U zapadnoj medijskoj ruskoj pokrajini Srbiji i dalje vjeruju da je Prigožin živ! Teoriju živog zločinca brane događajima iz 2019. godine.
O tome doģađaju lažne smrti je 2019. pisala i RIA Novosti. Iako se spomenuta nesreća dogodila 10. listopada ruska novinska agencija je 15. 10. objavila da je od izvora bliskom Prigožinu doznala da je on zapravo bio odsutan zbog – posla, kada su ga novinari 2019. proglasili mrtvim.
“Peterburški biznismen Jevgenij Prigožin, o čijoj su smrti izvjestili neki mediji, zapravo je bio odsutan zbog ‘osobnog posla’”, rekao je tada jedan izvor blizak biznismenu za RIA Novosti.
Isti je izvor tada poručio da Prigožin nije napuštao teritoriju Rusije u tom razdoblju, te da je bio zauzet osobnim obavezama. “Jako je iznenađen što su ga smatrali mrtvim”, rekao je izvor agencije 2019. godine.
Ovoga puta istopila je strahotna eksplozija zrakoplova tijelo masovnog svjetskog ubojice nedužnog ukrajinskog naroda. Od teškog ratnog zločinca Evgenija Prigožina, koji je prije nekoliko mjeseci u pohodu Wagnerovaca na Moskvu zazivao i nuklekarni rat i smak svijeta, ostao je prah i pepeo.
Zrakoplov je pao kao kruška. I zato su moguća tri scenarija. Izgubio je uzgon, ostao je bez repa ili je pogođen nečime. Pošto se na snimci dimio dok je padao, onda sve je jasno.
Pale mu svijeće i polažu svijeće njegovi sadomazohiustički obožavatelji od njegovog rodnog Sankt Peterburga pa do prijestolničke Moskve. Ako je Vladolf Putler kao utjelovljenje ovovremenog Adolfa Hitlera makar za dva politička ubojstva u seriji desetina likvidacija vlastitih političkih suparnika u Rusiji imao izliku ili čak i olakotnu okolnost kako je pogubio veće zlo od sebe samoga, onda to vrijedi u slučaju njegove zapovijedi o ubojstvu Evgenija Prigožina i Dmitrija Utkina, čelnika i zapovjednika zloglasnog Wagnera. Srbi niti suzama Moskve ne vjeruju kad i dalje maštaju kako je Evgenij Prigožin besmrtan i u srpskoj bujnoj mašti, što radi svašta i istinu o smrti zločinca Prigožina, surovoj životnoj zbilji nebeski narod ništa ne prašta.
Urnebesno je smiješno pogledati i pročitati tragikomične komentare zaluđenih i zaglupljenih iz Srbije na you tube kanalu srpskih manipulatora zvanom Balkanska taraba. Te srpske tarabe koje preskaču i babe ovako vele ono što u slatkim snovima zaludno žele:
“Kako javlja insajder iz Kremlja, Evgenij Prigožin se sklonio u Srbiju i živjet će pod drugim identitetom. Putin je lažirao zrakoplovnu nesreću gdje se navodi kako je Prigožin poginuo. Grupa Wagner nastavlja s aktivnošću oko administrativne crte s Kosovom i Metohijom, gdje se spremaju za velike operacije.”
Margita Rohaček:
“Nek’ je živ i zdrav Prigožin.”
User ig9nq7bg2g:
“Bog mu dao zdravlje i radost.”
Mirjana Jelisavac:.
“Daj Bože da je živ. Voljela bih iskreno.”
Ivana lutz 7218:
“Gospode Bože, pomozi, Amen.”
Mirjana Simov:
“Hvala mu i dobrodošao.”
Janja Jona:
“Naravno da je živ. Putin nije ubojica.”
Vesna Simić:
“Bog čuva pravednike.”
User – ox6uo30k2s:
“Dobro nam došao.”
Dragan Tanacković:
“Bilo bi dobro.”
Snežana Negovanović:
Ma, kako da ne! Ja nisam mogla vjerovati da će Rusi ponoviti ama baš sve naše pogreške.”
0704 Dušan:
“Jbg.”
Dejo R79:
Evo, stižu. Samo vi čekajte da vas oni spasu. Pas rata Prigožin.”
