DEKLASIFICIRANI IZVJEŠTAJ O BUDUĆNOSTI ČOVJEČANSTVA

DEKLASIFICIRANI IZVJEŠTAJ O BUDUĆNOSTI ČOVJEČANSTVA

U klimatskom dijelu Foruma održanog 12. studenog 2022. godine pod nazivom „Globalna kriza. Naš spas je u jedinstvu” objavljena je ključna činjenica o stanju planeta:

1998.godine, kada je došlo do naglog pomaka jezgre planeta, što je uzrokovalo ubrzanje rotacije Zemlje. Prema matematičkom modelu koji je razvio interdisciplinarni tim znanstvenika, krajnji datum za uništenje našeg planeta je listopad 2036. godine. A već 2028. uvjeti za život ljudi na Zemlji bit će gotovo nepodnošljivi. Matematički model temelji se na javno dostupnim podacima koji se mogu usporediti i provjeriti.

Elizaveta Khromova, geologinja, geofizičarka voditeljica znanstvene skupine, te dr. John Ahn (kemijski inženjerig) naveli su zašto nije moguće imenovati cijeli tim. To je zato što je veliki dio znanstvene zajednice prisiljen ostati inkognito kako bi zaštitio svoje živote. „Imena pravih autora hipoteze predstavljene u današnjem izvještaju doznat ćemo tek u Kreativnom društvu, a zaprepastit ćete se koliko poznatih imena ćete čuti među njima”, dodala je.

https://www.youtube.com/live/Q5NJpwBVg88?feature=share – (malo duži 3-satni video) – u tekstu je prikazan uglavnom taj dio
https://www.youtube.com/live/8yrlnz9MKHc?feature=share – (12-satni video – tko ima strpljenja, neka ga pogleda)
Forum je prikazao niz važnih tema o kojima se široj javnosti dosad nije govorilo. Ovdje su samo neke od njih:
⦁ Globalno praćenje klimatskih događaja, iskazi očevidaca; tema manipulacije podacima u bazama podataka
⦁ Što se događa s jezgrom Zemlje
⦁ Kozmički destabilizirajući utjecaj na cijeli Sunčev sustav
⦁ Stanje okoliša
⦁ Dobrobiti Kreativnog društva
⦁ Samoupravljanje, ekonomija, tehnologija i zdravstvo u Kreativnom društvu
⦁ Generatori energije bez goriva
⦁ Film: Dnevnik posljednjeg čovjeka
⦁ Film: Priča o kućanici (kako će se promijeniti život kućanice u Kreativnom društvu)
⦁ 🔹 Na našem planetu su se počele događati anormalne pojave. Koliko su istiniti komentari znanstvenika o svjetlosnim stupovima?
⦁ 🔹 Svjetlosni stupovi sunčeve svjetlosti i svjetlosni stupovi koji se pojavljuju pri zalasku sunca: jesu li iste prirode?
⦁ 🔹 Kakvu opasnost za naš planet predstavljaju crveni stupovi?
⦁ 🔹 Polarna svjetlost (ljubičasta) se približava ekvatoru: koji je razlog tome?
⦁ 🔹 Sindrom iznenadne smrti: kako je povezan s magnetskim poljem našeg planeta?
⦁ 🔹 Koja je tajna Bermudskog trokuta. I zašto ćemo u bliskoj budućnosti sve više uočavati ovaj fenomen u različitim dijelovima planeta?
⦁ 🔹 Kitovi isplivavaju na obalu. Koji je razlog?
⦁ 🔹 Što ugrožava naše postojanje na planetu?
⦁ 🔹 Je li moguće stabilizirati situaciju s klimatskim promjenama na našem planetu?
⦁ Posljednjih godina svatko od nas svjedoči koliko se brzo urušava svijet na koji smo navikli.
⦁ Sve češće se susrećemo s raznim okolnostima koje potpuno ruše naučeni način života: ratovima i klimatskim katastrofama koje ne prestaju ni dana i svakodnevno odnose tisuće i tisuće ljudskih života.
⦁ Mediji nam daju nadu da će doći trenutak kada će sve doći na svoje i političari će pronaći rješenje za naše probleme. No, ako pogledate iskreno, vidimo kako se sve urušava iznimnom brzinom…
⦁ U ovom videu Igor Mihajlovič Danilov odgovara na sljedeća pitanja:
⦁ Kako se može objasniti zabilježeno ubrzanje i usporavanje Zemljine rotacije?
⦁ Što je zapravo energetska kriza?
⦁ Kako su geopolitika i klima danas povezani?
⦁ Što točno vodi čovječanstvo prema uništenju?
⦁ Što suvremeno društvo vodi u degradaciju?
⦁ Kako si ljudi mogu pomoći u ovoj situaciji?
„Globalna kriza. Naš spas je u jedinstvu” na 150 jezika: https://creativesociety.com/hr/global...

KLJUČNE TEME POKRIVENE KONFERENCIJOM:

⦁ Koja je stvarna klimatska situacija na planetu?
⦁ Zašto svjetski mediji šute o razmjerima prijetnji?
⦁ Zašto se klima nastavlja brzo mijenjati unatoč međunarodnim ugovorima i sporazumima čiji je službeni cilj suzbijanje klimatskih promjena?
⦁ Što je pravi uzrok globalnih klimatskih promjena?
⦁ S kojih rizika i globalnih prijetnji je skrenuta pažnja ljudi?
⦁ Kakve posljedice za okoliš ima nepromišljeni čovjekov konzumerizam?
⦁ Zašto je samo u Kreativnom društvu moguće stabilizirati ekološku ravnotežu našeg planeta?
⦁ Zašto je, usprkos planetarnim kataklizmama, Kreativno društvo jedini izlaz?
Na konferenciji su sudjelovale javne osobe, istraživači, znanstvenici, stručnjaci iz različitih područja te iznijeli svoja viđenja uzroka pogoršanja klime i ekološke krize. Ovom konferencijom namjera je upozoriti čovječanstvo na stvarne probleme kako bismo zajedno zaustavili nadolazeću katastrofu. Ni granice, ni zidovi, ne mogu zaustaviti klimatske promjene.

Katastrofa na planetarnoj razini može se zaustaviti samo izgradnjom Kreativnog društva. Kreativno društvo je naša jedina šansa za preživljavanje. Svatko bi trebao čuti uzbunu zbog nadolazeće prijetnje čovječanstvu. Svatko mora vidjeti neoborive činjenice i dokaze o nadolazećim katastrofama. Došlo je vrijeme Istine!.
Danas nema ništa važnije od informacija o tome kako naše čovječanstvo može preživjeti, kako spasiti naš planet. Ne bismo se trebali bojati prljavštine, trebali bismo je razotkriti. Istina pročišćava! Istina ujedinjuje! Istina daje šansu za život!
Posljednji rat čovječanstva je započeo. To je neobjavljeni rat. Da li će agenda planete Zemlje biti brža od agende 2030 NWO ?– svakako smo potencijalne žrtve.
Po prvi puta u povijesti, cijela sadašnja civilizacija se suočava sa zajedničkim vanjskim neprijateljem. Ovaj neprijatelj je klima. Suočeni sa planetarnom opašnošću, nužno je ujediniti sve ljude radi budućnosti čovjeka. Zato što smo mi ljudi i želimo živjeti.
Cilj ovoga foruma je istinito i objektivno informirati čovječanstvo o rastućoj opasnosti klimatskih i ekoloških katastrofa, te prikazati stvarni opseg višestrukih kriza potrošačkoga formata društva i razmotriti praktična rješenja i prevladati sve krize izgradnjom Kreativnog društva.
Ključne teme foruma:
⦁ Klima. Zajednički neprijatelj cijelog čovječanstva
⦁ Rekordna brzina rasta klimatskih kataklizmi. Zašto svjetski mediji šute o razmjeru prijetnji?
⦁ Moderna urota. Tko igra na strani zajedničkog neprijatelja čovječanstva?
⦁ Pravi uzrok globalnih klimatskih promjena. Tko skriva istinu od ljudi i zašto?
⦁ Utjecaj astronomskih procesa i njihove cikličnosti na klimu
⦁ Klimatske katastrofe iz perspektive očevidaca
⦁ Izbjeglice. Zašto se ovo tiče svakoga?
⦁ Eskalacija nasilja u društvu
⦁ Ropstvo i trgovina ljudima
⦁ Kritična ekološka situacija tijekom rastućih kataklizmi i prijetnja uništenju planete
⦁ Prijetnja gladi i nestašici pitke vode na planeti
⦁ Dužničko ropstvo. Problemi i rješenje
⦁ Kako klimatske promjene i pogoršana ekološka situacija utječe na čovjekovo zdravlje
⦁ Kakvim ekološkim posljedicama je ljudsko nepromišljeno djelovanje u potrošačkom formatu rezulturalo
⦁ Nepripremljenost spasilačkih službi za globalne kataklizme
⦁ Zašto je nemoguća upotreba inovativnih tehnologija za dobrobit ljudi u potrošačkom formatu društva
⦁ Hitna potreba mobilizacije i ujedinjenja svih snaga čovječanstva
⦁ Praktična rješenja svih kriza izgradnjom Kreativnog društva
https://youtu.be/Jg07mqBvIts – anomalija magnetskog pola na istoku (Kursk) – video
https://youtu.be/qadoX91h4PM – rupe na dnu oceana (video)

Jedan od najvažnijih međunarodnih problema 21. stoljeća je promjena globalne klime. Osobito zabrinjava opći brzi porast dinamike kataklizmi, koji se primjećuje posljednjih desetljeća. Danas postoji veliki rizik od nerazumijevanja i podcjenjivanja svih čimbenika i razmjera utjecaja različitih svemirskih i geoloških procesa na globalne klimatske promjene na Zemlji. U novije vrijeme, krajem 20. stoljeća, neki su znanstvenici iznijeli razne hipoteze i teorije o postupnim klimatskim promjenama. No, u praksi se pokazalo da je sve nešto drugačije. Pažljiva analiza porasta broja prirodnih katastrofa, ekstremnih vremenskih događaja širom svijeta, kao i statističkih pokazatelja kozmičkih i geofizičkih parametara posljednjih godina (od 1995. godine) pokazala je alarmantni otklon prema njihovom značajnom porastu u kratkom vremenskom razdoblju. Ovi podaci ukazuju na to da su pretpostavke brojnih znanstvenika o postupnoj prirodi klimatskih promjena na Zemlji tijekom 100 ili više godina u naravi netočne, jer je zapravo taj proces puno dinamičniji.

Pogreška je bila u tome što mnogi znanstvenici proteklih godina nisu uzeli u obzir utjecaj sve većeg ubrzanja Svemira, kozmičke čimbenike, astronomske procese na stanje globalnog klimatskog sustava planete. Sve to, prirodno, utječe ne samo na Sunce, već i na planete Sunčevog sustava, uključujući takvog diva poput Jupitera, a da ne spominjemo naš planet. Ta je cikličnost neizbježna. Geološka povijest našeg planeta pokazuje da je Zemlja u više navrata doživjela slične faze globalnih klimatskih promjena. Uzimajući u obzir najnovije znanstvene podatke (uključujući ih iz područja fizike, astrofizike, kozmologije, helioseizmologije, astroseizmologije, planetarne klimatologije), spektar utjecaja kozmičkih čimbenika prilično je širok.
Kratki scenario budućnosti Zemlje prema video materijalu – Globalno zagrijavanje potječe iz unutrašnjosti Zemlje i oceani se zbog toga zagrijavaju od dna.

