Otvoreno pismo Borisu Rašeti:
Ne znam je li novinar Boris Rašeta Hrvat ili Srbin, ali mi se čini da se iza njegovog jugoslavenstva krije velikosrpstvo. On ne vidi nikakve razlike u nazivima Srbin i Srb pa mi se čini da ga je odgojila SPC. Štoviše, čini mi se da mu je srbinsku povijesnu jezičnu dogmu nametnuo nepismeni plagijator Vuk Karadžić i SPC jer svi pravoslavci koji govore ”srpskim” jezikom moraju biti Srbini, a to su Hrvati, Bosanci i Crnogorci bez obzira na religiju i jezik. Isto vrijedi i za makedonske pravoslavce koji govore gotovo bugarskim jezikom. Srb je kršćanin, a Srbin je jan ili janač koji je vjerovao u reinkarnaciju. Hrvačani ili Hrvačanci su bili Harvači jani ili janači, a povijesno su još poznati kao Anti, dakle, Anči. Oni su vjerovali u reinkarnaciju duha.
Srbini kao narod se pojavljuju prvi put na povijesnoj sceni 1799. i od tada stalno Hrvatima pokušavaju oteti hrvatiski jezik, književnu baštinu i teritorij. Hrvati su bili pismeni na svojem jeziku već u 10. stoljeću, a na Levantu još u antici. Prvu knjigu pišu u 15. stoljeću dok Srbini pišu prvu knjigu koncem 18. stoljeća i to od Srbina koji je rođen u rumunjskom Banatu umjesto u Beogradskom pašaluku. Je li onda hrvatski jezik nastao od srbinskoga ili je srbinski jezik nastao od hrvatske kajkavske ekavice i turcizama? Kneževina Srbija prvi put je priznata 1882. godine, a hrvatska kneževina je priznata 879. godine.
Katolička crkva je univerzalna, a SPC je državna i priznata je 1922. godine, a sve drugo je izmišljotina srbinskog uma. Nju je čak registrirala i komunistička Jugoslavija na cijelom teritoriju pokojne Jugoslavaije tako da su hrvatski, crnogorski i makedonski pravoslavci postali Srbi, ali ne i Srbini. Hrvati su bili pravoslavci i vazali Bizanta sve do 879. godine, a prije Osmanlija su Hrvati i Bugari graničili na rijeci Moravi, u pravcu prema jugu, malo zapadnije od Ohridskog jezera sve do Drača. Cervena ili Krajina se prostirala na prostoru Dioklecijanove Dalmacije.
Kada su se 879,. godine Hrvati pravoslavci priklonili Rimu i priznali Papu, ali neki hrvatski kršćani su zadržali bizantsku liturgiju i postali unijati ili grkokatolici. Na to nas upućuju toponimi Islam latinski i Islam grčki kao i prezimana današnjih pravoslavaca kojih nema u Srbiji ako se tamo nisu naseli iz Hrvatske, Bosne ili Crne Gore za vrijeme Jugoslavije,
Romani su Hrvač-ane zvali Cerveni jer nisu imali slova za glasove H i Č. Glas H su zamijenili slovom C, koje se izgovarali K, a glas Č su ispustili. Hrvati i njihova religija su izgubili primat u Europi nakon nametnja kršćanstva, a Europa nosi njihovo ime napisano na drugom pismu, a još se zvala Erua, dakle, Erva jer Semiti nisu imali slova za glasove H, V i Č, a često su zamjenjivali sovo R slovom L. Tako su Karavanke postale Alpe.
Nametanjem kršćanstva, CERVENI postaju CERVI, koji u Rimu postaju Servi, ali u Bizantu Serbi jer Bizant nije imao slovo za glas V i zamijenilo ga je slovo B. Naziv SERBI u Bizantu je označavao Harvače, a ne današnje Srbe. Slično su Romani Harvačane zavali CARAVANI i CALVENI. Od naziva Claveni nastaju etnici SLAVENI i VENI ili VENETI koji su još bili poznati kao BENETI, a po ovima su nastali benediktski samostani.
Da bi uvjerio gospona Rašetu u istinitist moje tvrdnje, pokazat ću da su Hebreji ili Jevreji bili Hrvati u Arameji. Biblija ih naziva izgubljeno pleme LEVI ili LEVITI, a to su povijesni LIBI i URANI, odnosno, LIBURNI. Nakon poraza Arameaca od Semita Aramea se zvala ELEVITIA. Hebreji su Hrvati koji su dospjeli u semitsko ropstvo u Egiptu i Babilonu. Na suglasničkom semitskom pismu Hrvati su sebe zvali ERVE i ERBE. Semitskim čitanjem ERVE i ERBE postaju EVRE i EBRE, a odatle nazivi JEVREJI i HEBREJI.
SREĆKO RADOVIĆ
HOP na Telegramu