Ovaj posljednji navedeni diskutant u nizu malo je popravio prosjek Srbima. Svi ostali su bilu u duhu pjesme jednog od rijetkih srpskih barem uvjetno kazano tematski antiratnih filmova iz devedesetih. Riječ je o filmu redatelja Darka Bajića pod naslovom “Crni bombarder.” Uz najavnu i odjavnu špicu filma ide i refren pjesme u izvedbi glumice Anice Dobre, uz Dragana Bjelogrlića, glavne filmske junakinje spomenutog filma. Refren pjesme Električnog orgazma srpskog pop rock pjevača Srđana Gojkovića, a u glasovnoj filmskoj interpretaciji glumice Anice Dobre izgleda i zvuči ovako:”Hodam sad kao zombi, hodam sad kao zombi, hodam sad kao zombi kroz noć.”
Poljski nobelovac Henryk Sienkiewicz napisao je remek djelo o avanturi bjelačkih pustolova u divljini Afrike, a u potrazi za zakopanim kovčegom blaga prepunog dragulja, zlata i dijamanata. Engleze, pohlepne za zlatom i dijamantima crnački urođenici hvataju u stupici. Onda ih žele ljudožderi još u napadu gladi i pojesti, pošto su ih prethodno sve opkolili, zarobili i svezali.
No, ludo hrabrim avanturistima s Otoka stiže spas u zadnji čas. Među njima je bio i profesor, stanoviti vremešni gospodin Good. Domaćeg poglavicu i vođu crnačkog ljudožderskog plemena ubijedio je kako im svima nadolazi smrtna opasnost s neba, te da će ih sve munje i gromovi zbrisati s lica zemlje, ako on svojom zazivanjem i zapomaganjem ne umilostivi Svevišnjeg odustati od nakane pogubiti cijelo crnačko pleme, dakako i zarobljena četiri bijelca u srcu afričke prašume. Mister Good se uživio u ulogu toliko da je slaboumnim urođenicima verglao uz molitve gomilu njima nejasnih i nerazumljivih psovki na engelskom, te su se prepali od straha i prije nego je došlo do prirodne pojave pomračenja Mjeseca.
Kad se nebo zacrnilo i Mjesec posve prekrilo i zaklonilo od vidika sa Zemlje, onda su snalažljivi Englezi iskoristili gužvu. Jedini slobodni čovjek među njima, inače astronom Good, uspio je preostalu trojicu odvezati i osloboditi ih okova. Zatim su se laganim korakom udaljili iz pakla urođeničkog zarobljeništva i pobjegli daleko i na sigurno.
Već pripremljeni divljački ražanj je ostao prazan, a ljudožderima je izmakao ljudski zalogaj, jednako kao za novcem grabežljivim bijelcima s britanskog otoka zlato i dijamanti crnačkih urođenika. Svatko je nešto dobio i izgubio. Crncima je ostao u posjedu kovčeg zlata i dijamanata u njihovoj prašumi, a izmakao im je zalogaj ljudskog mesa. Bijelci su izgubili priliku oteti crncima skriveno blago u kovčegu i obogatiti se preko noći, ali su izvukli trikom, blefom i dosjetkom mudrog profesora astronomije Gooda žive glave s već viđenog gubilišta. Crnci nisu skužili da profesor Good nije dozivao vraga s nebesa, nego je znao za prirodnu pojavu pomračenja Mjeseca, nego su i dalje mislili kako se Bog na njih rasrdio i okrutno ih kaznio.
Zamislimo samo koliko je pomračenje umova koji vjeruju bilo u Prigožina, bilo u Putina… a, nikad se na zapitaju Srbi što u svojim redovima ne daju šansu nekom njihovom doista mudrom profesoru astronomu nalik junaku književnog romana mister Goodu da ih sa stranputice povede na pravi put i izvede ih napokon iz tame mračnoga tunela. Još se ne nazire svjetlost na kraju srpskoga tunela. I Vučić poput poglavice crnaca iz romana poljskoga nobelovca Sienkeiewicza, kao suvremeni vudu vrač plemena iz pašalučkog korita barem podsvjesno vjeruje kako je zloduh masovnog ubojice Evgenija Prigožina još uvijek živ. Kakav poglavica, takvo i pleme koje poglavica predvodi i krivim smjerom u doboke ponore zabluda i samoobmana i dalje tvrdoglavo vodi.
Dragan Ilić iz Beograda
HOP
HOP -portal na telegramu