Presjek planete Zemlje
Zemlja zajedno sa Sunčevim sustavom (Sunce – zvijezda tipa G2, ostaje stabilna još 4-5 miliona godina) rotira oko centra svoje galaksije zvane Mliječni put, nalazeći se u jednom njenom (Orionovom) kraku i treba joj 220 miliona godina da obiđe jednu punu približno kružnu putanju oko njenog centra (kozmička godina). Na svom putu svakih 12 000 godina Zemlja ulazi u područje jakog kozmičkog zračenja, a svakih 24 000 godina to vanzemaljsko zračenje biva još intenzivnije. Od 1995. godine na temelju mjerenja više meteoroloških i seizmoloških parametara nastupa ponovo taj period i klimatske promjene su sve izraženije i ekstremnije u tih posljednjih 27 godina u odnosu na prethodni period. Naročito se povećava seizmička aktivnost (vulkanske eksplozivne erupcije i zemljotresi). Indeks vulkanske eksplozivnosti (VEI, akronim od engl. Volcanic Explosivity Index), broj na ljestvici od 0 do 8 kojim se označava jakost vulkanske erupcije, pri čemu je broj nula dodijeljen najmanjim neeksplozivnim (efuzivnim) erupcijama, a svaki sljedeći broj označava deset puta jaču erupciju. Što se dešava? Jako kozmičko zračenje velike energije (protoni, neutrini i gama zračenje) prodire kroz atmosferu pa i Zemlju (kora i plašt) i dolazi do njene jezgre, pa uvjetuje nepravilno ubrzanje rotacije Zemlje (npr. 19.7.2020. godine bio je najkraći zabilježeni dan, u pitanju su sekunde, kada se rotacija Zemlje povećala) i poremečaj u nagibu njene osi rotacije, anomalije magnetskog polja (polovi se pomiču sa svojih dosadašnjih mjesta), stvaraju se magnetske anomalije ispod Južne Amerike, Afrike i Kurske oblasti u Rusiji. To uvjetuje generiranje i aktiviranje više magme (to je lava koja izbija na površinu Zemlje prilikom erupcije vulkana) u tekućem jezgru Zemlje.

Magma postaje sve aktivnija, tlak i temperatura rastu i traži put prema površini Zemlje, a najkritičnija su mjesta Aire kaldera u Japanu (Kaldera je geološki oblik koji stvara vulkan kada se uruši sam u sebe, tako stvarajući veliki i poseban oblik vulkanskog kratera). Marijanska brazda u Pacifičkom oceanu, Yellowstonska kaldera („površinski krater“) u SAD-u, Zapadni dio Antarktike i rift (velika rasjedna dolina) od Libana do Mozambika duga 7000 km, na istočnom rogu Afrike, gdje se Arapska tektonska ploča odvaja od Afričke (razdvajanje tla vidljivo i na površini Zemlje), te otok Island (ima dnevno do 1000 zemljotresa manjih magnituda), pa još ne locirani vulkani u svim oceanima.

Scenario je slijedeći: kada tlak i temperatora aktivne magme postane toliko velik dolazi do probijanja tektonskih ploča i eksplozivnih erupcija (na te prve tri navedene lokacije, gdje je Zemljina kora najtanja, npr. u Marijanskoj brazdi je Zemljina kora debela samo 5 km) u obliku supervulkana (maksimalni indeks jačine 8 daje erupciju perjanice na visinu preko 20 km i volumen preko 1000 kubnih km izbačene tvari) koji izbacuju velike količine plinova, pepela (tefra), kamenja i lave koji počinju prekrivati Zemljinu površinu i oceanska dna, te zagađuju atmosferu i smanjuje sunčevo zračenje. Uporedo dolazi do „hidrauličkog efekta“, gdje magma pronalazi put u svim podzemnim džepovima i horizontalnm kanalima Zemljinog plašta i aktivira spavajuće vulkane koji prekrivaju ostale dijelove Zemlje, dakle dolazi do „lančane reakcije“ i aktiviranja svih aktivnih i neaktivnih vulkana na Zemlji. To se sve odvija velikom brzinom od nekoliko sati pa i do jednog dana. Atmosfera biva „otpuhana „ ili ispari i ostaje u tragovima. Nastupa vulkanska zima. To se sve odvija veoma brzo, u pitanju su sati i dani (dokazi iz prošlosti su pronađeni u Sibiru u ledu smrznuti čitavi mamuti sa još ne prerađenom hranom u njihovim probavnim sustavima, jer prije 12 000 godina tamo je bila blaga klima, pa je život postojao u više oblika. Temperatura je naglo pala za više od 15 C stupnjeva). Život na Zemlji nestaje kao i prije 12 000 godina i površina planeta postaje slična susjednom Marsu koji je po nekim istraživanjima isto to „doživio“ milione godina ranije. To je jedna veoma pesimistička verzija budućnosti čovječanstva, bazirana na već navedenim matematičkim modelima.

Neke katastrofe iz Zemljine seizmičke prošlosti:

Erupcija vulkana prije 252 miliona godina koja je trajala više od milijun godina i u kojoj je nastala Sibirska visoravan. U ovoj golemoj erupciji nastala je Sibirska visoravan, a ona je pridonijela i permskom masovnom izumiranju, najvećem u povijesti.
Erupcija Indijskog vulkana prije 65,5 miliona godina u kojoj je nastala Dekanska visoravan. Velike količine CO2 nastale ovom erupcijom, koju je možda jednim dijelom izazvao udar meteorita koji je pogodio Meksiko, dovele su do nekontroliranih temperaturnih amplituda i pridonijele razornom masovnom uništenju.
Sraz Indijske ploče s Azijom prije 40 miliona godina koji je doveo do nastanka Himalaje. Smatra se da je ovaj planinski lanac velikim dijelom odgovoran za dramatično hlađenje Zemlje u posljednjih 40 miliona godina, budući da je vodena para koju njegovi vrhunci hlade dovela do stvaranja monsunskih kiša, koje su otopile veliku količinu CO2 iz atmosfere.
Erupcija indonezijskog vulkana Tobe prije 75.000 godina. Ovaj vulkan gotovo je zbrisao Homo sapiensa sa Zemlje, no na kraju je smanjio populaciju vrste na 1000 do 10.000 jedinki, čime je došlo do stvaranja neobične genetske sličnosti unutar naše vrste.
Vulkanska erupcija otoka Krakatau u kolovozu 1883. godine. Vulkanska eksplozija (indeks vulkanske eksplozivnosti, VEI, iznosio je 6) raznijela je najveći dio otoka Krakataua (ondašnja površina 33 km², visina 800 m) i opustošila okolicu (od morskog vala višeg od 20 m poginulo je više od 36 000 ljudi u zapadnoj Javi i južnoj Sumatri). Izbačeno je više od 20 km³ materijala, a vulkanski pepeo dosegnuo je u atmosferi visinu od 50 do 80 km i prekrio područje od približno 0,8 milijuna km².
Mladi drijas oko 12.700 godina. Iznenadno zahlađenje, nakon kojeg je uslijedilo brzo zatopljenje, potaknulo je ljude na prve eksperimente s ratarstvom i pripitomljavanjem životinja, označivši tako nastanak poljoprivrede.
Erupcija Thire prije 3635 godina. Tsunamiji koje je izazvala ova vulkanska erupcija uništili su nekoliko naprednih ranih sredozemnih civilizacija, poput Minojaca na Kreti i Egipćana, te nasilnim napadačima s konjima i bojnim kolima kao što su Hiksi i Mikenjani omogućili da preuzmu vlast.
Pojedinosti bi zahtjevale puno više prostora, teksta i vremena.
Što se može učiniti? Objediniti sve naučnike raznih profila od geologa, geofizičara, meteorologa, vulkanologa, astronoma, kemičara i ostalih struka da se pozabave tom temom, a ne da se bave usavršavanjem novog oružja, bioloških otrova i stvari koje štete čovječanstvu.
Glavna pitanja su kako to kozmičko zračenje spriječiti da dođe do Zemljine jezgre ili barem smanjiti njegov intenzitet i preusmjeriti ga u druge korisne svrhe? Odakle ono potječe i odakle periodičnost pojavljivanja svakih 12 000 godina?
Sve astronomske pojave koje imaju neku količinu zračenja od crnih rupa, pulsara, kvazara, eksplozija zvijezda (supernove i nove) su zanemariv čimbenik u tom zračenju, ali ostaje tajna u tamnoj tvari i tamnoj energiji za koje se još uvijek ne zna dovoljno što one predstavljaju u kompozitu svemira. Uglavnom, nije još otkriveno odakle takvo jako kozmičko zračenje dolazi i u takvim pravilnim vremenskim periodima !?

Novo! Što je septonsko polje
Na razini ezoosmičke rešetke sve su stvarne Po-čestice, iako svaka od njih postoji u svojoj ezoosmičkoj ćeliji, međusobno povezane zajedničkim septonskim poljem. (Napomena: za više informacija o ovom polju pogledajte knjigu „AllatRa“ gdje se spominje pod pojmom „Životni um“). Septonsko polje objedinjuje sve stacionarne Po čestice u jednom čvrstom sustavu, „upravljački dio“ materijalnog svijeta, koji funkcionira kao jedan „kontrolni centar“ samo unutar 6 (!) dimenzija (Napomena: pogledati knjigu „AllatRa“ – „snaga životinjskog uma ograničena je na 6 dimenzija“). U septonskom polju postoji neposredni informativni kontakt između stvarnih (stacionarnih) Po-čestica. To znači da se na ovom polju informacije prenose odmah s jedne stvarne Po-čestice na drugu, bez obzira koliko su udaljene jedna od druge u ezoozmičnoj mreži. U ovom polju nema vremena.
Septononsko polje je zajedničko univerzalno polje zahvaljujući kojem se odvijaju sve temeljne interakcije u materijalnom svijetu. U srži je svih pojava, procesa, predmeta i njihovih sastavnica. I objekti makrokozmosa i objekti mikrokozmosa imaju svoje septonsko polje. To je zajedničko polje koje ih ujedinjuje u njihovoj suštini, jer se stvarna Po-čestica i fantomska Po-čestica sastoje od elemenata ovog polja – septona. Ovo univerzalno polje određuje ponašanje složenih sustava. Poznavanje septonskog polja ključno je za razumijevanje materijalnog svijeta na svim razinama njegova postojanja. Može dati odgovore na pitanja kao što su: što je vrijeme, prostor, gravitacija, elektromagnetizam, priroda električne struje, što čini da se čestice i predmeti kreću i teže opstanku, međusobno djeluju. Ako znate kako funkcionira septonsko polje, možete razumjeti kako se odvija proces prijenosa informacija, njegovo kodiranje i dekodiranje od strane različitih sustava, itd. Štoviše, znajući kako funkcionira septonsko polje različitih predmeta, uključujući i ljudska bića, možemo razumjeti kako se odvija proces formiranja misli.
Znajući što se događa u nevidljivom svijetu kada se sudare dvije elementarne čestice, postaje jasno zašto jedne te iste reakcije (s jednakim vanjskim uvjetima) zapravo nisu ikada apsolutno identične i u njima uvijek postoje manje fluktuacije.

Novo! Ezoosmička ćelija
Po čestica je osnovni minimalni element u strukturi ezoosmičke rešetke. U trećoj dimenziji ima oblik kocke sa stranama koje predstavljaju ezoosmičke membrane. U središtu stanice nalazi se jedna stvarna, nepromjenjiva, stacionarna Po čestica. Fantomske Po čestice, koje čine sve elementarne čestice u materijalnom svijetu, krećući se spiralno,mogu proći kroz ezoozmičku ćeliju. U ezoosmičkoj ćeliji postoji važan proces djelomične preraspodjele energije i informacija (oduzimanje dijela energije stvarnom Po česticom i očitavanje informacija iz pokretne fantomske Po čestice), a također i različiti sudari dviju fantomskih Po čestica pod utjecajem stvarne (stacionarne) Po čestice na ovaj proces. Sve to određuje budući razvoj, transformaciju ili eliminaciju materije koja se sastoji od fantomskih Po čestica.

