Svi odlasci iz vašeg života, nečijom odlukom ili vašom promjenom načina života ili odlukom da život sa tom osobom ne vodi k samom sebi je dobro za vas, nestajanje nekih ljudi, okoline ili načina života se događaju da bi život išao dalje bez nekog tereta koji se s godinama nakupio. Tereti moraju nestati iz života da bi se život mogao boriti sa novim teretima.
Božje kreacije oko nas remeti uvijek samo ljudska zloća. Svaki rastanak prijateljstva i ljubavi treba pokušati završiti tiho i bez ožiljaka, jer je sam rastanak veliki ožiljak. Oni koji unesu srdžbu, bijes i gorčinu u sam rastanak tim trenutkom brišu i sve lijepe trenutke . Te osobe se ne želite sjećati, a neke druge zbog razumnog rastanka sjećate se cijeli život…u prijateljstvo i ljubav ne treba unositi zlo, jer zlo uvijek nepredvidivo i eskalira u strahovitu mržnju.
Budite uvijek kontrolirani i u radosti i u boli, jer kada sve prođe, lijepo je uživati dobrotu lijepih sjećanja, ona se uvijek lijepo uklapaju u svaki dio prirode koju nam je Bog darovao. Ona su naša priroda života koju moram njegovati.
Osoba koja vas želi kazniti oduzimanjem poklona koje vam je u nekom trenutku dala, naprimjer neku sliku, nakit, uništiti ono što ste stvarali ili vam oteti nešto što voljeli, pokvareno to prodati vama iza leđa, osramotiti vas ili vam obrisati sva sjećanja ili fotografije, takva osoba tim činom priznaje da u vašem životu nije niti mogla opstati, kamoli živjeti. Ona ionako živi samo za potrošeni novac, a ljude gleda kao sitni novac iz džepa koji se nemilice troši. Ona će vašu žrtvu za nju uništiti i uvjeriti okolinu da vi niste vrijedan pažnje. Takva osoba će uništiti sve oko vas, djecu, drage ljude, da bi njeno zlo opstalo. Ona je stalni kreator zla koji život mora zaustaviti, a vi mu u tome morate pomoći, da njeno zlo ne uništi još neku dragu osobu.
Svuda pronalazim silno puno postova o ljubavi. Iako mi izgleda da pojam ima ograničenja kad se razmišlja o ovome svijetu, toliko se spominje, a i toliko ga život progoni.
Kažu ljubav braće i sestara… kad dođe ostavina svi se guraju zgrabiti što više. U ljubavi oca i majke puno je srdžbe prema djetetu ako ne ide putem koji su oni zamislili.
U ljubavi dvije osobe puno puta je pitanje radi li se o trenutnoj strasti, lovini ego posjednika ili ljubavi, ali i u to što ulazimo nikad nije vezano za samo dvije osobe, već dobijate i obitelj u paketu, a naknadno i djecu koja žele provesti svoje interese. U takvim odnosima gotovo nema mjesta ljubavi i redovito se raspada u većini slučajeva. Što je i cilj suvremenog ljudskog ludila.
U biti je ljubav dugo u zapečku mnogih interesa, novca, pa i samog ljudskog posjedovanja, a u takvom svijetu sebičnih interesa , nasilja, krvoločnosti ,lopovluka riječ ljubav služi za prikrivanje zla u pojedincu, jer da je ljubavi – ovakvog zlotvorstva u svijetu i među ljudima ne bi bilo.
Kažu ljubav je precijenjena. Čini se da uopće nije cijenjena, jer ona nema niti cijenu niti očekivanja. Kada dobije cijenu očekivanjima tada se pretvara u trgovanje tko je kome više dao i završi gubitkom prevarene i pokradene strane.
Ljubav ne možete platiti, kupiti, niti ju možete prevariti, Bogom je dana, ljudskom glupošću nestaje.
Nezahvalnik će uvijek učinjenu dobrotu poniziti, lagati da ili to vi za njega niste učinili ili da je netko drugi to učinio,tako vam “zahvaliti”, a svoja djela uzvisiti nabijajući vam ih na nos, iz čega se vidi da nije pristupao iz ljudskosti već iz računice koristoljublja.
Dobrotu nekom učiniti je posebno stanje duše, a to zanijekati ili poniziti je bogohulje. Bog na kraju priče nezahvalniku redovito oduzima istom mjerom njegove nezahvalne misli.
Igor Drenjančević
HOP
HOP na Telegramu
