INTERVJU S RAZLOGOM prof. dr. sc. Mila Alečković
KUDA IDU NAŠA DJECA?
Prof. dr. sc. Mila Alečković profesor je psihologije i psihopatologije, pisac nekoliko knjiga i stotine radova. Doktorirala je 1994. na Université de Sorbonne sa radom: Le Concept de l’Inconscient dans les théories de psychlogie et neurologie contemporaines (Pojam nesvesnog u psiholoskim i neuroloskim teorijama).
Član je SIPE (Société Internationale de Psychopathologie de l’Expression), a
2015. bila je predsednik medjunarodnog kongresa za psihopatologiju ekspresije.
Nagradjena je francuskom nagradom za psihodijagnostiku.
Sto i dvadeset (120) studenata diplomiralo je pod njenim mentorstvom.
Držala je predavanja po cijelom svijetu: Université de Sorbonne, Université de Montréal , University of Pennsylvania, Université de Perpignan, Université de Lausanne (section allemande), Université de Liège, Institut Vigotsky, Moscou, Université catholique à Nimègue à l’invitation du professeur G. Locke, Université de Tripoli, Institut des Sciences Internationales, Pékin.
Prof. Mila Alečković je 2017. izabrana za dopisnog člana Ruske Akademije prirodnih znanosti.
Autorica je na desetine emisija s poznatim znanstvenicima i umjetnicima pod imenom: „Besmrtnost i stvaralaštvo s Milom Alečković“.
Razlog ovog intervjua prije svega su najnoviji tragični događaji u Republici Srbiji, preciznije, ubojstva koja su počinila djeca. Ujedno svim obiteljima koja su izgubila djecu, svoje najmilije, u ime redakcije i svoje osobno izražavamo najiskreniju sućut.
Kako i danas, kao i u kolovozu 2020. (kada sam radila intervju s prof. Alečković vezano za probleme koji su – tada – čerkali djecu i našu mladost potaknuto tom velikom psihološkom prevarom koju zovem pLandemija) kontaktiram prof. Milu Alečković zbog njene stručnosti i mnogim područjima znanosti, a i zbog otvorenih ekspertnih mišljenja koja nažalost u Republici Hrvatskoj ne možemo dobiti. Vrlo šturo, floskulama, sve je prokomentirao ministar znanosti i obrazovanja, Fuchs. Prikrivajući stvarne činjenice iz osnovnih i srednjih škola, gdje već 3,5 godine naša djeca, mladost, gube sami sebe, a prisutnost pokušaja samoubojstava te ubojstava među djecom je utvrđena i od strane državnih institucija no o tome se šuti. Pisali smo o tome, bez ikakvog odjeka.
Poštovana profesorice Alečković, dugo se nismo ovako čule, stoga Vas molim nekoliko Vaših stručnih odgovora konkretno oko problema s ubojstvima među djecom, kao posljedicom ovog psihološkog „rata“, te nesretne pLandemije koja će uništiti brojne generacije mladosti ali i koja planski radi na uništenju naših obitelji i tradicionalnog odgoja djece. Unaprijed Vam se zahvaljujem na Vašim odgovorima i lijepoj suradnji u protekle 3 godine.
Od samog početka 2020. često ste izjavljivala (a to i često ponavljate) kako je „…pandemija zbog nekih drugih rješenja globalnih problema te kako je narod totalno izluđen.“
Danas, 3,5 godine od toga te svega što se zna, te što je obrađeno u tisućama relevantnih znanstvenih radova i pored prestrašne cenzure, vidimo kuda je sve to dovelo. Prije svega djecu i obitelji. Ali i psihičkom zdravlju društva kao cjeline, baš svakom pojedincu, a ponajviše djeci, mladima, tim izgubljenim generacijama u ove tri i pol godine. Nažalost, to još nije kraj.