Proces sudara dviju fantomskih Po čestica u ezoosmičkoj stanici također je vrlo zanimljiv. Na primjer, u vidljivom svijetu možemo vidjeti proces sudara dviju elementarnih čestica. Ali kako taj proces započinje na razini ezoosmičke rešetke?
Događa se postupak sudara prve (glave) fantomske Po čestice iz svake od ove dvije elementarne čestice. Sudar dviju fantomskih glava Po čestica uvijek se događa pod utjecajem i kontrolom stvarne (stacionarne) Po čestice.
Taj je proces popraćen emisijom značajnih količina energije, a dio nje uzima stvarna čestica Po i preraspodjeljuje je na sustav stvarnih Po čestica (septonsko polje).
Imajte na umu da sve uzastopne fantomske Po čestice koje čine datu elementarnu česticu nepromjenjivo prolaze kroz iste ezoosmičke membrane i ćelije kroz koje je prošla njihova prva glava fantomska Po čestica.

S obzirom na to da na kozmičke zrake djeluje Zemljino magnetsko polje, one se gibaju zavojito i nije moguće odrediti odakle dolaze (ishodište nastajanja) no kako je već spomenuto podrijetlo kozmičkoga zračenja nije do danas potpuno razjašnjeno.
Ako su znanstvenici iz prošlosti svoje zaključke izvodili na temelju istraživanja i promatranja, u kojima su se morali zadovoljiti ograničenim tehničkim sredstvima i resursima određenog vremena, danas je znanstveni spektar mogućnosti postao mnogo širi. Najnovije istraživanje na polju fizike elementarnih čestica i neutrinske astrofizike, koje je proveo radni tim znanstvenika Međunarodnog javnog pokreta «ALLATRA», nudi povećane
mogućnosti za napredna temeljna i primijenjena istraživanja.
Najviše što imamo je nekoliko desetljeća, uzimajući u obzir nadolazeće događaje. Za posljednja dva desetljeća (od 1995. godine) alarmantne promjene u geofizičkim parametrima planeta, pojava raznih uočenih anomalija, porast učestalosti i razmjera ekstremnih događaja, nagli porast prirodnih katastrofa u atmosferi, litosferi i hidrosferi Zemlje ukazuju na oslobađanje izuzetno visoke razine dodatne egzogene (vanjske) i endogene (unutarnje) energije. Kao što znate, 2011. taj proces počeo je ulaziti u novu aktivnu fazu, o čemu svjedoče
primjetni skokovi oslobođene seizmičke energije, zabilježeni češćim jakim potresima, kao i porast broja snažnih razornih tajfuna, uragana, raširena promjena u olujama i drugi anomalni prirodni fenomeni…

Do danas se nakupio dovoljan broj poznatih i malo poznatih činjenica za svjetsku zajednicu, koje ukazuju na razne promjene na planetu koje su se dogodile u relativno kratkom vremenskom razdoblju. To je ubrzanje kretanja tektonskih ploča i povećanje brzine aktivnosti procesa, te pogoršanje problema opće planetarne prirode, uključujući seizmičku, vulkansku, sunčevu aktivnost, promjene Zemljinog magnetskog polja, brzinu zamaha Zemljinih magnetskih polova, pomicanje Zemljine osi, promjenu albeda planeta, njegove orbitale parametri. Uz to, dolazi do povećanja površinske temperature, topljenja „vječnog“ leda, smanjenja površine i mase ledene ploče kopna i polarnih mora, povećanja razine mora i oceana, promjene protoka rijeka, pojave opasnih hidrometeoroloških pojava (suše, poplave, tajfuni) i još mnogo toga. Odnosno, registrirane su brojne činjenice promjena koje se događaju u litosferi, hidrosferi i atmosferi Zemlje.

Globalne klimatske promjene već utječu na zdravlje, uvjete života i egzistenciju ljudi na svim kontinentima Zemlje. Uočeni porast rasta dinamike globalnih prirodnih katastrofa ukazuje da će u sljedećim desetljećima dovesti do katastrofalnih posljedica na globalnoj razini za civilizaciju u cjelini, bez presedana u povijesti čovječanstva, žrtava i razaranja. Društvo se neizbježno približava vrhuncu ove faze … Danas se ušlo u eru globalnih klimatskih
promjena i problem klimatskih promjena više se ne može smatrati isključivo znanstvenim. Ovo je složeni međudisciplinarni problem koji pokriva socijalne, ekonomske, ekološke aspekte…

Zapravo, čovječanstvo ne da nema samo 100 godina, već niti 50 godina, po nekim izračunima modela preostaje nam samo 13 godina (precizan datum izračuna je polovica listopada 2036. godine)! Zvuči katastrofično, ali pitanje je da li se može nešto učiniti da se to spriječi?
Projekcije za slijedeće razdoblje daje geometrijski porast zemljotresa magnitude Richtera veće od 4, npr. 2024. godine oko 1000 slučajeva, a 2026. godine broj raste na 1.000 000 godišnje, što će usloviti teške životne uvjete za čitavo čovječanstvo!
Čak i one javne informacije o globalnim klimatskim promjenama, koje su sada dostupne svjetskoj zajednici, svjedoče o razvoju krajnje negativne situacije za čovječanstvo. Konkretno, kao što znate, izvještaj Međuvladinog panela za
klimatske promjene (IPCC) od 31. ožujka 2014. navodi da svi kontinenti i oceani već doživljavaju utjecaje klimatskih promjena, zbog visokih razina
globalnog zatopljenja, a svijet je loše pripremljen na rizike povezane s klimatskim promjenama. Uočeno je da su primijećeni učinci klimatskih promjena već utjecali na ekosustave kopna i oceana, neka izvorna sredstva za život ljudi, sustave vodoopskrbe, poljoprivredu, ljudsko zdravlje. To jest, ljudi,
zajednice, ekosustavi ranjivi su u cijelom svijetu, ali s različitim stupnjevima ranjivosti na različitim mjestima. Posljedice promjena većih razmjera mogu
biti neočekivane, krajnje ozbiljne, sveobuhvatne i nepovratne …
Klimatske promjene postaju očevidne i posjeduju sveprijeteću odliku. Vremenska ljestvica klimatskih promjena na planetu, naravno, premašuje prosječno trajanje “političkog života” onih koji donose odluke u vezi sa sigurnošću i sudbinom cijelih naroda. Danas svjetska politika potrošačkog društva sve više gubi masku čovječnosti otkrivajući svoju istinsku bit. Dovoljno je razmotriti pitanje koje se mjere poduzimaju kako bi se osigurala sigurnost
naroda u određenim zemljama i tko u stvarnosti osigurava vlastitu sigurnost pod krinkom “brige za narod” …
Politike određenih međunarodnih organizacija u razvijenim zemljama, neki znanstvenici koje oni sponzoriraju, podupiru teoriju da je jedan od glavnih uzroka globalnih klimatskih promjena na Zemlji antropogeni utjecaj na prirodu povezan s emisijom stakleničkih plinova u atmosferu. Na toj su osnovi razvijeni različiti međunarodni dokumenti, poput Kiotskog protokola (dodatak Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama). Međutim, praksa je pokazala
neučinkovitost takvih dokumenata …

Ironično, takav razlog kao što je “antropogeni utjecaj” nesumnjivo postoji, ali on je isključivo političke i komercijalne naravi. Umjesto očekivanog ispunjenja najavljenih namjera za poboljšanje klimatske situacije na planetu, u praksi je ispunjenje tih obveza pretvoreno u komercijalni projekt, trgovanje kvotama, a što je samo dovelo do bogaćenja pojedinaca. Nažalost, ti su međunarodni dokumenti postali samo argument u trgovačkim ratovima i čimbenik pritiska na ekonomsku politiku ove ili one zemlje. Slijedili su poslovne interese određenih pojedinaca više nego stvarni pokušaj da se nešto poboljša na planetu. Opet je djelovao čisto ljudski faktor, dominacija odluka diktiranih ne najboljim ljudskim motivima pojedinaca. Nažalost, u našem svijetu potrošačkog društva najavljuju se i masovno populariziraju takve klimatske hipoteze, koje su zapravo korisne samo onim zemljama koje ih pokreću, podržavaju i promiču. Neke zemlje imaju politički interes, druge ekonomski. U cjelini, to je utopijski pogled na rješavanje temeljnih pitanja povezanih s globalnim klimatskim promjenama. Ali s druge strane, vrlo stvarna provedba strateškog rivalstva, skrivena je borba za moć i svjetski utjecaj, što povećava rizik od sukoba između svjetskih sila. Kao što znate iz teorije sustava, bilo koja ideja koja donosi velike prihode koristi se u sve složenijim uvjetima dok ne postane uzrok velike katastrofe …M

Nema sumnje da ljudske aktivnosti na planetarnoj razini negativno utječu na okoliš. Ali taj je utjecaj minimalan u usporedbi s onim što se događa na planeti kao rezultat utjecaja kompleksa prirodnih čimbenika, koji će u bliskoj
budućnosti samo rasti i o kojima ugledni svjetski znanstvenici ne prestaju emitirati. Danas antropogeni utjecaj nije uzrok masovnih planetarnih
kataklizmi iz gore navedenih razloga. Globalne klimatske promjene na Zemlji nastaju uslijed okolnosti neovisnih o čovječanstvu i zahtijevaju stvarno
objedinjavanje napora svih ljudi na planetu za opstanak civilizacije u bliskoj budućnosti, i o tome bi trebao razmišljati svaki stanovnik našeg planeta.
Prirodne katastrofe velikih razmjera koje se ciklično događaju na planeti već su se dogodile više puta u povijesti Zemlje i ljudske civilizacije. Ali koje lekcije su
predstavljene u ovim znanstvenim spoznajama o prošlim globalnim planetarnim tragedijama? Prirodne katastrofe nemaju “državne granice”, te umjetno stvorene konvencije koje su vladari izmislili radi razdvajanja i moći nad ljudima. Posljedice i katastrofe izazvane globalnim kataklizmama šire se dalje od “žarišno” specifične države i, na ovaj ili onaj način, odnose se na sve stanovnike Zemlje. Nagli porast seizmičke i vulkanske aktivnosti dovodi do trenutnih
katastrofalnih posljedica u određenim regijama. Cijele države nestaju s lica Zemlje, ljudi umiru, mnogi ostaju bez domova i sredstava za život, počinju glad i epidemije velikih razmjera…

Povijest uči da nedostatak jedinstva ljudskog društva na duhovnim i moralnim temeljima i zajedničkih postupaka ljudi na planeti, kontinentu, regiji u vezi s pripremom za velike kataklizme i katastrofe dovodi do uništenja većine tih ljudi. A preživjeli umiru od neizlječivih bolesti, epidemija, samouništenja u ratovima i
građanskim sukobima u borbi za izvore. Nevolje se, po pravilu, pojavljuju
iznenada, stvarajući kaos i paniku. Samo napredna priprema i jedinstvo naroda svijeta pred prijetećom prirodnom opasnošću čovječanstvu pruža velike šanse za opstanak i zajedničko prevladavanje poteškoća u eri povezanoj s globalnim klimatskim promjenama na planetu. Trenutna razina znanstvenog i tehnološkog
napretka omogućuje nekim razvijenim zemljama da prate situaciju na Zemlji u velikim razmjerima pomoću svemirskih satelita.
Stvoreni su kompleksi programa i komunikacijskih sustava, zahvaljujući kojima se prati i predviđa obim procesa koji se događaju na planetu ili na određenom lokalnom području Zemlje, bilježe se parametri fizičkih promjena. Međutim, moderna znanost o klimi, zasnovana na zastarjelim informacijama o fizikalnim procesima u mikro i makrokozmosu, trenutno nije u stanju unaprijed predvidjeti ekstremne prirodne pojave, s velikim vremenskom rokom prije događaja.

