Nakon serijskih i masovnih ubojstava u Srbiji srpsko državno glasilo Informer najavio ostavke Vlade Srbije i Vučića
Pozadina te najave političkog povlačenja Vučića i njegove ekipe je neiskrena jer želi pobjeći od krivnje za sva zlodjela i političku odgovornost za buduće neizbježne srpske političke odluke oko Kosova, Rusije, Europske Unije, Sjedinjenih Američkih Država i NATO alijanse podvaliti oporbenim snagama.
U Beogradu i njegovoj široj disperziji Mladenovcu i Obrenovcu ovih dana su počinjena dva okrutna i svirepa masovna ubojstva. Obojica ubojica na masovna ubojstva nedužnih i nevinih ljudskih duša odlučili su se s neskrivenim predumišljajem, ali i uz morbidno iskazano oduševljenje prigodom izvršenja teških zločina višestrukih i zvjerskih ubojstava. Utoliko je njihov zločin i veći. No, najveći i najteži poraz srpskog društva je reakcija srbijanskog državnog vrha netom nakon ponajprije masovnog ubojstva u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, te dan kasnije i poslije još jednog višestrukog ubojstva u Mladenovcu, beogradskoj prigradskoj općini.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić manirom Pontija Pilata pere svoje ruke, natopljene krvlju još od srpskih osvajačkih ratova devedesetih u kojima je i sam bio sudionik srpskih ratnih zločina. Ali, njegove ruke su na posredan način namazane i krvlju žrtava počinitelja zločina malodobnog pučkoškolca Koste Kecmanovića, kojem još nije ni punih četrnaest ljeta, te 21 – godišnjeg ubojice iz Mladenovca Uroša Blažića.
Jer, Vučić je s njegovom ekipom ratnih huškača, što obnašaju dulje od desetljeća vlast u Srbiji, uvelike kroz ratnohuškaške medije kao glasnogovornike političkog sustava u zemlji, te uz opću klimu militarizacije duha srpskog društva, bio među glavnim negativnim uzorima i onim najmlađim u Srbiji. Oni su vidjeli na primjeru starijih da su svih prijašnjih godina zločinačka ubojstva u Srbiji sudski blago kažnjiva, a nerijetko i nagrađena, te su si stvorili posve krivi sustav životnih vrijednosti i osjetili kako se zločini u Srbiji isplate i još i društveno nagrađuju.
To nikako ne povlači za sobom bježanje od kaznene odgovornosti ubojica, ali ne može se i ne smije se prenebregnuti činjenica kako je desetljećima cijelo srbijansko društvo ophrvano i u ratnim, evo sad i u poratnim uvjetima, zapaljivim ozračjem i posvemašnjom netrpeljivosti na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj, političkoj i ideološkoj osnovi.
Kreatori toga nisu bili ubojice Kecmanović i Blažić, koji nisu bili ni rođeni kad je prije više od trideset gdoina Srbija kroz njezine osvajačke i krvožedne ratove krenule putem zločina i putem bez povratka, budući se nikad nije iskreno ogradila od ratnih zločina, niti je osjetila bilo kakvu vrstu kajanja za ratne zločine , što su ih srpski ratni zločinci učinili u ime i za račun Srbije. U Srbiji je i danas iznimno mali pstotak ljudi koji je u stanju napraviti uzročno posljedičnu vezu između ratnih devedesetih i strahota što sad pogađaju ovakvim zvjerskim ubojstvima i smau Srbiju. Zapravo, Srbiji se sad ratnička psihoza u društvu, što su je stvorili njezini lažni mirotvorci Vučić, Vulin, dačić i Ana Brnabić, sve učenici i duhovni sljedbenici ratnog zločinca Vojislava Šešelja, vraća kao najteži i najopasniji bumerang,
I onda dođe licemjer i teško podlac Vučić na izvanredno sazvanu presicu u povodu dva teška zločina i još barem pet do šest ozbiljnih prijetnji reprize sličnih masovnih ubojstava u šest škola u Beogradu javno prosipati moralne vakele. Tko o čemu, a Vučić o ponosu, časti i poštenju, o svemu onome što mu je strano kao primjerice i španjolska sela. Je li itko iole pribran mogao saslušati Vučićevu tiradu i gledaati njegove krokodilske suze nad žrtvama osmero malododne djece dobi?
Ne može ratni piroman Vučić, koji je devedesetih kao četnički dragovoljac sudjelovao u zločinačkim i koljačkim pohodima paravojske notornog ratnog zločinca Šešelja mahati maslinovom grančicom.