Tada, 2020. imali smo bezbrojne primjere pravog zlostavljanja, iživljavanja, preko tzv. mjera protiv plandemije koje su nam uništavale, otuđile djecu, našu mladost. Ali ih i dovele u posebna psihička stanja beznađa i destruktivnosti. Kad se samo sjetim distanci, druženja u krugovima, stajanja u krugovima. Pravo psihičko zlostavljanje. Rezultat toga gledamo, više se ni skrivati ništa ne može.
A tek što slijedi! Ovo je zaista rat za uništenje čovjeka, ljudske vrte kao takve.
Mr. sc. Arna Šebalj:
Moram konstatirati kako ste bila u pravu kad ste tvrdila kako je ovo sve do sada velika psihološka manipulacija masa koja im je ipak jako dobro uspjela. . . Ove zaista potpunoma smiješne i besmislene mjere rezultirale su velikim strahom kod većine ljudi, a tad je sasvim logično kako čovjek nije u stanju razumno prosuđivati i istome se odlučno oduprijeti. Iako, bilo je i komformizma među ljudima, kao i direktne ucjene struktura vlasti gdje su mnogi podlegli kako bi sačuvali posao ili otputovali na skijanje, ljetovanje. Što je sve danas vidljivo, što je učinio taj „psihijatrijski visur straha“, kako ga Vi zovete od početka 2020.?
Prof. dr. sc. Mila Alečković:
Prije svega, to je postkovid sindrom, koji je još strašniji od vijetnamskog sindroma. Otrovni šiljak zahvatio je sve organe, probio hemoencefaličnu membranu, a posebno kod onih koji su primili više od tri doze eksperimentalnog lijeka izazvao upalu u mozgu. Uz to odmah idu i razni neurološki problemi. Sada više nitko na svijetu ne krije ono što smo rekli prije skoro četiri godine kada je započela operacija Covid, koja je bila klasična operacija programa kontrole uma poslušnosti i straha. Sada gotovo svi priznaju, čak i američki federalni sud, da su serumi bili štetni, ali mnogi više nisu na ovom svijetu, djeca umiru svaki dan ili ostaju invalidi.
Mi, koji smo sačuvali zdravstvenu ljudskost, ratovali smo jedni s drugima, davali lažne svjedodžbe da ih mengelovske metode ne odvedu na onaj svijet, ali mnogi koji nam nisu vjerovali sada su u vječnim lovištima. Tu se vidi koliko je malo vrijedio ljudski život prethodnih godina, što bi rekao Curcio Malaparte u romanu „Koža“.
U Srbiji su me žestoko napadali kada sam rekao da su maltuzijanske metode na djelu, a sada među ekipom koja me je napala nema skoro nikog živog. Mnogi danas živi žale zbog svoje bahatosti ili naivnosti, ali zbog psihičke taštine i osjećaja krivnje to neće pokazati i sami sebi priznati da su prevareni.
Djeca su preživjela zahvaljujući molitvama roditelja koji su nas slušali, ali nad djecom je počinjen strašan zločin i teško je stradalo nekoliko generacija. Zapravo je cijela Covid operacija bila jedan veliki nacistički projekt pod kapom nebeskom u kojem je medicina bila samo talac.
Možemo slobodno reći da je to bio „dachauski eksperiment“, samo zamaskiran i s rukavicama, zatim klasični eksperiment američke (ili i sovjetske) crne psihijatrije s injekcijama nacističkih liječnika, zatim s Kurtom Lewinom (teorija šoka), Donaldom Hebbom, Donaldom, Camerona (eksperimenti senzorne i afektivne deprivacije), davanjem dijagnoza onima koji razumiju što rade (Sniezhnevsky, Lunz, Morozov), sa Stanleyem Milgramom (testiranje poslušnosti) i, na kraju, ponižavanjem od strane davosista i duševnih bolesnika kao npr. na primjer, Bill Gates.