Globalna karta seizmičke opasnosti za 2014. godinu

11. ožujka 2011. u Japanu se dogodio „Veliki istočni potres“ magnitude 9,0 što je bio najmoćniji potres, otkad je seizmičkih promatranja u ovoj zemlji. Epicentar seizmičke aktivnosti nalazio se 130 km od grada Sendaija, pa su vlasti imale malo vremena upozoriti i nekako zaštititi stanovništvo od nadolazećeg tsunamija jer je bilo nemoguće bilo što spriječiti. Drugim riječima, točno vrijeme i mjesto tragedije postali su poznati japanskim stručnjacima i vlastima, zapravo, samo 11 minuta prije nego što je započela…

Sve što se javno najavljuje svjetskoj zajednici mogući su uvjeti za nastanak jednog ili drugog prirodnog fenomena. To je, zapravo, proricanje sudbine iz “taloga kave” prirode, a ne precizni izračuni posljedica fizičkih procesa koji
izazivaju određene promjene. Ali danas, razvoj teorijske i primijenjene PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE (http://allatra.org/ru/reports/iskonnajafizika-allatra),
koji oblikuje novo temeljno razumijevanje fizičkih procesa i pojava koji se javljaju u živoj i neživoj prirodi, daje šansu čovječanstvu na evolucijskom proboju u različitim smjerovima znanosti, jer se sve na ovom svijetu temelji na fizici. To se odnosi i na područje detaljnijih proučavanja geofizike. Na temelju općih zakona PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE moguće je izvršiti izračune koji će u bliskoj budućnosti omogućiti ne samo predviđanje tijeka razvoja fizičkih procesa i pojava, već i precizno izračunavanje ponašanja prirode. To znači da je potrebno unaprijed poduzeti mjere za potpuno ili djelomično sprečavanje ovog ili onog prirodnog fenomena, u krajnjem slučaju njegovog ublažavanja ili barem blagovremene evakuacije stanovništva…
ATRA SCIENCE
Kako suvremeni znanstvenici prosuđuju pojavu određenih pojava?
U meteorologiji su neobično moćni kumulonimbusni oblaci jedan od
glavnih uvjeta za pojavu tornada. A oni se, pak, stvaraju kad hladni zrak
napadne pregrijanu površinu zemlje. Satelit snima oblačnu frontu i na temelju tih slika znanstvenici pretpostavljaju mogućnost pojave odgovarajućih prirodnih fenomena. Zapravo, čovječanstvo vizualno promatra i izvodi zaključke o posljedicama fizičkih pojava koje su se već dogodile u nevidljivom svijetu, stoga su zaključci znanstvenika po prirodi tek pretpostavke, a ne precizno znanje o razlozima porijekla tih pojava u fizici mikrosvijeta.

Nova zbivanja na polju klimatskog geoinženjeringa otvaraju široke mogućnosti i izglede za daljnje znanstvene aktivnosti u tom smjeru. Omogućuju praćenje klime, određivanje,uzimajući u obzir multivarijantnu analizu, tijek događaja povezanih s klimatskim promjenama, utvrđivanje kompenzacijskih mehanizama prirode i pokretanje potrebnih lokalnih ili općih utjecaja usmjerenih na promjenu klimatskih uvjeta. Najnovija dostignuća naših znanstvenika na ovom području već sada nam omogućuju da sasvim precizno odredimo “žarišno” ili takozvano “problematično mjesto” na planeti, što će u bliskoj budućnosti izazvati nepovratne promjene.
Svo ovo znanje nesumnjivo će pomoći ljudima da drugačije sagledaju mogućnosti čovječanstva u uvjetima procesa koji se danas odvijaju u prirodi i povremeno povećaju učinkovitost pripreme za globalne prirodne katastrofe. Do danas je u tom smjeru poduzet niz uspješnih koraka koji su stekli solidnu znanstvenu osnovu i praktičnu potvrdu. Početna faza praktičnog razvoja ovog smjera već pokazuje stabilne rezultate …
Na primjer, 11. ožujka 2011. na sjeveroistoku Japana dogodio se jedan od već spomenutog snažnog potresa magnitude 9,0 koji je prouzročio najjači tsunami. Epicentar potresa bio je na udaljenosti od 130 km od obale pod morskim dnom na dubini od 24 km. Bio je to najjači potres u cijelom razdoblju seizmičkih motrenja u japanskom arhipelagu, koji je uvršten u deset najvećih potresa u cijeloj povijesti seizmičkih motrenja na svijetu. To je dovelo do katastrofalnih posljedica za stanovnike Japana, uključujući razvoj teške nesreće u japanskoj nuklearnoj elektrani “Fukushima-1” (Fukushima Daiichi). Prema znanstvenicima, takvi snažni potresi u regiji najvećeg otoka japanskog arhipelaga, Honshu, događaju se ne više od jednom u 600 godina. Satelitski podaci zabilježili su da je kao rezultat ovog potresa istočna obala otoka Honshu pomaknuta za 2,5 metra istočno. A poluotok Osika, koji se nalazi na sjeveroistoku otoka Honshu, pomaknuo se 5,3 metra u smjeru jugoistoka i potonuo 1,2 metra. Ovaj je događaj izazvao osobitu zabrinutost u svjetskoj znanstvenoj zajednici. Napokon, visina
valova i područje teritorija za koje se ispostavilo da je pod vodom nadmašili su sve dostupne preliminarne izračune japanskih znanstvenika. Katastrofa ove
veličine pokazala je koliko je nespremna za takve kataklizme čak i tako tehnološki visoko razvijena zemlja kao što je Japan (jedan od lidera na polju temeljnih znanstvenih istraživanja) i koliko su nevolje jedne zemlje u naravi nevolje čitavog čovječanstva …

Divovska kaldera Aira (Japan) s epicentrima zemljotresa – obje slike

Što se dogodilo? Tihooceanska litosferska ploča postala je aktivnija u zonama subdukcije (podvlačenje tektonskih ploča jedne ispod druge). Ovaj je događaj postao svojevrsni pokazatelj nove faze seizmičke aktivnosti povezane s ubrzanjem kretanja ove litosferske ploče. Pomicanje geomagnetskih polova smještenih u istočnom Sibiru (Kurska oblast) i Tihom oceanu, na koje prije svega utječu spomenuti kozmički čimbenici, dovelo je do velikih promjena u sekularnim magnetskim varijacijama na teritoriju japanskog arhipelaga.
Znanstvenici koji su analizirali posljedice prirodne katastrofe otkrili su da su se anomalije Zemljinog magnetskog polja pojavile prije početka seizmičke aktivnosti. Daljnje prognoze raznih svjetskih znanstvenika temeljile su se na činjenici da će tektonska naprezanja biti još intenzivnija i da će biti na kritičnoj razini u susjednim “neradnim” žarišnim zonama. Stoga su uslijedile prognoze da bi u razdoblju do 2015. god. Japan trebao očekivati seriju katastrofalnih potresa magnitude više od 8,0 stupnjeva i tsunamija, a cijela svjetska zajednica trebala bi se pripremiti za ozbiljne posljedice raširenih stihija na arhipelagu, s obzirom na to koliko se nuklearnih elektrana nalazi u ovoj zemlji.
U vezi s takvim izjavama, za znanstvenu skupinu Međunarodnog javnog pokreta ALLATRA, angažiranu u novom smjeru klimatskog geoinženjeringa, ova je zona u to vrijeme bila od posebnog interesa kako bi se proučile mogućnosti sprječavanja neželjenog razvoja događaja kako za ovu zemlju tako i za cijelo čovječanstvo u cjelini. Sada, zahvaljujući istraživačkom radu ove znanstvene skupine, već možemo govoriti o sljedećem … atipičnom padu pozadine zračenja nakon katastrofe u NEK Fukushima-1 … postizanju relativne stabilnosti na ovom području uslijed aktiviranja kompenzacijskog mehanizma koji ispušta stres veće sile koja proizlazi iz crijeva Zemlja, zbog svoje raspodjele u mnogo malih potresa…
Međutim, povećana seizmička aktivnost nije jedini problem u ovoj regiji. Oko 7% svih vulkana planete koncentrirano je u japanskom arhipelagu, uključujući supervulkan – divovsku vulkansku kalderu Aira, koja danas, zbog
aktivnosti svojih vulkana, predstavlja ozbiljnu opasnost …

Od 2013. godine vulkanologija je također ušla u polje istraživačkog interesa znanstvenih skupina Međunarodnog javnog pokreta ALLATRA. To je bilo povezano s proučavanjem ponašanja neutrina i septonskog polja Zemlje, kao i s razvojem novih metoda za predviđanje vulkanskih erupcija i proučavanjem suvremenih magmatskih formacija geodinamičkih okruženja. Naši znanstvenici koji rade na polju neutrinske geofizike i neutrinske astrofizike, promatrajući ponašanje neutrina koji proizlaze iz unutrašnjosti Zemlje, izračunali su određene odnose.

Utvrđeno je da su se u razdoblju od siječnja 2010. do listopada 2014. ukupna emisija neutrina i intenzitet Zemljinog septonskog polja smanjili za 12%.
Istodobno, povećana emisija neutrina i povećanje septonskog polja opažaju se u “žarišnim” zonama planeta. A ta je okolnost izuzetno alarmantna, jer ukazuje na to da procesi koji se odvijaju u utrobi Zemlje postaju nepovratni …

Naravno, ovo su još uvijek prvi koraci u proučavanju ponašanja neutrina i septonskih polja u odnosu na vulkanologiju. Ako su u području seizmologije na
temelju znanstvenih istraživanja već razvijeni pristupi dobivanja konstruktivnih rezultata, pronađeni potrebni i dovoljni uvjeti za optimalno korištenje adaptivnih mehanizama, u polju vulkanologije proučavanje utjecaja adaptivnih mehanizama na planetarne vulkanske i, sukladno tome, meteorološke procese još je u fazi
eksperimentalnog istraživanja.
Ali već je jasno da ovo mlado, dinamično razvijajuće područje znanosti, koje omogućuje proučavanje izvora energije, mehanizama i rizika koji generiraju vulkanske erupcije, obećava i zahtijeva daljnja detaljnija istraživanja. Omogućuje daljinske, sigurne i pravovremene točne rezultate i objektivne informacije! I ovo ga kvalitativno razlikuje od “jučerašnje” moderne znanosti … …

Štoviše, prvi ohrabrujući dugoročni rezultati promatranja (počevši od siječnja 2013. god.) dobiveni za kalderu Aira pokazali su važnost korištenja eksperimentalnih mehanizama prilagodbe, unatoč činjenici da je razina stabilizirajućeg stanja još uvijek prilično diskretna. Kontinuitet promjena pojedinih vrijednosti pojedinih operativnih čimbenika u okviru odstupanja od optimalnih vrijednosti posljedica je stvaranja labilnih prilagodbi
… Promatranja provedena od siječnja 2013. god. pokazuju da ovi adaptivni mehanizmi uspješno blokiraju sporedne i neželjene pojave koje mogu stvoriti uvjete za pojavu mogućih rizika i prijetnji, te razvoj izuzetno opasnih varijanti događaja…

Seizmička aktivnost magnitude ≥ 4,5 stupnja na japanskom
i malajskom arhipelagu u listopadu-studenom 2014. godine

Seizmička, septonska i neutrinska aktivnost u regiji kaldere Aira (Japan)

U procesu proučavanja otkriva se bitna uloga kozmičkih čimbenika na aktiviranje unutarnje dinamike Zemlje, o čemu svjedoče pokazatelji poput
neutrinog zračenja i napetosti septonskog polja Zemlje … Prilagodljivi mehanizmi omogućuju utvrđivanje fazne varijabilnosti i dinamičnosti
procesa koji se javljaju u unutrašnjosti Zemlje povezanih s formiranjem specifičnih uvjeta za tektonske pojave, kao i da identificiraju njihove
odrednice … Razvijeni adaptivni mehanizmi temelje se na principima povratne sprege: kao odgovor na vanjske ili unutarnje promjene koje uzrokuju
ezoosmički impuls stimulirajući stvaranje uvjeta za adekvatne reakcije i protusmjene (odnosno aktivni otpor, jednak po snazi aktivaciji na ezoosmičkoj
razini) … Ova se diskretna stimulacija nastavlja sve dok se ne uspostavi uravnoteženi odnos između endogenih i egzogenih sila, uzrokujući pojave koje
izazivaju probleme u odnosu tektonike i magmatskih procesa koji vode do potresa i erupcija vulkana. Dakle, ovi prilagodljivi mehanizmi stabiliziraju i
održavaju ovu relativno sigurnu razinu, daju određenu stabilnost u pozadini stalne varijabilnosti uvjeta određenog okoliša, što dokazuju dati grafikoni.

