U Hrvatskoj ne postoji hrvatska jezična znanost, ali postoji hrvatska jezična dogma. Što je jezična znanost otkrila o hrvatskom jeziku? Ona nam samo prepričava prihvaćenu dogmu.
Danas Srbijanci čak i negiraju postojanje hrvatskog jezika koji je star više milenija, dok je srbijanski jezik nastao od kajkavske ekavice nakon osmanlijske okupacije i velikog turskog uticaja u semantici i vokabularu.
Danas se jugonostalgičari i orjunaši suprotstavljaju zakonu o hrvatskom jeziku ne iznoseći nijedan valjani argument. Međutim, prikriveno se boje uklanjanja srbijanske semantike i gramatike iz hrvatskog jezika, što bi bio kraj bratstvu i jedinstvu i njihovoj jugoslavenskoj i komunističkoj misli.
Ne znam kakvom poviješću hrvatskog jezika se bavi Mate Kapović, ali sigurno se ne bavi izvornom poviješću hrvatskog jezika, jer za njega ona ne postoji prije nastanka Jugoslavije.
On čak i sleng nekog naselja naziva jezikom. Sleng treba dugo vremena da bi postao dio standardnog jezika.
Svaka županija ima svoje žargone, pa upravo zbog toga jezik treba standardizirati, a jezik se standardizira preko rječnika koji izdaju ozakonjene jezične ustanove zajedno sa gramatikom.
Štoviše, hrvatska dva temeljna dijalekta su nastala nametanjem semitskog pisma i suglasničkog pisanja riječi, a riječ DIALECT znači DVA IZBORA.
Kako pomiriti ove razlike ako ne preko zakona o jeziku.
Međutim, zakon ne treba nuditi politika nego ustanove koje se bave jezikom. Dakle, politika treba samo zakonom označiti koja ustanova će voditi brigu o hrvatskom jeziku? Svoj udio u tome moraju imati i pučani, a zbog toga treba organizirati referend čija odluka bi postala zakon. Tu standardnu inačicu treba uvesti u škole i nakon 20 godina imat ćemo svoj standardni jezik utemeljen na njegovoj povijesti umjesto na vukovici i jezičnim izmišljotinama i lažima njezinog tvorca koga u Hrvatskoj podržavaju jezični jugoslaveni i orjunaši.
Štoviše, izgleda da gospon Kapović ne razlikuje slogovni jezik i pismo od suglasničkoga niti su mu poznata starija pisma.
Velika je razlika između arijskog ili haravačkog i semitskog pisma i jezika, a haravačke riječi su do danas sačuvane u hrvatskom jeziku. One i danas često imaju svoje izvorno značenje ili ih nalazimo kao korijen, sufiks i prefiks u gotovo svim riječima, čak u oba dijalekta. Hrvatska glagoljica je nastala na semitskim prostorima i bila je suglasničko pismo. Ne zaboravimo da su stari Grci i Romani ili Latini bili Semiti.
U haravači su izvorno postojale samo dvoslogovne riječi koje su se sastojale od 16 suglasnika i polusloga A, primjerice, čama, tama, sava, pava, rava i tako redom. Međutim, neki lingvisti pogrešno poistovjećuju haravaču ili sanskrit sa hindu, a haravača i hindu jedino imaju zajedničko pismo, ali ne riječi i semantiku.
Haravačko slogovno pismo je počimalo slogovima HA, RA, VA, ČA, odakle i naš etnik Harvač, a suglasnička glagoljica je počimala suglasnicima A, B, V, G koji su se zvali AZ, BUKA, VEDI i GLAGOLE. Ovo nam otkriva da Semiti nisu imali slova za glasove H, Č, Š dok su glas R zamjenjivali slovom L. Haravački glas V su pisali slovom B, a glas Č slovima T, G i K.
Slogovi HA, RA, VA, ČA nam označuju četiri kvadranta u horoskopu ili njegove dvije osi – vertikalnu i horizontalnu, a to nam ukazuje da je haravača bila starija civilizacija od egipatske, semitske, grčke i romanske. Stoga možemo zaključiti da je astrologija bila prva čovjekova znanost. Od koga su Egipćani naslijedili boga sunca HARA kojeg su Semiti nazvali RA, ako ne od Harvača? Što označuje starogrčka riječ ISSA? Nije li to haravačka riječ VAČA koja je označavala božicu planeta Zemlje?
Većina europskih toponima nosi ime haravača ili halavača, kao i grčka i romanska mitologija, ali su napisane na drugom pismu. Jezici su se najviše mijenjali zbog nametanja nove religije i mitologije.
Hrvatima su na prostorima Krajine zapadno kršćanstvo nametnuli Franci nakon što se Branimir odrekao Bizanta 879. godine. Oni si preko pisma i pravopisa mijenjali izvorni jezik jer bez toga nisu mogli nametnuti zapadno kršćanstvo. Karakteristične promjene su bile dvoslov ST kao zamjenu za glas Č i dvoslovi IA i AI, te IE i EI koji su se odrazili kao JA i AJ te JE i EJ. Tako je čakavska ikavica postala štokavska jakavica i jekavica.
U Jugoslaviji nam je nametnuta ijekavica na temelju srbinskog ili srbijanskog naglaska, barem smo tako učili u školi. Pod Bizantom je čakavska ekavica postala čakavska ikavica i okavica jer su glasovi E i A postajali I i O.
Dakle, jekavica je postala hrvatski govor na prostoru Bosne, Dukle, i Raške, sve dok nije nastala Jugoslavija. Tada je uvedena ijekavica na temelju srbijanskog naglaska, a tu ijekavicu treba izbaciti iz hrvatskog standardnog jezika jer ona čini učenike i studente nepismenima.
Kako se onda mijenjala zamjenica ČA koja se još pisala CA? Ona je nastala od riječi ČAJA koja je značila OBIČAJ i koja se u čakavici odrazila kao izraz ČA JE. Od nje je nastala i riječ OBI-ČAJ, a kako riječ OBI stoji za broj dva, ona nam ukazuje da su Hrvati imali dva religijska običaja – grčki i latinski. Od riječi ČAJA preko latinskog pisma nastaje kajkavska zamjenica KAJ ili KAJE koja je sačuvala ekavicu koja se po naglasku razlikuje od srbijansko turske ekavice, a preko germanskog pravopisa zamjenica ČA postaje zamjenica ŠTA ili ŠTO.
Na koncu, gospon Kapović, danas je poznato da su Romani Hrvate zvali Cerveni jer nisu imali slova za glasove H i Č. Glas H su pisali slovom C, dakle, K, a glas Č su ispuštali. Nametanjem kršćanstva Cerveni su postali CERVI, odakle latinski naziv SERVI i bizantski SERBI koji je označavao Harvače. Ovo nam pokazuje da hrvatsku etimologiju ne možemo tražiti ni u starogrčkom ili romanskom jeziku nego u izvornoj haravači, odnosno, sanskritu.
Sve ovo nam pokazuje da nam treba zakon o hrvatskom jeziku, ali ga ne smije izglasati političari nego birači na referndu. Politika tim zakonom treba samo odlučiti tko će voditi brigu o hrvatskom jeziku. Ostatak odluka o jeziku moraju donijeti jezični stručnjaci, svi osim vukovaca.
Srećko Radović
HOP
HOP -portal na telegramu