Danas je virus straha nestao, ali ostala je tuga, grižnja savjesti i šok većine ljudi kada se sjete onoga što su pretrpjeli. I ostao je POST-COVID SINDROM, po meni gori od post-vijetnamskog sindroma.
Mr. sc. Arna Šebalj:
Zaista smo do sada prošli svašta. Od tjeskobe, ekonomskog pritiska, otuđenosti, nekomunikacije s obitelji, prijateljima, sve do ovrha koje je vlast stavila u stanje mirovanja, „na led“ od pet mjeseci.
Riječ je o velikom socioekonomskom stresu koji ljudi prolaze i koji će dodatno otežao cijelu ovu situaciju. Kako sve ovo preživjeti a ostati normalan? Hoće li se to uopće moći? Što na sve kažete, i, što savjetujete barem onom svjesnom dijelu građana?
Prof. dr. sc. Mila Alečković:
Ljudi koji su ostali živi trebaju biti sretni zbog toga. Međutim, postkovid sindrom će trajati dugo i rezultirat će raznim patologijama. U Srbiji je, primjerice, započeo val nasilja u kojem se ubijaju i masakrira djeca. To je jedna potpuno nova pojava koja do sada nije postojala na ovim prostorima i mislim da je opasna za cijelu našu regiju, za Hrvatsku, za Bosnu, za Crnu Goru, za Makedoniju, za Sloveniju. Ljudi su to shvatili i zato je nakon ovog masakra u Beogradu iskazana velika solidarnost u cijeloj regiji.
S jedne strane će se pojaviti pojedinačne patologije, a s druge postoji program djelovanja na ranjivu djecu, koji je, rekao bih, nastavak Covid operacije. Sada bi to bila druga faza, budući da su eksperimentalni serumi završili svoju priču i izum novih smrtonosnih virusa, barem u nadolazećim godinama, više neće plašiti ljude. Jednostavno, došlo je do zasićenja, strategija se mora promijeniti. Budući da su djeca u Covid operaciji već dobro pripremljena, odnosno oslabljena, sada kreću napadi na preživjelu djecu, jer treba imati na umu da je ogroman broj adolescenata i iznimno mladih ljudi u nekim zemljama već preminuo zbog “sekundarne posljedice” eksperimentalnog liječenja genima.
Također, spike protein, zapravo otrov, probio je hematoencefalnu membranu i otišao u mozak, uzrokujući, kao što rekoh, razne upale, što znači i neurološke probleme. Zatim, ako su takva djeca padala u depresiju zbog dodatno izazvanih poremećaja, davani su im neuroleptici, koji također ostavljaju mnoge sekundarne posljedice kada se otpuštaju ili uzimaju duže vrijeme, u krvi je nađeno dosta metila i reduciran vitamin B9. takva djeca (osobito nakon uzimanja lijeka “Prosac”). Takva su djeca često vrlo slaba i suicidalna. Dakle, vrtimo se u demonskom krugu.
Na djecu siromašnih zemalja djeluju sve metode iz klasičnog programa kontrole uma. Prva faza Covid operacije bila je, kao što rekoh, medicinsko-genetska s elementima programa Plava ptica i Artičoka. Tu su se provodile sve metode SENZORNE DEPRIVACIJE, PONIŽAVANJA i REPRESIJE. Djeca koja su morala stajati u krugovima udaljena jedni od drugih, ili sjediti pod nekakvim plastičnim šatorima, izolirana desetak metara od svojih prijatelja, djeca koja cijeli dan nisu smjela skinuti krpe s usta, djeca su iz eksperimenta senzorne deprivacije i stvaranje patološke poslušnosti u ranoj dobi. Kod te djece stvoren je mazohistički karakter koji se po prirodi fenomena pretvara u sadističko naličje (to je ista patološka pojava s dva lica).
A kada se u obrazovanoj djeci probudi taj sadistički osvetnički moment, oni tada ubijaju. Što vas može iznenaditi?
Druga faza koja je sada u tijeku ima elemente programa Monarch s krvavim ritualima. Sami blagdani tipa „Noć vještica“, „dan vještica“, „popodne diskriminiranog Sotone“ i slično kod djece koja se u svom arhetipu i kolektivnom nesvjesnom sjećaju bajki u kojima su vještice uvijek bile zle i kuhane djeci prvo stvaraju kognitivnu. disonanca, a zatim strašno shizofrenijsko trganje. To znači da kod djece to odmah stvara psihički kaos, odnosno shizofreniju, psihotičnu crtu osobnosti u vrlo ranoj fazi, a onda su širom otvorena vrata za sve ostale patologije.
Mr. sc. Arna Šebalj:
A sad ono najnovije, što se dogodilo s maloljetnicima koji učiniše prestrašne zočine među djecom, ove zadnje dane kod Vas? Gdje su emocije tog mladića koji perfektno gađa, izučeni strijelac kojeg je rođeni otac vodio na treninge u streljanu? Koja je uloga medija u ovom konkretnom slučaju? Ima li ovo kakve veze sa mogućim ritualnim ubojstvima?
Prof. dr. sc. Mila Alečković:
Mediji u Vučićevoj Srbiji su zlo. Francuski mediji objektivnije su pisali o tragediji i masakru u školi “Vladislav Rybnikar” jer je jedna od sedam ubijenih djevojčica bila Francuskinja. U bivšoj Jugoslaviji bila je to elitna eksperimentalna dvojezična škola, ali ne i snobovska. U to vrijeme moja pokojna majka je vodila društvo “Jugoslavija-Francuska” i osobno je sa svojim prijateljem, francuskim književnikom i ministrom kulture Andreom Malrauxom, pregovarala da Francuska besplatno pošalje svoje učitelje koji će našu djecu uz naš materinji jezik učiti i francuski. od prve godine škole. Tako je i bilo.
Škola je doista bila elitna, ali u nju su išli svi, i bogati i siromašni i svi narodi. Tada su i djeca iz Hrvatske i drugih republika upisivala svoju djecu u školu koja se tada zvala „Slobodan Princip-Seljo“. I danas je ta škola dobra, nepravedno je optužena jer je za sve kriva vlast u Beogradu koja je prihvatila patološke sadržaje i naredila učiteljima da ih slijede.
Nakon ovog masakra, mediji su u Beogradu iz sata u sat nizali senzacije, servirali i plašili ljude, iako istraga nije bila završena. Zadnja glupost koju smo čuli je da je dječak ubojica “podvojena ličnost”. Ovu pogrešnu dijagnozu odmah sam javno opovrgnuo, jer sam smatrao da je cilj “dekulpabilizirati ubojicu počinitelja” kako bi se zaključilo da se to “može i dalje događati i što mi tu možemo”. Bilo je monstruozno, dopustiti da neprofesionalne novine daju dijagnoze.
U dječaka, bolje reći mladića koji svjesno, hladno, s predumišljajem, proračunato, precizno, bez savjesti, bez osjećaja, bez grižnje savjesti, bez krivnje i dan danas puca u devet srca i glava i ne promašuje, reći da to je pitanje podvojene ličnosti, stvarno je enciklopedijsko neznanje.
To bi ukratko značilo da se radi io poremećaju SCH skupine. No, u ovom slučaju ne postoji ni pozitivna strana shizofrenije (halucinacije, glasovi koje ubojica čuje i sl.), ni minus (izolira se, zatvara u sobu, ne kontaktira, nema socijalnu inteligenciju). .. Ništa od toga. Nema ni traga autizmu ili Aspergerovom sindromu jer je u pravilu socijalna inteligencija narušena.
Naprotiv, dečko je inteligentan, ambiciozan, osviješten, socijalno inteligentan, zavodi djevojke, hladnokrvno ubija, a na kraju, ako je istina ono što kažu istražitelji, kaže “uživao sam u vrištanju žrtava”. Znači jedan kroz jedan: narcistička sadistička psihopatija.