Septonska aktivnost u kalderi Aira (Japan) i Kalderi Yellowstone (SAD) od 2010. do 2014. godine
Razvojem PRIMORDIJALNE FIZIKE ALLATRE može se sa sigurnošću tvrditi da je sasvim moguće kontrolirati prirodne procese. Naravno, postoji razumijevanje da su sve ove inovacije, umjetno poticanje adaptivnih mehanizama još uvijek privremene i, na žalost, globalne prirodne katastrofe povezane s procesima koji se događaju u litosferi, hidrosferi i atmosferi ne mogu se izbjeći u bliskoj budućnosti. Primjerice, promatranja atipičnog ponašanja neutrina i septonskog polja, izvršena tijekom istraživanja na polju
vulkanologije i seizmologije, već nam omogućuju da dođemo do sljedećih zaključaka.

Nažalost, danas naši znanstvenici koji proučavaju vulkanologiju s gledišta nove fizike – PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE, poduzimaju tek prve korake na polju vulkanskog inženjeringa. Napokon, ova mlada grana znanosti nalazi se tek u početnoj fazi svog formiranja. Da bi se ubrzao proces intenzivnog razvoja ovog područja, potrebno je privući velik broj stručnjaka iz različitih područja znanosti. Ne govorimo jednostavno o tisućama stručnjaka. Prije svega, radi se o profesionalcima u svom području – pristojni i inteligentni ljudi koji su u svojim
razmišljanjima slobodni od zombifikacije potrošačkog sustava, koji u svoje slobodno vrijeme nesebično mogu poboljšati ovo područje, ne zbog novca ni radi stvaranja nove vrste oružja, već radi viših humanih ciljeva, da bi se sačuvao život budućih generacija…
Međunarodni javni pokret
…U procesu proučavanja novog smjera geoinženjeringa bilo je moguće utvrditi nesklad između podataka koji se javno prikazuju svjetskoj zajednici i stvarnosti današnjice … Isti problem odnosi se i na suvremene tektonske karte. Konkretno,
sjevernoamerička litosferska ploča nije toliko cjelovita kao što se prije mislilo. Najnoviji podaci pokazuju da se na kontinentalnoj kori ove ploče odvija intenzivno stvaranje rascjepa, pretvarajući se u rasjed duž granice, koji teritorij
sadašnje američke države praktički dijeli na dvije polovice. S obzirom da se napon u ovoj zoni duž linije stvaranja rasjeda povećava svakim danom i u bliskoj budućnosti, prema svim izračunima…
«ALLATRA»
iA… Blizina ove linije kalderi Yellowstone (Wyoming, SAD), kao i kalderi Long Valley (Kalifornija, SAD) i kalderi Valles (Novi Meksiko, SAD) posebno je zabrinjavajuća. Posljednjih je godina posebno alarmantna aktivnost najvećeg supervulkana na sjevernoameričkom kontinentu – kaldere Yellowstone, čija je veličina, prema procjenama stručnjaka, oko 55 km sa 72 km. Kao što je već spomenuto u ovom izvješću, supervulkan je u posljednje vrijeme postao mnogo aktivniji, a broj drhtaja postao je češći. Početkom travnja 2014. god. dogodio se potres u nacionalnom parku Yellowstone, kojeg su do nedavno stručnjaci klasificirali kao najjači u ovom mjestu u posljednjih 30 godina. Ove su informacije, jedne od rijetkih ove vrste o kalderi Yellowstone, postale dostupne svjetskoj zajednici (od 2004. god. američke su vlasti pooštrile)

Usporedba seizmičke aktivnosti kaldere Aira (Japan) i kaldere Yellowstone (SAD) od 2010. do 2014. godine.

Režim posjeta nacionalnom parku Yellowstone, neke su njegove zone i informacije o procesima koji se u njima odvijaju postale zatvorene za javnost). Lokalno stanovništvo primijetilo je neobično ponašanje životinja, informacije o tome došle su na Internet. Primjerice, bizoni i jeleni užurbano su napuštali park kako bi pobjegli. Inače, mnoge životinje osjete reski, nagli porast napona
septonskog polja Zemlje, pa počinju bježati iz zone buduće prirodne katastrofe i prije samog događaja…

https://youtu.be/GE2YjFgY-Nc erupcija kaldere Yellowstone (video)
kaldera Yellowstone
kalder…Skupina znanstvenika Međunarodnog javnog pokreta ALLATRA otkrila je još jedan neobičan fenomen povezan s promjenom intenziteta Zemljinog septonskog polja. Otkrili su ranije nepoznatu činjenicu koja je prethodila spontanim manifestacijama u prirodi: doslovno 7-8 sati prije pojave tornada na mjestima njegova nastanka i na putu daljnjeg kretanja, dolazi do naglog porasta napona septonskog polja. Ali prerano je donositi bilo kakve zaključke, jer je ovaj fenomen otkriven nedavno i zahtijeva daljnja detaljnija proučavanja…a Yellowstone
109ALLATRA SCIENCE

Počevši od 2002. godine, znanstvenici su u nacionalnom parku Yellowstone počeli promatrati sljedeće pojave: stvaranje novih gejzira, deformacija zemljine površine, porast temperature tla do točke vrenja, pojava novih pukotina i pukotina kroz koje se emitiraju vulkanski plinovi sadržani u magmi i mnoge druge opasne znakove buđenja supervulkana. Alarmantno je da su ti pokazatelji nekoliko puta veći od pokazatelja prethodnih godina. Sve to ukazuje na to da se magma Yellowstone supervulkana počinje približavati površini brzinom koja se povećala nekoliko puta. U travnju 2014. znanstvena skupina Međunarodnog javnog pokreta «ALLATRA» zabilježila je nagli porast ne samo emisije neutrina na ovom području, već i porast napona polja u septonu. Sudeći prema grafikonima ponašanja neutrina i povećanju jačine septonskog polja u travnju 2014. godine, supervulkan Yellowstone bio je na rubu erupcije. Ali još je alarmantnija činjenica da nakon relativne stabilizacije stope aktivnosti ponovno počinju rasti, odnosno vulkanski procesi sada brzo jačaju…

Karta seizmičke opasnosti Sjeverne Amerike u razdoblju od 2012. do 2014. godine

Prema najkonzervativnijim prognozama raznih znanstvenika, super erupcija kaldere Yellowstone na globalnoj razini mogla bi utjecati na oštru promjenu klime na cijelom planetu. Ali najgore je što je u stanju trenutno uništiti život na gotovo cijelom kontinentu. Znanstvenici su simulirali ovu situaciju i došli do zaključka da će već u prvim minutama nakon erupcije biti uništen sav život u
radijusu od 1200 km, budući da će zona susjedna vulkanu patiti od piroklastičnih tokova koji se sastoje od vrućeg plina i pepela. Oni će se širiti brzinom bliskoj brzini zvuka, uništavajući sve što im se nađe na putu. Druga zona će pepelom prekriti čitav teritorij Sjedinjenih Država i dio Kanade, što će dovesti do smrti ljudi koji se zateknu u to vrijeme u ovoj zoni od gušenja i urušavanja zgrada. I to nisu sve fatalne i destruktivne posljedice…

Ukupan broj potresa u Sjevernoj Americi magnitude ≥ 3 stupnja od 1970. do 2013. god.
http://earthquake.usgs.gov/research/induced/

…Svu ovu nadolazeću katastrofalnu situaciju na sjevernoameričkom kontinentu trenutno pogoršava značajna ekonomska kriza društva koje živi na gore
spomenutim teritorijima…
Više nije tajna da će u bliskoj budućnosti svjetska valuta “odjednom” prestati postojati i postati jeftinija od papira na kojem je tiskana.
Bez obzira koliko skrivali ovu činjenicu, ali danas je to već postalo javno poznato. To će se dogoditi iznenada, međutim, kao i uvijek (rukopis svjetskih scenarista je prepoznatljiv), i stotine milijuna ljudi, ne samo u ovoj vodećoj zemlji, već i u drugim zemljama svijeta, preko noći će postati prosjaci.
Može se razumjeti koliko će njihova situacija biti teška u potrošačkom društvu.

Grafikon ukupnog broja potresa u Oklahomi od 1978. do 2014. godine magnitude ≥ 3 stupnjaodni javni pokret ALLATRA SCIENCE
Statistika nekih zemalja o šteti uzrokovanoj prirodnim katastrofama
Zemlja (Datum incidenta, Gospodarska šteta, Službeni broj žrtava, Neslužbeni broj žrtava)

SUMATRA
(Potres magnitude 9,1-9,3)
26. prosinca 2004. god.
34 milijarde dolara
227 898 Službeni broj žrtava
http://earthquake.usgs.gov/
earthquakes/world/most_
destructive.php
350 000 Neslužbeni broj žrtava
http://www.sristi.org/dmis/book/print/14

HAITI
(Potres magnitude 7,0)
12. siječnja 2010. god.
7.804 milijarde dolara
222 500 Službeni broj žrtava
http://www.lessonsfromhaiti.org/
download/Report_Center/PDNA_
English_original.pdf
316 000 Neslužbeni broj žrtava
http://earthquake.usgs.gov/earthquakes/
world/most_destructive.php

JAPAN
(Potres magnitude 9,0)
11. ožujka 2011. god.
oko 309 milijarde dolara
http://earthquake.usgs.gov/
earthquakes/eqinthenews/2011/
usc0001xgp/#summary
15, 889 – poginulih
2,597 – nestalih
http://www.npa.go.jp/archive/keibi/biki/
higaijokyo_e.pdf
23,377 Neslužbeni broj žrtava
http://earthquake-report.
com/2011/08/04/japan-tsunamifollowing-
up-the-aftermath-part-16-june/

Tektonski kontinentalni rasjed u nastajanju u sjevernoameričkoj
litosferskoj ploči potencijalno veoma opasan za seizmiku područja

Potres 12. siječnja 2010. na otoku Haiti, magnitude 7,0 smještenom u Karipskom moru, uz obalu Srednje Amerike, nanio je katastrofalnu štetu Republici Haiti i njezinom narodu. Odnio je živote više od 222.000 ljudi. Posljednji put potres ove snage dogodio se na Haitiju 1751. godine. Najgore je što su mnogi ljudi umrli ne kao posljedica same stihije, već kao rezultat borbe za komad kruha i gutljaj vode, pljačkaških napada i nedostatka elementarne ljudske pomoći. Haićani koji su preživjeli potres masovno su umirali na ulicama od akutne nestašice pitke vode, hrane, lijekova i medicinske skrbi.
Izvjestitelji i novinari koji su stigli na mjesto katastrofe nazvali su situaciju “apokaliptičnom” ne toliko zbog velikog broja žrtava i katastrofalnog uništavanja infrastrukture, koliko zbog strašne psihološke situacije među ljudima koji žive na područjima pogođenim katastrofom. U gradu je vladala nemilosrdna pljačka. Leševi su prvo bili nagomilani na pločnicima i cestama, ali kad ih je bilo previše, tijela mrtvih počela su uklanjati buldožeri. Osjećaj očaja i bijesa zavladao je među mještanima. Zbog visoke temperature i prisutnosti tisuća raspadajućih leševa, opasnost od masovne epidemije rasla je …
Za hranu ljudi su se redali u višekilometarske redove, u kojima je vladalo ozračje agresije. Neki su stanovnici napadali skladišta hrane, pljačkali, oduzimali hranu jedni drugima, mnogi su umirali ravno na ulici od gladi i dehidracije … Preživjeli stanovnici Port-au-Princea izvijestili su da nisu vidjeli nikakvu stvarnu pomoć vlastite i drugih država, unatoč činjenici da su se informacije o primanju pomoći iz gotovo svih zemalja svijeta široko
objavljivale na radiju.

