Da bi Hrvati razumjeli povijest hrvatskog jezika, morali bi imati lingviste koji poznaju sanskritski semitski, starogrčki i romanski jezik i pismo. Hrvati takve lingviste nemaju, ali imaju one koji izmišljaju neki staroslavesnki jezik koji nikada nije postojao i brkaju ga sa crkveno slavenskim jezikom. Ne postoje ni indoeuropski jezik jer sanskrit i hindu su dva različita jezika.
Etnik Slaven nikad prije kršćanstva nije postojao i odlučno tvrdim da su svi Slaveni izvorno bili jezični i religijski Hrvati. Pojavom etnika Slaven nastao je staroslavenski crkveni jezik koji nije ništa drugo nego mješavina različitih haravačkih dijalekata koji su nastali preko navedenih pisama i nije bio posve razumljiv različitim Slavenima. Cilj izmišljanja Slavena je bio širenje rimskog kršćanstva prema istoku.
Zar to nije potvrdio Križanić jer po njemu ruski jezik nije imao nikakve sveze sa hrvatskim crkveno slavenskim jezikom.
Prvi Hrvati koji su prihvatili kršćanstvo su bili poznati kao Franci i oni su ga širili među Slavenima, odnosno, civilizacijskim Harvačima.
Oni su stvorili germanski jezik i sve druge europske jezike mijenjajući izvornom jeziku haravači pravopis, gramatiku i semantiku. Nekršćanski Hrvati su ih zvali Vranci, a poznati su još bili kao Pranci i Mranci, a preko semitskog jezika još su bili poznati kao Branci. Odatle imena Frane, Vrane, Prane, Mrane i Brane, a odatle i prezimena Franec, Vranec, Pranec, Mranec i Branec, koja su slavenizacijom postala Franić, Vranić, Pranić, Mranić i Branić, a pod Bizantom Franković, Vranković, Pranković, Mranković i Branković. Tako je glas Ć zamijenio glas Č, a glas L je često zamjenjivao izvorni glas R, pa imamo i prezime Plenković i Milenković i su se ranije pisali Plenča, što je nastalo od prezimena Plenac.
Te glasovne promjene su također vidljive u nazivima za Sunce. One nam otkrivaju da su Franci bili Hrvati sa Levanta, biblijski poznati kao Leviti, odnosno, Levi.
Danas su povijesno poznati kao Lib-urni i Iliri. Oni su naziv za sunce HARA zamijenili nazivom ČAVA, što se suglasnički pisalo SU i SV, a nalazimo ih u toponimima SU-stipan i SU-tivan, odnosno, sv. Antun ili sv. Martin. Naziv ČAVA se još odrazio kao SAVA i TAVA. Međutim, nazivu ČAVA je dodan sufiks AN pa smo dobili novi naziv ČAVAN, što je latinskim suglasničkim pismom postalo SUN, a Hrvati su to izvorno pisali ČUN sa značenjem sunce. Štoviše, naziv ČAVAN se odrazio još kao GAVAN, a odatle riječ govno. Tako su se mijenjali religijski nazivi i semantika. Ovo će nam pomoći da odgonetamo neke novonastale etnike na Balkanu koji su odgovorni za smanjen teritorija civilizacijskih Hrvata i promjenu njihovog identiteta preko kršćanstva.
Zbog toga je nužno dokazati da su Franci bili i hrvatski vladari Trpimiri kojim su bili vazali Bizanta, ali su već 879. godine postali vazali Rima. Naime, Franci su svojim imenima dodali sufiksi MER, a prezimena su im završavala na VEC. Slovo C je stalo za glas Č, a tako su ga pisali Hrvati u Etruriji, poznati u starom Rimu kao CERVENI, a oni su sebe zvali najprije ARAS-eni, a preko romanskog pravopisa i RAS-eni. Najstariji hrvatski govor je bio akavski, a potom ekavski. Ikavci su izvorno bili ekavci, a zamjenom glasa E glasom I, su postali ikavci. Na koncu u riječima nalazimo različite vokale. Tako je MER postao MIR, a VEC VIČ, ali mi ni danas ne znamo značenje tih sufiksa pa ih treba objasniti.
Ovi sufiksi su nastali semitskim čitanjem naziva REM, odnosno, RIM i označavali su pripadnost Rimu, premda su Trpimiri bili vazali Bizanta. Kasniji hrvatski knezovi su još bili poznati kao Frankopani, što bi značilo ”franački gospon ili gospar”. Sufiks PAN je nastao po bogu PANU koji je izvorno bio poznat kao PAVAN, a pojavljuje se kao PAUNA, odnosno, PAVUNA. Pauna se naziva možda najljepša ptica, a oba su sačuvana kao prezimena Pauna i Pavuna.
Kada su Hrvati propašću Rima stvorili svoj kaganat u povijesnoj Dioklecijanovoj Dalmaciji, kršćani su ih nazvali Avari, a u današnjoj Mađarskoj su ih nazvali Huni. Kaganat, odnosno, kačanat je tada značio ”priča o Antima ili Ancima”, a Hun je iskrivljena riječ JAN ili JUN, koja se kod Germana pojavljuje kao VAN i VON. Dakle, pravilo je bilo: ”Podijeli i vladaj”.
Avar se izvorno zvao ČAVARAHA jer latinsko pismo nije imalo slova za glasove Č i H, pa ih mi danas poznajemo kao Čavar i Čabar. Preko semitskog pisma Avari su postali Avali, a Aval je nastao od naziva Čaval. Odatle prezimena ČAVAR i ČAVAL koja su se još odrazila kao SAVAR, SAVAL, ŠAVAR, ŠAVAL, TAVAR, TAVAL, VARIĆ, VALIĆ, ARIĆ i ALIĆ. Cerveni Hrvati ili Crni Gorci su samo ostatak Crvene Hrvatske koji su se kratko priklonili Bizantu, ali su se ubrzo vratili u okrilje Rima. Raškom su zavladali Bugari jer pečka liturgija je napisana bugarskim jezikom. Ovo nam pokazuje da su Harvači bili iskonski narod u EUROPI po kojima je dobila ime. Naziv Dalmat je semitski naziv za Hrvate, a na Levantu se još pojavljuje kao Talmat. Pod kršćanstvom se Dioklecijanova Dalamtia i Avarski kaganat se nazivaju Krajina kao inačice romanskog naziva za Hrvate jane – CERVENI ili CARAVANI. Dakle, da bi razumjeli povijest hrvatskog jezika moramo poznavati sanskitsko, semitsko, romansko i starogrčko pismo.
Na koncu ću objasniti nastanak nekih novih etnika koji su nastali od etnika HARVAČ preko latinskog i bizantskog jezika i pisma. Latini su Harvače na Alpama zvali CALVENI i CLAVENI. Odatle etnici VENI i SLAVENI. Romani su Harvače zvali CERVENI jer tako su zvali Etrurce u Toscani. Nametanjem kršćanstva, CERVENI su postali CERVI, a to se u kršćanskom Rimu odrazilo kao SERVI a u Bizantu kao Serbi. Dakle, naziv Serb je u Bizantu označavao Hrvate. Kršćanski Hrvati u Krajini su izvorno bili pravoslavci, ali 879. godine su prihvatili Rim i priznali Papu. Neki su postali katolici, a neki su zadržali bizantsku liturgiju i postali unijati.
To je razlog zašto na Žumberaku i području Križevaca ima dosta grkokatolika koji su bježali pred Osmanlijama. Mnogi od njih su nastankom kraljevine Jugoslavije postali Srbi, na što ukazuje zajednička prezimena Hrvata i Srba u Hrvatskoj i BiH kojih u Srbiji nema. Hrvati unijati su postajali Srbi jer su dobivali oranice i pašnjake od države, ali oni nemaju nikakve sveze sa današnjim Srbinima ili Srbijancima. Njih Srbijanci nazivaju Prečani.
Srećko Radović
HOP na Telegramu