Sada se pitate zašto mediji pišu o podvojenoj ličnosti i daju krivu dijagnozu?
Uz jednostavnu činjenicu da se radi o neznanju i konzultiranju nesposobnjakovića, što je danas pravilo u Vučićevoj Srbiji. Moguće je da se to radi kako bi se ujedno reklo da je ubojstvo počinio drugi, podvojeni lik u afektu.
Ako je riječ o podvojenoj ličnosti, hladni ubojica ima drugačiji dvostruki karakter koji bi onda bio uplašen, afektivan itd… pa bi se reklo da je ubojstvo počinjeno iz tog afektivnog karaktera, što znači da se radi o pitanje ubojstva iz afekta… Dakle, opraštamo, žalimo se, ali ne osuđujemo, jer možda će se još tako dogoditi… Za ubojstvo u afektu se smatra “neuračunljivim”, opraštamo i liječimo to, a za psihopatsko ubojstvo s predumišljajem kažemo da je “uračunljivo” i tu mora doći do neke sankcije. No, čini mi se da vlast štiti ovu obitelj jer su svi već rekli da dijete “nije odgovorno”.
Formalno-pravno nije odgovoran zbog godina, ali psihički jest. Sve se namjerno omekšava, kao da se želi omekšati stanovništvo za sljedeća, eventualna serijska ubojstva.
Naravno, radi se o psihopatskom činu i sve je to unaprijed manipulativna strategija. Strašno je to reći za skoro četrnaestogodišnjaka, ali mora se dati stručna dijagnoza bez manipulacija i reći istina kako bi se vidjelo koji profil djece može biti korišten za ovakve operacije.
Također mislim da sve ovo ima veze s ritualnim ubojstvima, jer se taj program već dugo provodi nad djecom siromašnih zemalja. To je program Z iz klasičnog “programa kontrole uma”. Mnogi ljudi nisu svjesni da se to radi i ne vjeruju da tako nešto postoji. Međutim, obavještajna agencija u Americi sama je priznala da je dugo radila na takvom programu. O tome sam detaljno govorio na kanadskom sveučilištu, ali i grupi liječnika koji se bore protiv zlouporabe Covida, podsjetivši ih da su najekstremniji MK eksperimenti rađeni kod njih, na Allan Memorial Institute u Montrealu. Ta kratka verzija mog govora je još uvijek na mom FB profilu.
Riječ je o vrlo ozbiljnom neurološkom i, nažalost, znanstvenom programu koji ima mnogo varijanti, od djelovanja u stanju droge, oštećenja hipokampusa gdje se pohranjuje memorija koja se briše i “ubacuje” novi suicidalni ili ubilački sadržaj, do raznih oblici hipnoze, perceptivni napadi, izazivanje suženja svijesti i slično.
Šarlatani se time ne bi trebali baviti jer je riječ o vrlo ozbiljnom i opasnom neuroprogramu koji moraju detaljno objasniti stručnjaci, dok službe za zaštitu i sigurnost interneta koje su sve ove godine cenzurirale nas znanstvenike sada bi trebale cenzurirati upravo takvi programi namijenjeni ranjivim ili već sociopatskim adolescentima.
Ostaje samo pitanje ZAŠTO se radi ovaj program?
U covid operaciji cilj je bio smanjiti broj ljudi na planeti. Brojni su autori koji i dalje otvoreno pišu o “nužnosti depopulacije”. Jedan od posljednjih je, primjerice, Dennis Meadows.
Danas se nitko ne želi cijepiti. Sada treba naći neke nove metode, a što ne bi bile, na primjer, masovno međusobno ubijanje djece u siromašnim zemljama? Stari će ionako otići s ovog svijeta, ali kad smanjite populaciju “u jajetu” onda je to puno jače, puno učinkovitije i puno strašnije.