POVIJESNI PODACI KAO POTVRDA POTENCIJALNO MOGUĆIH BUDUĆIH DOGAĐAJA

Aljaska i Sibir: iznenadno zamrzavanje
Sjeverna područja Aljaske i Sibira bila su najviše pogođena smrtonosnim
promjenama koje su se dogodile prije, između 13.000 i 11.000 godina. U smrtonosnome pojasu uz rub Arktičkoga kruga otkriveno je bezbroj ostataka velikih životinja – među kojima su i mnoge još neraspadnute strvine te zapanjujuća količina savršeno očuvanih kljova sisavaca. Zaista, stanovnici obaju područja otapaju strvine sisavaca kojima hrane pse za vuču saonica, a odresci od mamuta poslužuju se čak u restoranima u Fairbanksu. Jedan stručnjak je prokomentirao: “Stotine tisuća životinja zacijelo se smrznulo ubrzo nakon smrti, jer bi u suprotnome meso i slonova kost istrunuli. Katastrofu je prouzročila neka sveopća snažna sila.”
Dr. Dale Guthrie s Instituta za arktičku biologiju na zanimljiv način govori o raznolikosti životinjskoga svijeta, koji je postojao na Aljasci prije jedanaestoga tisućlijeća pr. Kr.:
“Kada otkrijete egzotičnu mješavinu mačaka velikih očnjaka, deva, konja, nosoroga, magaraca, jelena divovskih rogova, lavova, lasica i sajga, ne možete se ne zapitati u kakvome su svijetu te životinje živjele. Ta raznolikost vrsta, koje se potpuno razlikuju od današnjih, nameće jednostavno pitanje: nije li moguće da je i okolina u kojoj su živjele bila potpuno različita od današnje?”
Blato na Aljasci kojim su prekriveni ostaci životinja nalik je na fini, tamnosivi
pijesak. Pod tim slojem, ustvrdio je prof. Hibben sa Sveučilišta u New Mexicu:
“leže [zamrznuti] iskrivljeni dijelovi životinja i stabala pomiješanih s komadićima leda te slojevima treseta i mahovine. Bizoni, konji, vukovi, medvjedi, lavovi … Čitava krda životinja očito su izginula istodobno, pokošena jednakom snagom. Takve hrpe životinjskih i ljudskih tijela ne nastaju nikakvim poznatim prirodnim načinima.”
Na različitim slojevima zemlje otkriveni su kameni predmeti, “koji su se u
trenutku smrznuli na velikim dubinama, a povezuje ih se s faunom ledenoga
doba, što potvrđuje činjenicu da su u isto doba na Aljasci živjeli i ljudi”.
Posvuda po aljaškome blatu pronalazimo:
“dokaze o iznimno nasilnim atmosferskim promjenama. Mamute i bizone kao da je rastrgala kozmička ruka bijesnoga Boga. Na istome mjestu možemo pronaći prednju nogu i rame mamuta s komadima mesa, noktima i dlakom koji vise na pocrnjelim kostima. Pokraj njih leže vrat i lubanja bizona s kojega vise netaknuti kralješci, tetive, ligamenti i rogovi. Ne postoje nikakvi tragovi noževa ili oštrih predmeta [koji bi upućivali, primjerice, na prisutnost lovaca na tome području]. Životinje, od kojih su neke težile i nekoliko tona, rastrgane su i njihovi dijelovi posvuda su razbacani kao da su načinjeni od slame. S hrpama kostiju pomiješana su i stabla, također iskrivljena, iščupana i razbacana; a čitavo mjesto prekriveno je sipkim blatom koje je tada bilo potpuno zamrznuto.”
Sličan se prizor pojavljuje i u Sibiru, gdje su katastrofalne klimatske i geološke
promjene nastupile otprilike u isto vrijeme. U zamrznutim grobljima mamuta, koja se zbog bjelokosti u Sibiru “iskopavaju” još od rimskoga doba, do početka 20. stoljeća otkriveno je otprilike 20 000 kljova. Izgleda kako je i ondje pod utjecajem nekih tajanstvenih čimbenika došlo do masovnoga istrebljenja. Općenito se smatra da su mamuti s krznenim kaputima i debelom kožom, bili veoma dobro prilagođeni hladnoj klimi, te nas ne iznenađuje što u Sibiru nailazimo na njihove ostatke. Teže je objasniti činjenicu da su s njima izginuli i ljudi te mnoge druge životinje koje se ni na koji način nisu mogle prilagoditi hladnoj klimi:
“U ravnicama sjevernoga Sibira obitavao je velik broj nosoroga, antilopa,
konja, bizona i drugih biljoždera nad kojima su vrebali raznovrsni mesožderi, poput mačaka velikih očnjaka. Kao i mamuti i te su se životinje rasprostirale sve do sjevernoga Sibira, obala Arktičkoga oceana pa čak i sjevernije do Ljahovskih i Novosibirskih otoka, koji se nalaze u blizini Sjevernoga pola.”

Istraživači su potvrdili da je od trideset četiri vrste životinja, koje su živjele
u Sibiru prije katastrofe u jedanaestome tisućljeću pr. Kr. – uključujući Ossipova
mamuta, divovskoga jelena, špiljsku hijenu i špiljske lavove – tek njih dvadeset osam bilo prilagođeno isključivo umjerenim klimatskim uvjetima.Zbog toga najviše začuđuje činjenica da, idući prema sjeveru nailazimo sve veći broj ostataka mamuta i drugih vrsta, a to nikako ne odgovara današnjim stajalištima o pogodnosti zemljopisnih i klimatskih uvjeta. Zaista, prvi istraživači Novosibirskih otoka, koji su smješteni unutar Arktičkoga kruga otkrili su iznimno velik broj mamutovih kostiju i kljova. Jedini logičan zaključak bio bi, riječima francuskoga zoologa Georgesa Cuviera, sljedeći:
“Na područjima u kojima su pronađene smrznute životinje isprva nije
postojao taj vječni led, jer one ne bi preživjele takve temperature. U trenutku
kada su ta stvorenja lišena života, zamrznula se i zemlja koju su nastanjivali.”
Mnogi drugi dokazi potvrđuju da je u jedanaestome tisućljeću pr. Kr. U Sibiru došlo do iznenadnoga zamrzavanja. Arktički istraživač barun Eduard von Toll na Novosibirskim je otocima pronašao ostatke “tigra velikih očnjaka i voćno stablo dugačko 27 metara. Zaleđeno korijenje i sjeme stabla bilo je dobro očuvano. S njegovih je grana još uvijek visilo zeleno lišće i zreli voćni plodovi. Danas se na otocima može pronaći samo vrba, koja naraste do 2,5 m.”

Jednako je zanimljiva i hrana koju su izumrle životinje u Sibiru jele prije
kataklizme: “Mamuti su uginuli odjednom i u velikome broju uslijed strašne
hladnoće. Smrt je nastupila trenutno tako da progutano bilje još nije bilo ni
probavljeno. U njihovim ustima i želucima pronađeni su još uvijek prepoznatljivi ostaci trave, zvončića, zlatica, mekoga šaša i divljih bobica.”
Nije potrebno reći da to bilje danas ne raste nigdje u Sibiru. No, budući
da je ondje postojalo u jedanaestome tisućljeću pr. Kr., prisiljeni smo ustvrditi
da je u Sibiru tada vladala ugodna, plodna, umjerena, pa čak i topla
klima. Zbog čega je završetak posljednjega ledenoga doba u drugim dijelovima
svijeta označio početak kobne zime u tome bivšem raju na zemlji ?
Međutim, sigurno je da je u određenome trenutku prije 12 000 – 13 000 godina Sibir iznenada prekrio snijeg i led, koji su se ondje zadržali do danas. Jezive predaje Aveste kazuju o tome kako je zemlja, koja je nekoć uživala blagodati sedam ljetnih mjeseci gotovo preko noći pretvorena u zemlju leda i snijega sa sedam mjeseci oštre i hladne zime.

Tisuće Krakataua odjednom

Mnogi mitovi o kataklizmi govore o razdoblju velikih hladnoća, mračnome
nebu i crnoj kiši užarene smole. Stoljećima su takve okolnosti vladale golemim pojasom smrti koji obuhvaća Sibir, Yukon i Aljasku. Ondje:
“Razasuti u blatnim dubinama, a ponegdje i na samim hrpama kostiju i
kljova, nalaze se slojevi vulkanskoga pepela. Nema sumnje da su [istrebljenja]
povezana s velikim vulkanskim erupcijama.”
Postoje brojni dokazi o čestim erupcijama u razdoblju povlačenja ledenoga
pokrivača s Wisconsina. Na jugu, daleko od zamrznutoga aljaskoga blata, u slavnim katranskim jamama La Brea u Los Angelesu nalazi se na tisuće pretpovijesnih životinja i biljaka. Među njima su pronađeni ostaci bizona, konja, deva, ljenivaca, mamuta, mastodonta i barem sedamsto tigrova velikih očnjaka. Među kostima izumrle vrste lešinara pronađen je i kostur prepovijesnoga čovjeka potpuno prekriven katranom. Općenito, ostaci iz La Brea (“rastrgani, izgnječeni, savijeni i izmješani u heterogenu masu”) jasno govore o iznenadnoj i strašnoj vulkanskoj kataklizmi.
Iz pakline na drugim lokacijama u Kaliforniji (Carpinteria i McKittrick) iskopane su slične karakteristične vrste ptica i sisavaca iz posljednjega ledenoga
doba. U dolini San Pedro, pod debelim slojem vulkanskoga pepela i pijeska otkriveni su kosturi mastodonata, koji su se još uvijek nalazili u uspravnome stanju. Iz glacijamog jezera Floristan u Koloradu i bazena John Day u Oregonu također su iz vulkanskoga pepela iskopani fosili. Iako su velike erupcije uslijed kojih su nastale te masovne grobnice bile najjače posljednjih dana ledenoga razdoblja Wisconsina, čini se da su se pojavljivale tijekom čitavoga ledenoga doba, ne samo u Sjevernoj nego i u Južnoj i Srednjoj Americi, na sjeveru Atlantskoga oceana, u kontinentalnoj Aziji i u Japanu.
Nemoguće je zamisliti na koji su način te masovne vulkanske erupcije utjecale na ljude koji su živjeli u to neobično i strašno doba. No, oni koji se prisjećaju velikih okruglih oblaka prašine, dima i pepela koji su nastali erupcijom planine sv. Helene 1980., shvaćaju da velik broj sličnih eksplozija (koje se uzastopno javljaju u različitim dijelovima svijeta) ne bi samo opustošio različita područja zemlje nego bi utjecao i na pogoršanje klimatskih uvjeta.
Planina sv. Helena izbacila je u okolinu otprilike jedan kubični kilometar
kamenja, što nije ništa u usporedbi sa snagom tipičnih vulkanskih erupcija
ledenoga doba. S njima bi se najbolje mogla usporediti erupcija indonezijskoga
vulkana Krakataua 1883. godine, uslijed čije je eksplozije, koja se osjetila na udaljenosti od 4 800 km, poginulo više od 36 000 ljudi. Javanskim morem i Indijskim oceanom, iz epicentra u Sunda Straitu divljali su 30 m visoki tsunamiji, koji su odnosili parobrode kilometrima duboko u unutrašnjost
kopna i uzrokovali poplave koje su pogodile čak Istočnu Afriku i zapadne obale obiju Amerika. U atmosferu je izbačeno osamnaest kubičnih kilometara kamenja i goleme količine pepela i prašine; nebo je nad čitavim svijetom više od godinu dana bilo vidljivo tamnije a zalasci sunca znatno crveniji. Prosječna temperatura na svijetu znatno se spustila zbog refleksije sunčevih zraka na česticama vulkanske prašine.
Kada razmišljamo o čestim vulkanskim erupcijama u ledenome dobu, možemo zamisliti snagu ne jednoga nego mnogo Krakataua. U početku je zacijelo nastupila intenzivna glacijacija, jer sunčeva svjetlost nije mogla prodrijeti kroz kipuće oblake prašine te su se otprije niske temperature još više spustile. Vulkani u atmosferu ispuštaju i goleme količine ugljičnoga dioksida, a kako je on takozvani “plin staklenika” razumno je pretpostaviti da je određeno vrijeme nakon što se prašina stišala, nastupilo razdoblje globalnoga zatopljenja. Mnogi stručnjaci smatraju da je navedeno međudjelovanje vulkanskih erupcija i klime uzrokovalo učestalo napredovanje i povlačenje golemoga ledenoga pokrivača.