Ima li većeg paradoksa od toga da taj prokušani zločinac dijeli bilo kome moralne prodike? Najmanje je pozvan i prozvan makar i verbalno i lažno osuđivati 14 – godišnjeg Kostu Kecmanovića i 21 – godišnjeg Uroša Blažića kao da su ta dva mlada monstruma tobože samonikli. Cijelo srpsko društvo je trulo, a dvojica mladih ubojica samo su izdanak godinama i desetljećima stvaranog naopakog sustava društvenih vrijednosti. Oni su samo nus produkt svega i tek vrh ledenog brijega.
Vučićev bliski suradnik, državni ministar Branko Ružić, stranački kadar SPS zlikovca Ivice Dačića, na opće zaprepaštenje, za stvavične zločine s predumišljajem lažno je optužio, a koga drugog nego cijeli politički Zapad, kao srpskog dežurnog i izmišljenog krivca za sve nevolje što ih Srbi sami stvaraju.
Onda podmeću kukavičje jaje drugome, ne bi li sakrili vlastitu krivnju. Sramotno je kad narečeni ministar Ružić javno poruči da su za masovna ubojstva u Srbiji krivci “nasilne video igrice sa Zapada i američki kriminalistički filmovi.” Tresnu tako hladnokrvno i bez treptaja oka tako neviđenu laž Branko Ružić i ostade živ.
Još je nevjerojatnije razmišljanje ll Aleksandra Vučića. On bi naprečac suprotno svim pravnim regulama i uporednog kaznenog prava diljem europskih država, vratio smrtnu kaznu. Nije tog licemjera činjenica o sveukupno 17 ljudskih žrtva i još 20 ranjenih i dva zločinačka i serijska ubojstva hicima jednog 14 – godišnjaka, onda sutradan i još jednog 21 – godišnjaka, ponukala na taj čin. Pozadina te Vučićeve izjave i poteza što ga kani napraviti je druge prirode. Ovu tragediju on tom izjavom zlorabi ne bi li ubuduće imao zakonsko pokriće, primjerice, političke neistomišljenjake ne samo protuzakonito uhititi i osuditi radi javnog i verbalnog suprostavljanja njegovoj strahovladi, nego ih izmjenom zakona i pogubiti vješanjem ili strijeljanjem. Ovakvi grozni događaji samo su mu dali povoda povećati uobičajenu dozu iživljavanja i pojačati uspostavljenu političku dikaturu u Srbiji.
Na koncu, Vučićev dnevni bilten Informer njegovoga dresiranoga dobermana Dragana Vučićevića objavio je danas kako će koliko u ponedjeljak političke ostavke podnijeti cijela Vlada Srbije na čelu s Anom Brnabić, kao i on sam kao predsjednik države, koji bi se povukao s položaja čelnika stranke SNS i ne bi se kandidirao ponovno za preedjsdnika. Postoji još inačica cijeloga igrokaza da samo Vučić podnese ostavku na dužnost predjsdnika Srbije. I kao šlag na torti je istodobno raspisivanje novih političkih izbora u Srbiji.
Neovisno od dramatičnih događaja što potresaju Srbiju, radi čega je očekivano i razumno u spomen nevinih ljudskih žrtava bio i dan žalosti, najava ovakvih političkih odluka srpskog političkog vodstva uvjetovana je ponajprije aktualnim problemima vanjske politike Srbije, ponajviše glede skorog konačnog srpskog priznajaj državnosti Kosova i imperativa da se Srbija napokon mora politički odrediti između Istoka, oličenog u dosadašnejm srpskom patronu Rusiji i Zapada, oslikanog kroz SAD, EU i NATO. Približio se kraj srpskoj igri na dva razboja. Zato bi Vučić sa svojom ekipom ostavkom želio pobjeći od političke odgovornosti i vruće kestenje konačnih političkih rješenja oko Kosova, Rusije, EU, SAD i NATO staviti u ruke političkoj oporbi. Onda bi mu bilo lagodno iz zavjetrine trabunjati o lažnoj i podvaljenoj krivnji nekih novih srpskih političara iz njemu suprotnog tabora. To je plan Vučića kako bi ostao nekažnjen za sva zlodjela, a pritom još pokušao fiktivnim povlačenjem iz politike zadržati sve materijalne povlastice, bogatstvo i blagodati što ih je opljačkao kroz bavljenje politikom.
Dragan Ilić iz Beograda
HOP
HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal
