime. Kasnije, 1147. kad je selo Kučkovo počelo rasti, preinačen mu je naziv po imenu rijeke Moskva, na čijim se obalama selo Kučkovo nalazilo. No, Moskva je u to daleko vrijeme bila trećerazredni gradić u sastavu prvotno Rostovo – Suzdaljske, a zatim Vladimirske kneževine, koje su bile u sastavu Kijevske države Rus.
Godine 1240. Kijev je do temelja spalila vojska Mongola i Tatara, koji su bili u osvajačkom pohodu na Europu. Tako je nestao utjecaj Kijeva na Moskvu i Vladimirsku kneževinu. sam Kijev i većina teritorija na kojima su oduvijek obitavali Rusi( Černigov, Perajaslav, Galič, Volodimir), a to je sadašnja središnja, sjeverna i zapadna Ukrajina, postaju dijelom rastuće po utjecaju države Litve.
Sadašnji teritorij regije Moskve ušao je u sastav druge stvorene države, od prostora što su ga osvojili Mongoli i Tatari. Ta se država zvala Zlatna horda. Njezin glavni grad bio je Saraj na rijeci Volga. U sastavu Kijevske države Moskva nije ništa predstavljala, ali pod upravom Mongola i Tatara grad Moskva postaje 1263. godine središtem male kneževine. Tada je malena Moskva krenula s podlom i podmuklom politikom pokoravanja susjednih teritorija. Zato nemojte previše uzimati ka srcu sadašnje moskovske laži, ucjene i manipulacije. To je njihova politika stara 750 godina.
Moskovski knezovi uvijek su imali odlične odnose sa svojim nadređenim u Saraju, gdje su morali svake godine nositi darove. Upravo su moskovski knezovi smislili kako što jeftinije podmititi tatarske kanove da ne bi oni sa svojom vojskom dolazili sakupljati poreze. Pri tome, moskovski knezovi idu još dalje. Oni su donijeli veliki mito tatarskom kanu i dobili pravo u njegovo ime uzimati poreze s teritorija susjednih kneževina, koje su bile u sklopu države Zlatna horda. Naravno da su dio novca ostavljali za sebe i mogli su onda graditi nove utvrde i visoke gradske zidine.
Godine 1480. Moskva koja je sada već postala Velika kneževina, napokon se oslobodila ovisnosti od Zlatne Horde, koja se polako počela rastakati. Godine 1547. mladi veliki moskovski knez Ivan IV Grozni proglasio se carem. Ali, 1571. kad ke Krimski kan došao s golemom vojskom i spalio Moskvu, Ivan IV Grozni odrekao se carskog naslova.
Moskovski povjesničari, međutim, namjerno nastavljaju Moskovsku kneževinu krivo nazivati Ruskim carstvom, iako ono to nije, niti po nazivu, niti prema strukturi. Svih tih 150 godina stanovnici Kijeva nastavili su nazivati Moskvu kneževinom, nikad carstvom, a kamoli ruskim carstvom. Tako su do 1721. Kijev i sadašnja Ukrajina nazivali Moskvu isključivo Moskovskom kneževinom ili Moskovskom državom, a stanovništvo Moskovljanima, a nikako Rusima. Ime Rus je stari naziv za Ukrajince kao Slavene koji oduvijek žive na slavenskom tlu. To se nikako ne tiče potomaka Balta i finsko – ugarskog puka u regiji rijeke Moskve, kod kojih su doselila iz Poljske plemena Vjatiči sredinom 8. i početkom 9. stoljeća.
Stoga, kad bivši predsjednik Ruske federacije i povijesti neuki Dmitrij Medvedev izjavljuje kako Moskva planira vratiti Ruskoj Federaciji Kijev kao stari ruski grad i bivši centar Kijevske Rusije, on samo dobiva odgovor od najstarije slavenske nacije, koja se sad zove Ukrajinci. Dmitrij Medvedev, možeš vratiti Ruskoj Federaciji samo močvare oko Moskve i Peterburga. To je pradomovina sadašnjih Rusa. Nama Ukrajincima su po slavenskoj liniji bliži Česi, Slovaci, Poljaci i balkanski Slaveni, jer su izravni potomci naših zajedničkih slavenskih predaka Anta i Sklavina, koji su na prostor jugoistoka Europe preko Panonije, Dinarida i do Jadrana preselili s teritorija sadašnje Ukrajine još u 5. i 6. stoljeću.”
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal
