Otvoreno pismo hrvatskim jezičarima i povjesničarima:
Vjera u dogmatsku jugoslavensku jezičnu i povijesnu znanost i Vukov nauk nas često vodi na pogrešne zaključke, a zbog toga moramo biti elastičniji i otvoreniji kad je u pitanju povijest hrvatskog jezika koji se izvorno zvao haravača, a danas ga nazivamo hrvatski umjesto haravački. Razlika je samo u pravopisu. Među lingvistima izvorna haravača danas je poznata kao sanskrit ili sanskrt. To je bio slogovni jezik u kojem su se riječi sastojale od dva suglasnika i dva polusloga A, primjerice, TAMA, ČAMA, RAVA, RAMA, PARA i tako redom. Danas bi ga vukovci nazvali akavica.
Ovim riječima je kasnije dodavan semitski sufiks AN koji je stao za izvornu riječ JANA, koja se još odrazila kao VAN ili VON, a značila je duhovno i zemaljsko rođenje, dakle, odlike dvojnosti čovjeka. Slično je dodavan sufiks AC koji je stao za riječ VAČA i označavao je čovjekove zemaljske odlike.
To slogovno pismo – haravača – zamijenilo je suglasničko pismo, a kako Semiti nisu imali sve naše suglasnike i kako su čitali sa desna na lijevo, hrvatski jezik – njegov pravopis i semantika – te religija su se mijenjali ne samo na temelju pravopisa nego i na temelju religije. Često je poluslog A stao za izgubljene suglasnike H, V i Č, a slovo L je često zamjenjivalo slovo R. Semiti su bili stari Grci i Romani. Stari Grci su sebe zvali ELENI, a Romani su sebe ranije zvali Aromani. Ispuštanjem početnih vokala na početku riječi, oni su postali Romani isto kao što su Araseni ili Arusi postali Raseni ili Rusi. To nam otkrivaju i prezimena ARAS i RAŠICA, slavenizirana kao RAŠIĆ i RAŠOVIĆ.
Religija haravača je bila dvojna i štovala je Sunce kao boga i otca HARA ili RA na Levantu i planet Zemlju kao božicu i majku VAČA.
Tako je preko suglasničkog pisma nestao izvorni jezik i religija haravača koja je bila, kako vidimo, dvojna, a taj jezik i religijske simbole su sačuvali Harvati kojima današnji Srbijanci negiraju njihovo postojanje. Hrvatski grb je prisutan u crkvama diljem katoličke Europe kao crveno bijela ili crno bijela šahovska ploča, često uklesan u kamenu, a sačuvane su i mnoge slogovne riječi u današnjem hrvatskom jeziku. Zašto bi se taj grb nalazio u katoličkim crkvama?
Da apsurd bude još veći etnik Srb se prvi put pojavljuje na povijesnoj sceni 1799. godine, a Baščanska ploča je napisana polovicom 11. stoljeća, djelomično slogovnim pismom, i sanskritskom gramatikom. Na naziv Haravača ukazuju i Tanajske ploče iz 3. stoljeća napisane grčkim pismom.
Povijest hrvatskog jezika jako je bitna za razumijevanje povijesti civilizacija jer nam otkriva raširenost haravačke civilizacije diljem globusa te kako su nastajali drugi jezici i religije. Primjerice, hrvatski povjesničari često spominju Belu i Crvenu Hrvatsku, ali ne znaju što ti nazivi znače. Romani su Hrvače u Toscani zvali CERVENI, a to nam pokazuje da se Crno more nekada zvalo Cerveno more, jer po Romanima Etrurci, koji su govorili čakavski, su došli u Toscanu sa obala Crvenog mora. Oni su bili tvorci latiničnog pisma.
Bela Hrvatska je štovala Stari zavjet, a Crvena Hrvatska je štovala Stari i Novi zavjet. Bela Hrvatska izvorno se zvala Vela, a oba naziva su nastala od boga AVELA, odnosno, AVILA ili semitskog ABELA. Avila je danas postao VILA. To su izvedenice izvornog hrvatskog naziv ČAVARAHA, a odatle nam prezimena ČAVAR, ČAVARA, ČAVAL ili SABOL te njihove izvedenice i neki toponimi kao ČABAR, SAVAR ili KABUL.
Crveno more postalo CRNO jer Semiti nisu imali slovo za glas V. Semitskim čitanjem riječ VAČA u nazivu Hara-vača je postala ČAVA, što se semitski pisalo kao AVA i EVA, a odrazilo se još kao SAVA, GAVA i TAVA. Dodavanjem sufiksa AN, riječ ČAVA je postala ČAVAN, što je suglasnički napisano na hrvatskom kao ČUN da bi se odrazilo kao SUN na engleskom i ZONNE na njemačkom. Ovo nam otkriva glasovne promjene i kako su nastajali drugi jezici, najviše preko različitog pravopisa i gramatike. Danas je naša riječ za Sunce dvojna jer riječi SUN je dodana riječ CE koja je stala za naziv ČAVA.
Pojavom etnika Slaven smanjuje se hrvatski etnički prostor i pojavljuje se novi etnici nametanjem kršćanstva. Stoga je važno razumjeti kako je nastao taj etnik. Romani su Hrvače na Alpama zvali Calveni, a od toga naziva preko kršćanstva je nastao etnik Slaveni. Tada se pojavljuju novi etnici, što koriste imperijalni Rusi, poznati kao Moskoviti, igraju na panslavendku kartu i dovode nove etnike pod svoju kontrolu zbog sličnosti jezika, posebice Ukrajince ili Cervene Hrvate i Bele Hrvate na sjeveru, danas Beloruse, a odatle i Aškenaze ili Žide.
Od naziva Cla-veni nastaje također etnik VENI ili VENETI. Danas je taj etnik poznat kao Helvet. Prije toga ti Harvači su se zvali CARAVANCI, a odatle etnik VANI ili VANATI i naziv planina KARVANKE. Alpe je semitski naziv za te planine. Danas su ti Hrvati poznati kao Helveti, a stari Grci su ih zvali KELTI. Alep i alip su nazivi za početna slova na semitskim pismima. Međutim, etnik Arab ili Arap označavao je Harvače.
Tko su bili Hebreji ili Jevreji ako ne semitizirani Harvači. Na semitskom suglasničkom pismu Harvači su bili poznati najprije kao ARVA i ARBA, a kasnije kao ERVE i ERBE. Semitskim čitanjem oni postaju AVRA, ABRA, EVRE i EBRE. Ovi posljednji danas su poznati kao Jevreji i Hebreji. Tko je bio biblijski izgubljeni narod LEVI ili LEVITI. Zar to nisu bili LIBI i URANI?
Na koncu treba objasniti tko su bili SERVI i SERBI. Nametanjem kršćanstva CERVENI postaju CERVI, a odatle nazivi SERVI i SERBI. Servi je latinski, a Serbi bizantski naziv za Harvače jer Bizant nije imao slovo za glas V i pisao ga je slovom B.
Hrvati današnje Srbe često zovu bizantinci, ali oni nikad nisu živjeli pod Bizantom. Oni su živjeli samo pod Bugarima prije Osmanlija jer Pećka episkopija je imala liturgiju na bugarskom jeziku. Oni izmišljaju svoju povijest kao Rusi. Očito, tada nisu postojali ni Srbi niti srbski jezik. Kraina i Bugarska su graničili na rijeci Moravi.
Današnji Srbi su sve do rijeke Morave živjeli kao Hrvati na prostoru Dioklecijanove Dalmacije koja se zvala Kraina. Ovaj naziv je nastao od naziva CARAVANA. Dioklecijan je bio Hrvat jer je imao haravačku dvojnu religiju. DIO KLEC znači DVA BOGA, dakle, imao je dvojnu religija kao Hrvat.
Hrvati su živjeli pod Bizantom sve do ustoličenja kneza Branimira 879 godine. Tada je prvi put priznata Kraina kao hrvatska država. Kraina se na istoku prostirala sve do rijeke Morave i njezinim pravcem sve do Drača u Albaniji. Srbija i Srbijanci se pojavljuju tek na prostoru Beogradskog pašaluka 1878. godine.
Srećko Radović
HOP na Telegramu