Pojedine ličnosti i danas tvrde da “treba smanjiti broj stanovnika za osamdeset posto”. Sve se istovremeno koristi u tu svrhu: ratovi, bombardiranja, genetski eksperimenti, zatrovana hrana, inducirana samoubojstva i programi ubojstava. Naravno, te se strategije koriste i za razne psihičke pritiske na određene strukture u društvu.
Ja, po prirodi svoje profesije, nemam pravo širiti paniku ili paranoju, ali imam vrlo zlokobnu intuiciju i rijetko me klinički prevarila. Moja je moralna obaveza da to kažem ljudima.
Mr. sc. Arna Šebalj:
Rekli ste u jednoj emisiji prije dan-dva kako je ovdje riječ o „identifikaciji s vršnjacima“. Mediji mladića, ubojicu, prikazuju kao žrtvu. Kuda to vodi? Što je za očekivati dalje? Kako spasiti djecu, mladost, obitelji? Ima li uopće šanse nakon svega što se globalno događa i što je sve među nama?
Prof. dr. sc. Mila Alečković:
Vlast u Srbiji je suučesnik u eksperimentima na djeci. Prihvatili su mnoge patološke programe samo za novac. To je svijet političara i stranačkih radnika koji su i sami psihički bolesni, korumpirani i nesvjesni. Oni nisu kreatori ali su dirigenti zla. Kao što su lagali o sigurnosti genskih cjepiva, sada lažu o ubojicama djece i zaštiti roditelja koji su prijatelji vlade. Tiranska vlada uvijek živi od nesreće naroda.
Također, vlast u Srbiji odavno želi razoružati narod i iskoristit će masakr nad ubojicama djece da to i provede, a onda, vjerojatno, zaštititi ubojicu i njegovu obitelj ako su bliski vlasti.
Ne mogu točno reći, ali čini mi se da je masakr bio potreban dijelu vlasti u Beogradu kako bi se provela stara strategija “napravi problem, pa ponudi rješenje”. Problem je napravio dječak čiji su roditelji bliski vlastima i taj dječak će najvjerojatnije dobiti “bijelo”. S druge strane, “rješenje” će biti implementirano, a to je razoružavanje bijesnog naroda. No, to je samo plan, jer ovo drugo, barem se meni čini, neće uspjeti u Srbiji.
Djecu možemo spasiti samo govoreći im istinu, a to je da ih je, kao i nas na planeti, “previše” i da će ih maltuzijanci i dalje smanjivati na sve moguće načine. Djeci se mora objasniti da postoje bolesni umovi i psihopati (kao što su postojale zle vještice u bajkama) i da ih moraju prepoznati. Treba govoriti otvoreno i na primjerima, obučavati ih kako se spasiti. Treba izbaciti sve “Barnevernet socijalne radnike” i ne daj Bože “Barnevernet psihologe” jer je početak bio kod njih, kada su počeli otimati djecu roditeljima i seliti ih iz obitelji u obitelj.
Monstruozna je ta strategija “licenciranja” i smještaja djece po dvije godine u razne domove nakon oduzimanja roditeljima, a na tu sam patologiju davno ukazao. To je bio početak pokušaja da se naša profesija ozbiljnih psihijatara i psihologa izbaci i zamijeni nesposobnim socijalnim radnicima, a kasnije i prodavačima siromašne djece.
Mislim za ceo naš region, ne samo za Srbiju. Nije li jedna hrvatska stranica prva ukazala na nasilje otmice male Marije Trkulje od majke, koju je otela izvjesna Igić Smilja, prijaviteljica norveškog sustava “Barnevernet”, danas lažnog sustava zaštite djece koji zapravo funkcionira. za krupni kapital i globalnu prodaju djece?
Pa ovakva praksa stvara male Breivike, odnosno ubojice. Sjećate li se videa na kojem ubojica Breivik plače ispred Barnevernet centra i govori da je tamo otet od majke? Sve to moramo zajedno izbaciti iz cijele regije i spasiti onu djecu koja se još mogu spasiti.
Mr. sc. Arna Šebalj:
Psihopatologija, kao Vaša specijalnost, te njene pojave danas u društvu ukazuju na velike probleme. Pitam se često i sama tko su ljudi koji ovo čine svom narodu? Hoće li odgovarati? Kakvo je njihovo psihološko kao i opće stanje? ZAŠTO i zbog čega pristaju na sve ovo? Jesu li oni uopće zdravi? Ili bolje, kakvo je psihološko stanje takvih ljudi? Čine li oni sve ovo svjesno ili je nešto drugo u pitanju?
Molim Vas recite mi što o svemu mislite?
Prof. dr. sc. Mila Alečković:
Uvijek je bilo ljudi koji su zarobljeni u nagonu smrti. Takav je Bill Gates, veseli nekrofil kako ga ja zovem, osoba kojoj se oči zacakle čim počne govoriti o tome koliko ljudi mora umrijeti i koliko se mora smanjiti populacija. Takav je i Klaus Schwab, iako inteligentniji od prethodnog. Ali on upravlja novim planovima Davosa, dio kojih je upravo plan smanjenja stanovništva. Svi oni koji su kao aktuelni predsednik Srbije u akciji Kovid stalno pričali o grobljima i kovčezima…
Dijagnoza karakterne psihopatije, odnosno zlih ljudi bez savjesti, emocija, empatije i krivnje, nažalost, uvijek je postojala. Takva su stvorenja sama ekvitescencija onoga što nazivamo, ne elementarnim, već namjernim Zlom.
Možda će jednog dana biti pozvani na odgovornost, ali postoje drugi načini da ih sudbina pregazi. Osobno mislim da će je susresti onim stazama koje izaberu da joj pobjegnu, kako je napisao Lafontaine.
Mr. sc. Arna Šebalj:
Opet se moram vratiti na ovo ludilo koje globalno slijedi a naši slugani vlasti sve bezpogovorno prihvaćaju. Homotransrodne agende ulaze nam u vrtiće, njihovi projekti, seks odgoj čak s tri godine djeteta, razvrat i dekadencija na svakom koraku. I dok se djecu seksualno iskorištava, dok desetljećima nestaju a o tome se šuti agenda ide dalje a ljudi uredno šute. Roditelji šute. Zašto i dokle? Zar je moguće da je sve odraz glupih i neinteligentnih ljudi, ili? U čemu je zapravo problem?
Prof. dr. sc. Mila Alečković:
Nažalost, znamo da ima mnogo ljudi slabe strukture, slabog Ega, mazohističkih struktura ili ljudi niske inteligencije. Zbog njih svako zlo traje i dugo traje.
Ovo današnje konkretno eksperimentalno zlo dobrim dijelom dolazi s američkog kontinenta, ali treba znati i da je tamo, primjerice na Floridi, De Santis potpisao smrtnu kaznu pedofilima koji siluju malu i onesviještenu djecu.
Dakle, Zlo se širi posvuda prema normalnoj distribuciji. Ali da postoje samo te bolesne i negativne energije, nitko od nas ne bi bio živ nakon tri godine Covid torture, a još smo tu. Mi koji smo ostali i koji ćemo se dalje boriti. “Samo jaki i hrabri će preživjeti”, uvijek citiram i ponavljam filozofa Nietschea.
Preživjet će oni koji vas slušaju i čitaju, koji vas prate i poštuju. Uši koje žele čuti i oči koje žele vidjeti će preživjeti. Nagon za ŽIVOTOM bori se s nagonom smrti u nama svaki dan. Barem za nas koji ljudima govorimo istinu, ovo prvo za sada vodi.
Hvala Vam puno profesorice Alečković. Veselim se već slijedećem našem razgovoru.
Razgovor vodila mr. sc. Arna Šebalj
HOP
https://t.me/hopportal