Sveopći potopi
Geolozi se slažu da se do 8 000. god. pr. Kr. veliki wisconsinski i wurrnski
ledeni pokrivač povukao. Međutim, sedam tisuća godina prije toga nastupile
su nezamislive klimatske i geološke promjene. Teturajući između kataklizme,
nesreće i zle kobi, nekoliko je preživjelih raštrkanih plemena živjelo u neprestanome strahu i pomutnji: zacijelo je bilo mirnih razdoblja nade da
je ono najgore prošlo. Međutim, kako su se divovski ledenjaci nastavili otapati, ta mirna razdoblja neprestano su bila prekidana razornim poplavama. Osim toga, dijelovi Zemljine kore, koje su do tada u astenosferu pritiskivali bilijuni tona leda, zatopljenjem su se počeli oslobađati i, ponekad veoma ubrzano, ponovno dizati izazivajući razorne potrese čiji je zastrašujući zvuk tutnjao zrakom.
Neka su razdoblja bila mnogo gora od drugih. Najviše životinja istrijebljeno
je između 11 000. i 9 000. god. pr. Kr. u razdoblju burnih i neobjašnjivih
kolebanja klime. (Riječima geologa Johna Imbriea: “klimatska se revolucija dogodila otprilike prije 11 000 godina”). Tada je došlo i do velike
sedimentacije, a na površini Atlantskoga oceana temperatura je naglo porasla
za 6-10° C.

Drugi veliki poremećaj, također popraćen masovnim istrebljenjem dogodio se između 15 000. i 13 000. god. pr. Kr. U prethodnome smo poglavlju vidjeli da je ledeni pokrivač bio najveći u razdoblju Tazewell, otprilike prije 17 000 godina, nakon čega je naglo nastupilo dugo razdoblje zatopljenja, u kojemu su za manje od dvije tisuće godina potpuno otopljeni milijuni kvadratnih kilometara Sjeverne Amerike i Europe.
Bilo je i nekih nepravilnosti: čitava zapadna Aljaska, područje Yukona u Kanadi, veći dio Sibira, uključujući Novosibirske otoke (koji danas predstavljaju
jedno od najhladnijih područja na svijetu), ostala su suha sve do kraja ledenoga doba. Klimatski uvjeti koji danas prevladavaju na tome području nastali su prije samo 12 000 godina, i to vjerojatno veoma naglo, kada su se zaledili mamuti i ostali veliki sisavci.
U ostalim dijelovima svijeta bilo je drugačije. Većina Europe bila je pokrivena 3 km debelim ledenim pokrivačem. Slično je bilo i u Sjevernoj Americi, gdje se led rasprostirao od središta u blizini Hudsonova zaljeva preko čitave istočne Kanade, Nove Engleske i većine srednjozapadne Amerike pa sve do 37. paralele – daleko do juga Cincinnatija u dolini Mississippija te više od pola puta do ekvatora.
Utvrđeno je da je opseg čitavoga ledenoga pokrivača, koji je prekrivao
sjevernu Zemljinu polutku na svome vrhuncu prije 17 000 godina iznosio
šest milijuna kubičnih milja, a osim toga, kako smo već utvrdili, pod ledom
je bio i velik dio južne polutke. Većina tekuće vode koja je oblikovala te brojne ledene pokrivače dolazila je iz mora i oceana, koji su tada bili otprilike 122 m niži nego danas. Upravo se u tome trenutku klima naprasito promijenila. Iznimno naglo i na velikim područjima počeo je proces velikoga otapanja, koje se opisuje “čudnovatim”. Geolozi ga nazivaju “boiling fazom tople klime u Europi” ili “međufazom Brady u Sjevernoj Americi”. Na oba kontinenta dogodilo se sljedeće:
“Veći dio ledenoga pokrivača, kojemu je trebalo gotovo 40 000 godina da se razvije nestao je za tijekom 2 000 godina. Naglašava se da se to nije moglo dogoditi pod utjecajem postupnih klimatskih promjena, kojima se obično objašnjava ledeno doba. Brzina kojom se ledeni pokrivač otapao pokazuje da je na klimu utjecao poseban čimbenik. Pretpostavlja se da se taj čimbenik prvi put osjetio otprilike prije 16 500 godina, da je nakon 2 000 godina uništio većinu, odnosno možda tri četvrtine ledenjaka, te da je [najveći zamah tih dramatičnih događaja nastupio] u razdoblju od otprilike tisuću godina.”
U takvim je uvjetima najprije strmoglavo porasla razina mora, čak 107 m. Nestali su otoci i kopnene granice i potopljen je velik dio morske obale.
Povremeno su se dizali i veliki plimni valovi, koji su progutali i viša kopnena
područja. Iako su valovi s vremenom padali, za sobom su ostavili tragove svoje prisutnosti.
U Sjedinjenim Američkim Državama: “uz zaljevsku obalu istočno od rijeke Mississsipija, a na nekim područjima, čak na visini od 60 m, pronalazimo morske vrste karakteristične za ledeno doba.” U močvarama Michigana koje prekrivaju ledene naslage otkriveni su kosturi dvaju kitova. U Georgiji se morski talog pojavljuje na visini od 48 m, a u sjevernoj Floridi na visini od čak 73 m. U Teksasu, mnogo južnije od najudaljenijega područja zahvaćenoga wisconsinskim ledenim pokrivačem, u morskim su talozima pronađeni ostaci kopnenih sisavaca iz ledenoga doba. Morska obala sjeveroistočnih država te arktička obala Kanade prekriveni su morskim talogom punim morževa, tuljana i barem pet vrsta kitova. U mnogim područjima uz obalu Tihoga oceana i Sjeverne Amerike morske naslage iz ledenoga doba prostiru se “više od 320 km u unutrašnjost”. Sjeverno od jezera Ontarija, otprilike na 134 m nadmorske visine, pronađene su kitove kosti, a kostur kita otkriven je u Vermontu, otprilike 152 m iznad morske razine, te na području Montreala u Quebecu na gotovo 183 m nadmorske visine.

Svjetski mitovi o potopu na karakterističan način opisuju sjećanja na doba kada su ljudi i životinje bježali od dolazeće plime tražeći utočište u planinskim vrhovima. Fosilni ostaci potvrđuju da se to zaista dogodilo tijekom otapanja ledenoga pokrivača, te da planine nisu uvijek bile dovoljno visoke da zaštite bjegunce od katastrofe. Na primjer, pukotine u stijenama na vrhovima osamljenih brda u središnjoj Francuskoj prepune su takozvanoga “koštanoga šljunka”, koji se sastoji od raspuknutih kostiju mamuta, krznatih nosoroga i drugih životinja. Vrh planine Genay u Burgundiji, visok 436 m, “prekriven je šljunkom koji sadrži ostatke mamuta, soba, konja i drugih životinja”.
Mnogo južnije nalazi se Gibraltarska stijena, gdje je “među životinjskim
kostima otkriven ljudski kutnjak i nekoliko kremenova iz razdoblja paleolitika koje je oblikovao čovjek”.
U Engleskoj, blizu Plymoutha otkriveni su ostaci vodenkonja, mamuta,
nosoroga, konja, medvjeda, bizona, vuka i lava. Na brežuljcima u okolici
Palerma na Siciliji otkriven je “iznimno velik broj kostiju vodenog konja –
raštrkanih u masovnoj grobnici”. Na temelju toga i ostalih dokaza Joseph
Prestwich, bivši profesor geologije na Sveučilištu u Oxfordu, zaključio je da
su središnja Europa, Engleska i sredozemni otoci, Korzika, Sardinija i Sicilija
bili nekoliko puta tijekom ubrzanog procesa otapanja ledenoga pokrivača
potpuno potopljeni:
“Kako su vode sve više napredovale, životinje su se nagonski povlačile
dublje u brda, gdje su konačno ostale zarobljene. Gomilale su se u velikim količinama, natrpavajući se u pristupačnije špilje, sve dok ih voda nije sustigla i uništila. Vodena struja za sobom je nosila krhotine kamenja i goleme komade stijena pod kojima su se smrskale i gniječile kosti životinja. Prvobitne ljudske zajednice zacijelo su pretrpjele veliku katastrofu.”
Moguće je da su se u isto vrijeme slične razorne poplave dogodile i u Kini.
U špiljama blizu Pekinga otkrivene su kosti mamuta i bizona, zajedno s ostacima ljudskih kostura. Mnogi stručnjaci smatraju da su skupine nasilno
izmješanih strvina mamuta i rascijepanih i rastrganih stabala u Sibiru posljedica
“velikoga plimnoga vala koji je u blatnoj bujici opustošio šume i zakopao
izmiješanu gomilu leševa. U polarnome su se području te gomile na mjestu zamrznule i na taj način postale u ledu ovjekovječen dokaz.”

Diljem Južne Amerike također su otkriveni fosili iz ledenoga doba:
“potpuno različiti tipovi životinja (mesožderi i biljožderi) izmiješani su s
ljudskim kostima. Zanimljiva je i činjenica da su na istome prostoru bez
ikakva reda izmiješana i zakopana fosilizirana kopnena i morska stvorenja
koja su obitavala na velikome području.”

Prvi jači katasfrofalni potres magnitude 7,8 u Turskoj i Siriji 6.2.2023. koji je odnio preko 50.000 života

Velik dio Sjeverne Amerike također je bio potopljen. Tijekom otapanja
wisconsinskoga ledenoga pokrivača nastala su velika jezera koja su se
iznimno brzo punila i potapala sve pred sobom, a zatim su se u sljedećih nekoliko stotina godina isušila. Na primjer, najveće glacijalno jezero Novoga svijeta, jezero Agassiz, nekoć se rasprostiralo na području od 286 000 km2, prekrivajući velik dio današnje Manitobe, Ontarija i Saskatchewan u Kanadi, te sjeverne Dakote i Minnesote u SAD-u. Začuđuje da je to jezero opstalo gotovo tisuću godina, tijekom kojih je iznenada nastupilo niz katastrofalnih otapanja i poplavljivanja nakon kojih je slijedilo mirno razdoblje.
Ustanovljeno je da se u velikome broju drevnih mitova iz različitih područja svijeta potanko opisuju geološke katastrofe. Čovječanstvo je preživjelo
strahote posljednjega ledenoga doba, te su najvjerodostojniji dokaz sačuvanih predaja o potopu i zaleđivanju, velikim vulkanskim erupcijama i razornim potresima burne promjene u razdoblju velikoga otapanja, između 15 000. i 8 000. god. pr. Kr. Konačno povlačenje ledenoga pokrivača, uslijed čega se razina svjetskih mora podignula za 90 – 120 m, nastupilo je samo tisuću godina prije početka povijesti. Zbog toga ne iznenađuje činjenica da je naša civilizacija sačuvala živopisna sjećanja na veliku kataklizmu koja je zadesila naše pretke.

Ponovno ćemo se podsjetiti na neke od osnovnih podataka o kretanju
Zemlje u svemiru:
• Zemlja je nagnuta otprilike 23,5°, a tijekom 41 000 godina od toga
kuta može odstupati otprilike za 1,5°.
• Precesijski krug završava se svakih 25 776 godina.
• Svaka dvadeset četiri sata Zemlja se okrene oko svoje osi.
• Njezina putanja oko Sunca traje 365 dana (točnije, 365,2422 dana).
• Kut pod kojim sunčeve zrake udaraju na različite točke na njezinoj
putanji najznačajniji je čimbenik koji utječe na smjenu godišnjih
doba na Zemlji.

Istaknimo i to da postoje četiri krucijalna astronomska zbivanja u godini,
koja obilježavaju službeni početak različitih godišnjih doba. Ta zbivanja
(ili kardinalne točke), koja su imala veliko značenje za drevne narode jesu
zimski i ljetni solsticij, te proljetni i jesenski ekvinocij. Na sjevernoj Zemljinoj polutki zimski solsticij, odnosno najkraći dan, nastupa 21. prosinca, a ljetni solsticij ili najduži dan, jest 21. lipnja. Na južnoj polutki, pak, sve je doslovno preokrenuto: zima počinje 21. lipnja, a ljeto 21. prosinca. Ekvinociji su, s druge strane, razdoblja u godini kada na čitavome planetu noć i dan jednako dugo traju. Međutim, kao i u slučaju solsticija, početak proljeća na sjevernoj polutki (21. ožujka) označava početak jeseni na južnoj polutki, a početak jeseni na sjevernoj polutki (22. rujna) označava početak proljeća na južnoj polutki.

Poput blagih izmjena godišnjih doba i to je posljedica dobro nam naklonjene
nagnutosti planeta. Ljetni solsticij na sjevernoj Zemljinoj polutki nastupa u trenutku kada je Sjeverni pol okrenut izravno u smjeru Sunca; nakon šest mjeseci zimski solsticij nastupa u trenutku kada se Sjeverni pol nalazi najdalje od Sunca. Razlog zbog kojega na čitavoj Zemlji u vrijeme proljetnoga i jesenskoga ekvinocija dan i noć jednako dugo traju jest, naravno, činjenica da oni predstavljaju trenutke kada se rotacijska os Zemlje nalazi na suprotnoj strani od Sunca.
Razmotrimo sada neobičnu i prekrasnu pojavu nebeskoga mehanizma.
Ta pojava naziva se “precesija ekvinocija”. Karakteriziraju je stroge i redovite matematičke značajke koje se mogu precizno analizirati i predvidjeti. Međutim, bez sofisticiranih instrumenata veoma ga je teško promatrati, a još teže precizno izmjeriti. U toj pojavi možda leži jedna od najvećih tajni prošlosti. Iz tih pojava slijede i Milankovićevi ciklusi izmjene toplih i hladnih perioda u povijesti, ali i budućnosti Zemlje.
Istina se skriva, zaključci znanstvenika se ne objavljuju – „Climagate“
Široke mase građana praktički nisu svjesne katastrofe koja je na pomolu, jer se te informacije ne pojavljuju u medijima, prešućuju se i ne objavljuju. No, čovječanstvo ima sreću da među nama ima znanstvenika, poštenih ljudi koji javno govore istinu.
Znanstvenici koji su zajedno govorili na konferenciji primijetili su koliko je teško reći istinu, izraziti svoje mišljenje, koje se ne poklapa sa stavom IPCC-a. Tako je gospodin Harold Sterling Burnett izjavio da je teško dobiti objavu, jer časopisi to ne žele čuti. „To utječe na vašu karijeru. Vaši vas kolege gledaju s prezirom i ne dobivate državne potpore, jer vlada ne daje potpore za istraživanje prirodnih pokretača klimatskih promjena ili za proučavanje stvari koje dokazuju da ljudi ne utječu na klimatske promjene. Jer vlast ima motiv: proširiti sferu utjecaja. Poznajem istraživače koji su napustili ovo područje, jer smatraju da ne mogu izraziti svoje iskrene nalaze ili ih objaviti u publikaciji ili dobiti priznanje u svojoj karijeri”, rekao je znanstvenik.
S druge strane, gospodin Gregory Wrightstone je dodao da ako postoji interes za znanstveni proces, onda nećete moći objaviti puno podataka.
„Dr. Will Happer je naš predsjednik koalicije za CO₂ i ima dokument koji je pripremio s dr. Wyngaardenom o klimatskoj osjetljivosti. Ne mogu to objaviti ni u jednoj prestižnoj publikaciji. Ali ovo je studija koja označava prekretnicu,” rekao je Wrightstone.
Osim toga, znanstvenik je naveo da je nedavno blokiran na Linkedinu.
„Ne govorim o nekim kontroverznim stvarima, ja objavljujem znanstvene činjenice, a one se brišu. I kontaktirali su me i rekli:„Ne, ovo je konačno. Ne dopuštamo objavljivanje takvih informacija na Linkedinu,” dodao je gospodin Wrightstone.
Goapodin Ole Henrik Ellestad također je izvijestio o agresivnoj raspravi.„Ako izađete u medije, možete izraziti svoje mišljenje, ali onda ćete biti žestoko kritizirani. I tada nećete imati puno prilike reći nešto u obranu. Ali najvažnije je da nećete ući u medije s prvom objavom”, rekao je.
Gospodin Hans Borge primijetio je da je akademska sloboda pod pritiskom.„Moram reći da mnogi koji dođu u red klimatskih realista to rade nakon što su već postali umirovljenici, jer se jednostavno ne usude to učiniti do mirovine. Istraživači koji tvrde drugačije ne dobivaju potpore i ne mogu govoriti u znanstvenim publikacijama”, rekao je Hans Borge.
Civilizacija je na pragu izumiranja, iako se nadam da matematički modeli ponekad griješe.
1. Znamo da će naša postindustrijska civilizacija i naši potomci sigurno biti uništeni u nekoj kozmičkoj ili geološkoj kataklizmi.
2. Na temelju znanstvenih istraživanja iz prošlosti, znamo da će to uništenje biti gotovo sveopće.
3. Mobilizirajući najveće umove i skupljajući tehnološke resurse, pokušat
ćemo osigurati da katastrofu preživi barem mali broj ljudi, koji će sačuvati osnovna znanstvena, medicinska, astronomska, zemljopisna, graditeljska i matematička postignuća.
4. Svjesni smo da u toj nakani možda nećemo uspjeti; bez obzira na to,
potrudit ćemo se sagraditi sigurne arke ili slična obitavališta u kojima će se smjestiti odabrani, te razmisliti o tome na koji način ćemo prenijeti znanje koje smo skupljali 5000 godina.
Opažene pojave u zadnjoj dekadi travnja 2023. godine
20. TRAVNJA 2023. TURSKA: Razorni tornado pogodio je šatorsko naselje u okrugu Pazarcik, POKRAJINA KAHRAMANMARAŞ, gdje žive ljudi koji su ostali bez domova nakon kobnih potresa u veljači. Oluja je odnijela živote i ozlijedila desetke. Vihor je srušio brojne šatore, podigao ih u zrak i odnio. Ljudi su bili u stanju krajnje panike.
Od 19. do 23. TRAVNJA 2023. dogodila se cijela epidemija tornada diljem svijeta.. 19. TRAVNJA 2023. SREDNJI ZAPAD SJEDINJENIH DRŽAVA: Najmanje dvoje ljudi izgubilo je život u snažnom tornadu u središnjoj Oklahomi, SAD. Najviše pogođene zajednice bile su Shawnee i Cole.
Nekoliko je kuća i drugih objekata oštećeno ili uništeno, a posebno su teško pogođena imanja, od kojih su mnoga uništena. Oluja je bila dio većegmeteorološkog poremećaja koji je izazvao najmanje 15 tornada u Oklahomi, Iowi i Kansasu.
21. TRAVNJA 2023. MJANMAR: U 40 minuta smrtonosni tornado u središnjem dijelu Mjanmara uspio je odnijeti živote 8 ljudi i uništiti više od 230 kuća i dva budistička samostana. Oluja je bjesnila u večernjim satima 21. travnja u dva sela u blizini glavnog grada zemlje. Ranjeno je više od 120 ljudi. Gotovo sve kuće u selima bile su prilično oštećene, dalekovodi pokidani, stabla iščupana, a mnoge ceste blokirane. Ljudi su možda još uvijek ispod ruševina.
22. – 23. TRAVNJA 2023 OMAN: Dva dana zaredom stanovnici Sultanata Oman svjedočili su nastanku snažnih tornada praćenih ogromnim olujnim oblacima. Tornada su zahvatila južni dio pokrajine Al Sharqiya, ostavljajući za sobom uništene zgrade i oborene stupove.
23. TRAVNJA 2023. U noći s 23. na 24. travnja 2023. mnoge zemlje u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, pa čak i Kina promatrale su SVIJETLU Auroru. Društvene mreže bile su prepune fotografija prirodnog fenomena obojenog jarkim bojama. Stupanj poremećaja Zemljinog magnetskog polja, prema podacima praćenja svemirskog vremena, porastao je na razinu G4 – „vrlo jako” na ljestvici od pet. Ova razina ukazuje na mogućnost ozbiljnih smetnji u radiokomunikacijama, višesatni prekid satelitske i radiofrekvencijske navigacije.
Izvori:
http://wwwALLATRA SCIENCE
Veliki dio znanstvene zajednice prisiljen je ostati inkognito, kako bi zaštitio svoje živote. Imena pravih autora hipoteze predstavljene u današnjem izvještaju doznat ćemo tek u Kreativnom društvu, a zaprepastit ćete se koliko poznatih imena ćete čuti među njima. Zašto? Zato što postoje uvijek mogućnosti da se nova znanstvena otkrića i saznanja iskoriste u druge svrhe, naravno protiv čovječanstva, a i životi tih naučnika su u pitanju.

Dijelovi teksta o povijesti klimatskih promjena korišteni su od Grahama Hancocka, britanskog pisca i novinara. Poznat je po svojim pseudoznanstvenim teorijama koje uključuju drevne civilizacije, promjene na Zemlji, kamene spomenike ili megalite, izmijenjena stanja svijesti, drevne mitove, te astronomske ili astrološke podatke iz prošlosti. Kao novinar radio je za The Times, The Sunday Times, The Independent, The Guardian, i druge. Autor je više knjiga, a ovdje je korištena jedna od njih pod naslovom „Otisci bogova“.
Wikipedia.org

https://youtu.be/WutzxcT_sN0 magnetno polje Zemlje i aurore

https://youtu.be/lW2maKx2bRY Tornada i crvene aurore travanj 2023.
Međunarodni javni pokret
https://youtu.be/rFrZvXj5blE Costa Rica, eksplozija vulkana-travanj 2023.
https://youtu.be/mnh1mBNQtiA 25.4.2023 aurora ljubičaste boje
https://youtu.be/pJOWlwza-mw 25.4.2023. tuča Melbourn
https://youtu.be/wFSqi0jEpuA 26.4.2023. Florida i Texas oluje s tučom
https://www.novilist.hr/ostalo/sci-tech/znanost/alarm-geologa-santorini-ce-preplaviti-vulkanska-erupcija-samo-je-pitanje-vremena/ vulkan Santorini
https://youtu.be/xK3aTwTon7Q O Grčkom vulkanu Santorini
https://youtu.be/jCCxtnXHQ7c Najjače vulkanske eksplozivne erupcije (Island, Indonezija, Hawaii)
Graham Hancock – Otisci bogova

Priredio i neke dijelove na temelju ranije spomenutog videa komentirao: (https://www.youtube.com/live/8yrlnz9MKHc?feature=share),

Gerber Zorislav –

HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal