ZELENA PRIJEVARA
PIŠE: Zorislav Gerber
Zašto velike vlade, korporacije, trustovi mozgova i Svjetski gospodarski forum iz Davosa promiču globalni plan o nultim emisijama ugljika kako bi se prestalo upotrebljavati naftu, plin i ugljen? Oni znaju da je zaokret prema solarnoj i električnoj energiji vjetra nemoguć. To je nemoguće zato što potražnja za sirovinama, od bakra preko kobalta i litija do betona i čelika premašuje globalnu ponudu. To je nemoguće zbog nevjerojatnih bilijuna troškova za rezervne baterije za „pouzdanu“ 100% obnovljivu električnu mrežu. Usto, nemoguće je brzo izazivanje kolapsa našeg sadašnjeg životnog standarda i naše opskrbe hranom, što će značiti masovno umiranje od gladi i bolesti.
Sve to za znanstvenu prijevaru zvanu – čovjekom uzrokovano globalno zatopljenje?
Ono što zasjenjuje čak i drsku korupciju koja okružuje nedavno guranje cjepiva od strane Big Pharme i glavnih vladinih dužnosnika na globalnoj razini jest bezumno inzistiranje, posebno vlada EU i SAD-a, na promicanju Zelene agende, čije se troškove u odnosu na koristi koje donosi, rijetko otvoreno preispituje. Za to postoji dobar razlog. Tiče se mračnog plana uništenja industrijskih gospodarstava i smanjenja svjetskog stanovništva za milijarde ljudskih bića.
Možemo ispitati navedeni cilj postizanja nulte emisije ugljika na globalnoj razini do 2050., UN –ovu Agendu 2030, a ta je navodno da se spriječi ono što Al Gore i drugi tvrde da će biti nepovratan porast razine mora, „kipući ocean“, topljenje santi leda, globalna katastrofa i još gore od toga.
U jednom od svojih prvih poteza na dužnosti Joe Biden je 2021. objavio da će gospodarstvo SAD-a do 2050. proizvoditi nulte neto emisije ugljika u transportu, električnoj energiji i proizvodnji. EU, pod notorno korumpiranom Ursulom von der Leyen, najavila je slične ciljeve u svom Fit for 55 i bezbrojnim drugim programima Zelene agende. Poljoprivreda i svi drugi aspekti suvremene poljoprivrede zasipani su lažnim tvrdnjama o štetnom utjecaju stakleničkih plinova na klimu.
Nafta, prirodni plin, ugljen, pa čak i nuklearna energija bez CO2, postupno se ukidaju. Po prvi put u modernoj povijesti gura nas se iz energetski učinkovitijeg gospodarstva u ono koje je drastično manje energetski učinkovito.
Nitko u Washingtonu, Berlinu ili Bruxellesu ne govori o pravim prirodnim resursima potrebnim za ovu prijevaru, a kamoli o cijeni.
ČISTA ZELENA ENERGIJA?
Jedan od najznačajnijih aspekata lažne globalne pompe za takozvanom „čistom, obnovljivom“ zelenom energijom, solarnom i energijom vjetra – odnosi se na to koliko je ona zapravo neobnovljiva i ekološki prljava.
Gotovo se nimalo ne obraća pozornost na zapanjujuće ekološke troškove izrade ogromnih vjetroturbina, solarnih panela ili litij-ionskih baterija za električna vozila.
Taj ozbiljni propust je namjeran.
Solarni paneli i golemi nizovi vjetroelektrana zahtijevaju ogromne količine sirovina. Standardna injženjerska procjena između „obnovljive“ solarne energije i energije vjetra u odnosu na sadašnju proizvodnju nuklearne energije, plina ili ugljena započela bi usporedbom rasutih materijala koji se koriste, kao što su beton, čelik, aluminij i bakar, potrošenih po proizvodnji teravat sata (TWh) električne energije.
Vjetar troši 5931 tonu rasutog materijala po TWh, a solarna energija 2441 tonu, što je u oba slučaja više od ugljena, plina ili nuklearne energije. Za izgradnju jedne vjetroturbine potrebno je 900 tona čelika, 2500 tona betona i 45 tona plastike koja se ne može reciklirati. Farme solarne energije zahtijevaju još više cementa, čelika i stakla, da ne spominjemo druge metale. Imajte na umu da je energetska učinkovitost vjetra i sunca dramatično niža kod konvencionalne električne energije.
Nedavna studija instituta za održivu budućnost detaljno opisuje nemoguće potrebe za rudama ne samo za električna vozila, već i za 100% obnovljivu električnu energiju, uglavnom solarne i vjetroelektrane.
U izvješću se navodi da su sirovine za izradu solarnih PV panela ili vjetrenjača koncentrirane u malom broju zemalja: Kini, Australiji, DR Kongu, Čileu, Boliviji, Argentini.
Ističu da je „Kina največi proizvođač metala koji se koriste u solarnim fotovolvoltaicima i tehnologijama iskorištavanja vjetra, s najvećim udijelom proizvodnje alumunija, kadmija, galija, indija, rijetkih zemnih metala, selena i telura. Osim toga, Kina ima i veliki utjecaj na tržište kobalta i litija za baterije“. U nastavku stoji: „Iako je Australija najveći proizvođač litija... najveći rudnik litija, Greenbushes u Zapdnoj Australiji, u većinskom je vlasništvu kineske tvrtke“. To i nije tako dobro kada Zapad intenzivira sukob sa Kinom.
Napominju da s obzirom na ogromnu koncentraciju kobalta, DR Kongo iskapa više od polovice svjetskih zaliha kobalta. Tamošnje rudarenje dovelo je do „kontaminacije zraka, vode i tla teškim metalima.. do ozbiljnih utjecaja na zdravlje rudara i okolnih zajednica u DR Kongu, a područje na kojem se vadi kobalt jedno je od deset najzagađenijih mjesta na svijetu. Otprilike 20% kobalta iz DR Konga potječe od zanatskih i malih rudara koji rade u opasnim uvjetima u ručno iskopanim rudnicima i uz posvemašnje iskorištavanje dječje radne snage“.
Rudarstvo i rafiniranje zemnih metala ključno je za prijelaz na nulte emisije ugljika u baterijama, vjetrenjačama i solarnim panelima. Prema jednom izvješću stručnjaka za energetiku Paula Driessena, „večina svjetskih rijetkih ruda vadi se u blizini Baotoua, u unutrašnjoj Mongoliji, pumpanjem kiseline u zemlju, a zatim se obrađuju s više kiselina i kemikalija. Proizvodnjom jedne tone rijetkih zemnih metala oslobađa se do 420.000 kubnih stopa otrovnih plinova, 2600 kubnih stopa kisele otpadne vode i jedna tona radioaktivnog otpada. Crni mulj koji nastaje odvodi se cijevima u prljavo, beživotno jezero. Velik broj lokalnih stanovnika pati od teških kožnih i respiratornih bolesti, djeca se rađaju s mekim kostima, a stope raka su u porastu“. SAD također šalju većinu svojih rijetkih zemnih metala na preradu u Kinu, budući da su zatvorile domaću preradu za vrijeme Clintonovog predsjedništva.
S obzirom na to da je znatno manje energetski učinkovito po površini, zapanjujuće je koliko se zemljišta koristi za proizvodnju globalne električne energije s nultim emisijama ugljika. Vjetar i sunce zahtjevaju do 300 puta više zemlje za proizvodnju iste električne energije od tipične nuklearne elektrane. U Kini je potrebno 25 četvornih kilometara solarne farme za proizvodnju 850 MW električne energije, što je veličina tipične nuklearne elektrane.
UKUPNI TROŠKOVI
Gotovo ni jedna studija Zelenog lobija ne promatra cjelokupni proizvodni lanac od rudarenja, preko taljenja do proizvodnje solarnih panela i vjetroturbina. Umjesto toga iznose lažne tvrdnje o navodnoj nižoj cijeni kWh proizvedene solarne energije ili vjetra uz visoko subvencionirane troškove.
Godine 2021. profesor Simon P. Michaux iz Finskog geološkog zavoda (GTK) objavio je neobičnu studiju o troškovima materijala u smislu sirovina za proizvodnju globalnog gospodarstva bez emisija ugljika. Troškovi su zapanjujući. Michaux prvo ukazuje na aktualni izazov ostvarivanja nultih neto emisija ugljika. Globalni energetski sustav u 2018. bio je 85% ovisan o ugljičnim gorivima-ugljenu, plinu, nafti. Dodatnih 10% otpadalo je na nuklearnu energiju, što je ukupno 95% eneergije iz konvencionalne energije. Samo 4% potjecalo je iz obnovljivih izvora energije, uglavnom sunca i vjetra. Dakle, naši političari govore o zamjeni 95% naše trenutne globalne proizvodnje energije najkasnije do 2050. godine, a veći dio plana trebao bi biti ostvaren do 2030.
Što se tiče električnih vozila – automobila, kamiona ili autobusa – od ukupne globalne flote vozila od oko 1,4 milijarde vozila, manje od 1% danas je električno. On procijenjuje da će „ukupni dodatni godišnji kapacitet električne energije bez fosilnih goriva koji će se dodati globalnoj mreži morati biti oko 37.670,6 TWh. Ako se pretpostavi ista mješavina energije bez fosilnih goriva kao ona prijavljena 2018. godine, onda to znači dodatnih 221.594 novih elektrana koje će biti potrebno izgraditi.
Da to stavimo u kontekst, ukupnu flotu elektrana u 2018. (svih vrsta, uključujući i postrojenja na fosilna goriva) činile su samo 46,423 stanice. Ovaj velik broj odražava omjer povrata energije na uloženu energiju kada je riječ o obnovljivoj energiji u usporedbi s trenutnim fosilnim gorivima.
Michaux dalje procjenjuje da ako bismo u potpunosti prešli na električna vozila,“da bismo napravili samo jednu bateriju za svako vozilo u globalnoj transportnoj floti (isključujući pri tom teške komercijalne kamione klase 8) potrebno bi bilo 48,2% globalnih rezervi nikla iz 2018. i 43,8% globalnih zaliha litija.
K tome, nema ni dovoljno kobalta u trenutnim rezervama da bi se zadovoljila ova potražnja. Svaka od 1,39 milijardi litij-ionskih baterija mogla bi imati korisni radni vijek od svega 8 do 10 godina. Dakle 8-10 godina nakon proizvodnje bit će potrebne nove zamjenske baterije, bilo iz mineralnog izvora ili recikliranog metala. Malo je vjerojatno da bi to bilo praktično …“ Ovaj problem on iznosi vrlo blago.
Michaux također ukazuje na nevjerojatnu potražnju za bakrom, napominjuči da je „samo za bakar potrebno 4,5 milijardi tona (1000 kilograma po toni) bakra. To je otprilike šest puta više od ukupne količine koju su ljudi dosada izvadili iz tla. Omjer kamena i metala za bakar veći je od 500, tako da bi trebalo iskopati i pročistiti više od 2,25 bilijuna tona rude“.
A rudarska oprema morala bi biti na dizelski pogon da bi funkcionirala. Michaux jednostavno zaključuje: „Za postupno ukidanje naftnih derivata i zamjenu upotrebe nafte u prometnom sektoru potpuno električnim voznim parkom potreban je dodatan kapacitet od 1,09x1013kWh (10.895,7 TWh) proizvodnje električne energije iz globalne električne mreže za punjenje baterija 1,416 milijardi vozila u globalnom voznom parku. Kako je ukupna globalna proizvodnja električne energije u 2018. iznosila 2,66x1013kWh, to znači da je za provedbu revolucije prelaska na električna vozila potrebno dodati dodatni kapacitet od 66,7% postojećeg cjelokupnog globalnog kapaciteta za proizvodnju električne energije. Projekt revolucije proizvodnje baterija za električna vozila mnogo je veći nego što se dosada mislilo“. I to samo da se globalno zamjene motori sa unutarnjim izgaranjem u vozilima.
ENERGIJA VJETRA I SUNCA ?
Zatim, ako pogledamo predloženu zamjenu sadašnjih 95% konvencionalnih izvora električne energije solarnim panelima i energijom vjetra na kopnu i moru ne bismo li došli do apsurdnog i proizvoljnog cilja nulte emisije ugljika u sljedečih nekoliko godina – a sve kako bismo spriječili, lažnu „točku preokreta“ porasta prosječne globalne temperature od 1,5 stupnja Celsijusa (o čemu je govorio AL Gore, a što je samo po sebi apsurdna ideja) – računica tada postaje još apsurdnija. Glavni problem vjetroelektrana i solarnih farmi je činjenica da one nisu pouzdane, što je bitno za naše moderno gospodarstvo, čak i u zemljama u razvoju.
Nepredvidivi prekidi napajanja koji utječu na stabilnost mreže gotovo da nisu postojali u SAD-u ili Europi sve do uvođenja velikih solarnih i vjetroelektrana. Ako inzistiramo, kao što to čine ideolozi nultih emisija ugljika, na tome da se nikakvim rezervnim postrojenjima za naftu, plin ili ugljen ne dopusti stabilizacija mreže u razdobljima sa malo sunca kao što su noć, oblačni dani ili zima, ili vrijeme kada vjetar ne puše optimalnom brzinom, jedini ozbiljan odgovor o kojem se raspravlja je baterijska pohrana za električna vozila i to u velikoj količini. Procjene troškova takve pričuvne pohrane e-baterija variraju.
Van Snyder, umirovljeni matematičar i sistemski inženjer izračunava trošak takve velike rezervne baterijske podrške elektroenergetskoj mreži SAD-a kako bi se osigurala pouzdana stabilna električna energija na današnjoj razini:“ Dakle, koliko bi koštale baterije? Ako uzmemo najoptimističniju potrebu od 400 Wh – nešto što pravi inženjer nikada ne bi napravio – i pod pretpostavkom da je instalacija besplatna – još jedna stvar koju pravi inženjer nikada ne bi napravio – netko bi mogao pogledati u Teslin katalog i otkriti da je cijena 0,543 američkih dolara po vatsatu – prije ugradnje – a jamstveni je rok, otprilike jednak životnom vijeku, deset godina. Aktivisti inzistiraju na tome da bi američka energetska ekonomija s potpuno električnom energijom imala prosječnu potražnju od 1700 gigavata. Ako evaluiramo formulu 1,700,000,000,000 x 400 x 0,543/10, odgovor je 37 bilijuna dolara ili otprilike dvostruko više od ukupnog BDP-a SAD-a 2020. godine, svake godine samo za baterije“.
Još jedna procjena, ona Kena Gregoryja, također inženjera, slično ovoj, nevjerojatno je visoka. On računa: „Ako električna energija koja se dobiva iz fosilnih goriva nije dostupna za podupiranje vrlo varijabilnih energija sunca i vjetra i samo se baterije mogu koristiti kao rezerva, pomoćna baterija postaje iznimno skupa. Ukupni trošak elektrifikacije SAD-a iznosi 258 bilijuna američkih dolara, gleda li se profil 2019. godine, odnosno 290 bilijuna američkih dolara, ako se gleda profil 2020. godine“.
SKRIVENI PLAN
Jasno je da moćnici stoje iza ove lude agende o nultim emisijama ugljika i znaju da je stvarnost takva. Za to ih nije briga, jer njihov cilj nema nikakve veze s okolišem. Riječ je o eugenici i uništavanju ljudskog krda, kako je to slavno primjetio pokojni princ Philip.
Maurice Strong, osnivač UN –ovog programa za okoliš, u svom je uvodnom govoru na Samitu o Zemlji u Riju 1992. godine izjavio:
„Nije li propast industrijaliziranih civilizacija jedina nada za Planet? Nije li naša odgovornost da to realiziramo?“. Na samitu u Riju Strong je nadgledao izradu nacrta ciljeva UN-a za „održivi okoliš“, Agende 21 za održivi razvoj, koja čini osnovu Velikog reseta u režiji Klaussa Schwaba, kao i stvaranje UN-vog Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC).
Strong, štićenik Davida Rockefellera, bio je daleko najutjecajnija figura iza onoga što danas predstavlja UN-ova Agenda 2030. Supredsjedavao je Schwabovim Svjetskim ekonomskim forumom u Davosu. Govoreći 2015. o Strongovoj smrti, osnivač Davosa Klaus Schwab napisao je :„Bio je moj mentor od stvaranja Foruma: veliki prijatelj, nezaobilazni savjetnik i dugogodišnji član našeg osnivačkog odbora“.
William Engdahl 9. travnja 2023. godine
Izvor: www.williamengdahl.com
VJETROELEKTRANA Ravna 1, otok Pag
Neki od naslova
Agrosolari: Idealni za voćnjake, vinograde ili polja za ispašu, štite i od tuče i suše, ali interes je slab
A baš i ne štite od tuče – Nebraska
5 Megawatt solar plant destroyed by hail
By Jo Nova
Hail destroyed most of the three year old Scottsbluff community solar project in Nebraska this week. Solar energy might be free but collecting it requires vast acreages of fragile and expensive infrastructure. Imagine if a three year old coal plant was “destroyed by hail?”
Scottscliffe was a 5.2MW plant with 14,000 panels that started operating in the Spring of 2020. In theory it was going to reduce the “carbon footprint and stabilize city costs for the next 25 years”. Instead it will increase the toxic metal in landfill. There were tornadoes in the area at the time, but there doesn’t appear to be damage to the fences, trees or poles surrounding the plant. About a quarter of the panels may have survived, or at least don’t have damage visible from 100 meters away…We hope they had insurance.
Baseball-sized hail took out a 5.2-megawatt solar farm in Scottsbluff, Nebraska, on Friday
Kevin Killough, Cowboy State Daily [Don Day, Cowboy State Daily meteorologist] said that the region around southeast Wyoming has some of the highest frequencies of hailstorms in the country. “It’s ground zero,” Day said.
The average […]
JoNova
Agrosolari mogu ublažiti i utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu
Kako ? Valjda tako da prave sjenu usjevima od globalnog sunčevog zračenja, smanje fotosintezu, te smanje prinose usjeva!!
Tamna strana solarnih panela: Jesmo li razmišljali o otpadu koji nastaje?
14. Srpanj 2023.
Piše:
Marta Premužak
• Do kraja 2022. odlaganje fotonaponskih modula bilo je besplatno, no ove se godine stvari mijenjaju i čekamo službenoga koncesionara
• Mnoge tvrtke u svijetu razvijaju napredna rješenja za recikliranje solarnih panela i tržištu se predviđa strelovit rast
• Inovativnom tehnologijom moguće je popraviti čak 90 posto kvarova na panelima
U eri okretanja održivosti, ali i samodostatnosti, solarna energija postaje sve popularnija i to iz vrlo očitih razloga – smanjenja ugljikova dioksida i uštede. No bilo bi prejednostavno kada bi sve bilo pozitivno. Iako nije sporno da postoji niz dobrih stvari koje okretanje solarnoj energiji može donijeti, kako raste tržište solarnih panela, raste i količina otpada. A pitanje koje ta činjenica otvara jest: kako se taj otpad odlaže?
