Zlo ne zna niti poštivati niti voljeti i zato se mora izboriti da nekoga posjeduje

0
2918

Zlo je najopasnije  kada ga provocirate lažući o nečemu, nekome ili o samom sebi, a poglavito je opasno kada neodustajete od svojih laži, time nesvjesno  uništavate zlom energijom sve bitne ljude oko sebe i obitelj .

To je ona čuvena rečenica da vas je snašla sudbina preko djece, voljenih ili bitnih osoba u vašem životu. Ljudi to zovu kaznom jer vole kažnjavati, iako je to signal u koju ste stranputicu upali.

Zapamtite, ego je car laži – u biti sklopljen savez od vraga, a vjera i priznanje svoje grešnosti  spas je od Boga. Što se dublje uvlačite u laž to ste bliže ponoru. Vražjem ponoru.
Svoje laži kada želite pripisati pravedniku ili pokajniku u pravilu plaća cijenu netko blizak vama, zato pazite što činite drugima, cijena je previsoka.

Više puta sam primijetio da većina osoba vrlo teško se nosi sa pitanjem one druge osobe u konverzaciji   ;  ” tko si ti u mome životu” ili ” što si ti u mom životu da tako nešto činiš ili pitaš”…osoba kojoj je upućena ova oštra rečenica u pravilu nikada ne shvaća bit, jer ju obuzme ego koji zapravo želi nekoga posjedovati.

Kada se sugovornik uvrijedi nakon takvog pitanja  i krene emocionalno u obračun sa vama, zapravo je razotkrio sebe kao osobu koja vas je htjela posjedovati, kontrolirati.

Uglavnom u svojoj egoističnoj fazi ponavlja sarkastično vaše  postavljeno pitanje i daje odgovor u kojem pravda svoj bezobrazluk  činjenicom da  prikrije  zapravo svoj  egocentričan lik ,  kako je on tim pitanjem  potvrdio   tezu  da je on  “osoba koja ništa ne predstavlja toj osobi” ,jer postavljate takvo pitanje.

Manupulirajući, kako  je  on sada nekakva žrtva situacije, postavljenim pitanjem i svojim objašnjenjem , zapravo   želi prikriti opsjednutost činjenicom da nekog želi pokoriti; ili nabacivanjem stigmi krivice ili silnom povrijeđenosti ega postavljanim pitanjem, a sve iz jednog razloga – posjedovanjem osobe.

Pazite od koga dobivate poklone, pokvarenjaci u poklonima vide svoju računicu, ako ju ne ostvare onda će vam poklon nabijati na nos ili povrat na isti način. To je loše za vaše mentalno zdravlje.

Pazite od koga primate pomoć u nevolji, pokvarenjaci će vam nabijat pomoć kao dug, a javnosti će prikazivati svoj navodni humanitarni duh, ako vam se pogrešna procjena dogodi, nemojte se zamarat, onaj gore će im vratiti s “kamatom”…ipak pokušajte takve gadove izbjeći zbog svog mentalnog zdravlja.

Da ,ima ih jako, jako puno…inače bi svijet drugačije izgledao.
Ako Bog ima sa vama neke planove i vaša dobrota je bitna u vašem okruženju, primijetiti ćete kako gadovi koji vas žele uništiti velikom brzinom propadaju…njihove laži jednostavno gore.

Zašto takvi ljudi žele nekog posjedovati?

Jednostavno nemaju te kvalitete osobe kao osoba na koju su se okomili. Znaju bijedu svog karaktera koji dobro skrivaju iza ega i sve čine da bi takvu osobu zadržali. Cijena je nabacivanje krivice takvoj osobi, a sve što nabacuju takvim ljudima otkriva njihov karakter. Ako vas označe nepouzdanima, saznali ste da je ta osoba nepouzdana, vrijeđali vas takva osoba i naziva budalom ili ološem, saznali ste i kakvog je karaktera.

Takva osoba ne osjeća  da je pitanje ” tko si ti u mome životu”  u biti bijesan odgovor osobe koja ne želi biti nečiji posjed. Pas na povdcu, koji laje kada vlasnik dopusti.
U biti ne pita se zla osoba  kako se dovela u situaciju da svoje emocionalno stanje održava posjedovanjem nečega.

Isto je zanimljiva i tzv. pomoć nekome ako je uvjetovana stalnim podsjećanjem na nešto obavljeno za drugu osobu, to nije pomoć već pokušaj posjedovanja. Tu nema emocija sreće već emocija zloće.

Ljubav koja traži mogućnost da pokorava nije ljubav , već zloća.

Takav odnos osuđen je na krajnju ucjena koja isto vodi u zlo. Takav zao uništava na kraju sve što je učinio za vas jer vas je samo želio držati svojim robom i jeftinom robom kojom će trgovati.

Pomoć nekome ako je uvjetovana stalnim podsjećanjem na nju nije pomoć već pokušaj posjedovanja. Tu nema emocija sreće već emocija zloće.

Takav odnos osuđen je na krajnju ucjena koja isto vodi u zlo. Završava osvetom onog koji je htio nekoga posjedovati.

Zlo ne zna niti poštivati niti voljeti i zato mora se izboriti da nekoga posjeduje.

Takvi su principi djelovanja osobe najodvratniji, a preuzeti su od načina funkcioniranja države, države su uglavnom posložene na tome psihopatskom materijalističkom modelu vladanja i zato su u konačnici osuđene na propast. Ucjena, laž, prevara, sebičnost političira slika su društva i obitelji kakvo preziremo, ali to privaćamo kao realnost. Zlo nam postaje realnost, a laž o manjem zlu je naš put u potpuni kaos.

Igor Drenjančević

HOP

HOP na Telegramu

https://t.me/hopportal