Solarni paneli najčešće imaju jamstvo na 25 godina, no neki proizvođači produljili su ga na trideset godina, navode iz udruge Obnovljivih izvora energije (OIE). Usprkos dojmu da smo ‘sigurni‘ od veće količine otpada idućih dvadesetak godina, pitanje odlaganja mora se riješiti sada. Naime, prema podacima tvrtke Recycle PV Solar, trenutačno se deset posto solarnih panela reciklira, ostatak odlazi na odlagališta, a predviđa se da će se do 2050. proizvesti gotovo 78 milijuna tona otpada od solara.
– Istrošeni paneli već su se počeli pojavljivati, ali te su količine iznimno male u usporedbi s činjenicom da prve solarne elektrane još uvijek rade i uskoro će doseći 25 godina rada. U idućih deset godina te će količine brzo rasti – istaknuo je za CEO Renesola David Šerdoner, predstavnik slovenske tvrtke koja se bavi otkupom oštećenih i korištenih solarnih panela.
Visoka naknada
Kako je odlaganje trenutačno uređeno i koliko se reciklira? Većina zemalja u svijetu nema riješeno pitanje tog otpada. Doduše, u svojim propisima Europska unija navodi da je recikliranje solarnih panela obvezno i zahtijeva da tvrtke prikupljaju i recikliraju svoje panele, a trošak recikliranja ugrade u prodajnu cijenu, objasnili su iz OIE-a. Na taj način, otpad i utjecaj panela na okoliš svedeni su na minimum uz samo marginalno povećanje cijene solarnih panela za potrošače.
Druge pak države u Europi imaju postrojenja za recikliranje panela. Istodobno Hrvatska još ima vrlo mali broj solarnih instalacija i u pitanju su novi solarni paneli koji nisu ni blizu isteka radnog vijeka zato još nema ni potrebe za recikliranjem.
– Do kraja 2022. odlaganje fotonaponskih modula bilo je besplatno, no ove se godine stvari mijenjaju i čekamo službenoga koncesionara. Do tada tvrtke koje se bave odlaganjem otpada mogu dati ponudu za to; trenutačno je izrazito visoka. Kako one planiraju odlagati fotonaponske module, nije nam detaljno poznato. Sada je u Hrvatskoj, prema informaciji koju smo dobili od organizacije PV Cycle, za to mjerodavan Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Zasad se njemu plaća po kilogramu pri uvozu, ali to ne osigurava i ne omogućava odlaganje. U Hrvatskoj se plaća naknada za elektronički otpad za solarni panel koji će završiti na odlagalištu. Iako se ta naknada plaća za cijeli panel, čak 90 posto njega čini staklo, koje se reciklira na uobičajen način, a udio elektronike samo je 10 posto – objasnili s iz OIE-a.
Obnova solara
No, više je načina na koje se može smanjiti taj otpad, a već spomenuto recikliranje nije toliko jednostavno kao što bi neki htjeli. Šerdoner objašnjava da je sve što se do danas zvalo recikliranjem bila mehanička razgradnja solarnog panela, a takvim recikliranjem velik dio sirovina nije učinkovito iskorišten. Također apelira na to da je moguća obnova solarnih panela koji imaju oštećenja na priključnoj dozi, stražnjoj strani panela i na okviru.
– Prve solarne elektrane su postavljene već 2000. godine, a tek 2004. godine prvi put je na globalnoj razini instalirana snaga premašila 1 GW. Za usporedbu, instalirana snaga u 2022. godini iznosila je 240 GW. Ukupna instalirana snaga je prošle godine premašila 1 TW, odnosno tri milijarde solarnih panela. Govorimo o ogromnoj količini sirovina koju će biti potrebno učinkovito reciklirati i ponovno koristiti što je više moguće u istoj industriji. Važno je prvo provjeriti može li se solarni panel obnoviti, a tek onda kada se zaključi da mu nema pomoći ide u proces recikliranja. Izbjegava se neoptimiziran proces recikliranja. Naime, inovativnom tehnologijom moguće je popraviti čak 90 posto kvarova na panelima. U Renesolu otkupljujemo te organiziramo preuzimanje i transport oštećenih i rabljenih solarnih panela – objasnio je Šerdoner.
Je li recikliranje ipak opcija?
Svejedno, iz OIE navode da u nekoliko zemalja EU postoje pilot projekti za recikliranje. No u većini se uglavnom reciklira aluminij od kojeg je načinjen okvir panela, razvodna kutija koja sadrži bakar i staklena ploča koja čini najveći dio panela.
– Prije koji tjedan u Francuskoj je otvoreno industrijsko postrojenje francuskog startupa Rosi solar koji je razvio tehnologije recikliranja gotovo 99 posto materijala iz solarnih panela. U Njemačkoj ovaj startup sudjeluje u projektu ReProSolar čiji je cilj prvi put odvojiti sve komponente fotonaponskih modula kojeg podupire i EU s 4,8 milijuna eura. U Francuskoj je grupacija Veolia, prije nekoliko godina otvorila prvo postrojenje za recikliranje solarnih panela, a PV Cycle neprofitna organizacija za recikliranje solarnih panela djeluje na ovom području od 2007. godine. Mnoge tvrtke u svijetu razvijaju napredna rješenja za recikliranje solarnih panela i svi ovom tržištu predviđaju strelovit rast. Reciklirani materijali bit će nužni za rast solarne industrije i mogu spriječiti i probleme u lancu opskrbe sirovina za proizvodnju solarnih panela – navode iz OIE-a.
Osim toga, dodaju i da će recikliranje solarnih panela također biti važan čimbenik u otvaranju radnih mjesta. Naime, očekuje se kako će ova industrija biti jedan od glavnih čimbenika koji vode prema razvoju novih i naprednih postrojenja i procesa recikliranja.
Kako onda reciklirati?
Što se tiče samog postupka recikliranja, iz tvrtke Spectra-Media su objasnili i da se recikliranje solarnih panela odvija većinom mehaničkim postupkom oporabe – sa panela se prvo uklanjaju razvodna kutija i aluminijski okvir, nakon čega se sa panela uklanja staklo. Ostatak panela prolazi proces strojnog usitnjavanja i separacije usitnjenih frakcija – metalna frakcija, plastična frakcija i prah silicija.
Učinkovitost recikliranja solarnih materijala je manja od 85 posto, navode iz Spectra-Medije, a kako bi se maksimiziralo izdvajanje vrijednih metala iz metalne frakcije, ista ide na daljnju hidrometaluršku oporabu kako bi se izdvojili bakar, srebro, kositar i ostali metali.
Osim mehaničke obrade solarnih panela, postoje i postupci termalne i kemijske oporabe te kombinacije 3 navedena načina, međutim koliko je nama poznato najviše se trenutno koriste postupci mehaničke oporabe.
– Što se tiče procesa recikliranja samih panela, frakcije koje se dobiju reciklažom istih nisu problem, već je problem visoki iznos početnog ulaganja i visoki troškovi rada linije za recikliranje. Vrijednost frakcija koje se dobiju reciklažom solarnih panela nije dostatna da bi se ekonomski opravdalo početno ulaganje u opremu – dodali su iz Spectra-Media.
Rabljeni solari
Također, činjenica koja se pozitivno iskorištava je i da kada solari prestanu imati stopostotnu učinkovitost u proizvodnji električne energije, i nakon isteka jamstvenog roka, i dalje proizvode električnu energiju. Pa iako im je učinkovitost oko 20 posto manja, tako rabljeni solarni paneli sve su popularniji za kupnju i mogu se nabaviti po nižoj cijeni, navode iz OIE-a.
Sigurno je da uvođenjem solarne energije nastavlja rasti količina istrošenih solarnih panela, a da se za koju godinu ne bismo ugušili u novom otpadu, treba pronaći prilagođena rješenja za recikliranje i odlaganje. Naime, neuspjeh u razvoju tih rješenja, zajedno s politikama koje podupiru njihovo široko prihvaćanje, može biti recept za još kaosa.
– Moramo biti svjesni da se možemo besplatno koristiti energijom Sunca, ali je možemo pretvoriti u potrebnu energiju za ljude bez tehnologije u obliku električne energije – zaključio je Šerdoner.
Zašto je važno biti oprezan kod ugradnje solarne elektrane? 14. rujna 2023. – 08:00
Sve smo više informirani o utjecaju solarne energije na naše živote, na naše račune za električnu energiju te na samu prirodu oko nas. Iako je solarna elektrana gotovo uvijek dobra opcija, na neke stvari ipak valja pripaziti.
Naš sugovornik Damir Staroveški iz Starog Grada na otoku Hvaru podijelio je s nama svoja iskustva kod odabira solarne elektrane.”Kod nas u Dalmaciji ima dosta bitnih stvari na koje treba paziti kod odabira elektrane”, započinje gospodin Damir. “Važno je za početak pronaći projektante koji će pregledati vaš krov uzduž i poprijeko te vam dati ispravnu ponudu. Često se dogodi da vam ‘uvale‘ opremu koja neće dobro raditi. Naši krovovi su specifični, okruženi smo borovima i čempresima i ako padne sjena na jedan od panela, cijela elektrana može zapravo prestati proizvoditi energiju. To onda nikako nema smisla jer se vrijeme povrata na investiciju produljuje.”
Osim samog drveća, same konstrukcije krovova su često neravne te se katkad ne može povezati dovoljan broj panela u jedan serijski niz. U tom slučaju vaša elektrana ne proizvodi dovoljan broj kWh i na kraju ispada preskupa.”Svatko vam može staviti raznu opremu na krov te je odabir samih panela jako važan. No ono što je možda i važnije je odabir invertera. Ja sam se odlučio za SolarEdge jer imam dimnjak na sredini krova koji mi u razna doba dana radi sjenu na panele. Da sam se odlučio za klasični sustav, ne bih mogao ni postaviti elektranu.”
Inverteri ili, na hrvatskom, izmjenjivači važan su dio solarne elektrane koji pretvaraju solarnu energiju u struju, te bez njih nije moguće koristiti panele. SolarEdge sustav je specifičan jer ispod svakog panela ima optimizator koji pruža maksimalnu iskoristivost svakog pojedinog panela te je najbolja opcija kod izazovnih krovova ili onih koje okružuju sjene.
To je samo primjer recikliranja za solare, a što je sa vjetroelektranama i litij baterijama za automobile. Njihovo recikliranje predstavlja puno veći problem od solara.
Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2022. po imenu John Clauser Clauser je za The Epoch Times rekao “American Thought Leaders” da ove i mnoge druge činjenice o klimi establišment očito ignorira i odbacuje, odbijajući popustiti u svojoj priči o klimatskim promjenama.
Iako Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), Nacionalna akademija znanosti (NAS) i Kraljevsko društvo priznaju, barem donekle, da CO2 igra ključnu ulogu u planetarnom zdravlju, oni se još uvijek drže fiktivne ideje da se planet zagrijava i da će se otopiti jer ljudi postoje ili tako nešto.
Žele da smo svi zatvoreni unutra bez automobila, bez struje, bez interneta i bez hrane, konzumirajući genetski modificirane (GMO) bube i primajući naše svakodnevne naredbe za marširanje od nacionalnog pokrivača 5G čvorova, koji će vjerojatno moći komunicirati natrag i naprijed s onima koji su se “potpuno cijepili” protiv Wuhanskog koronavirusa (COVID-19).
Jedna od stvari koja je doista pobudila Clauserov interes za tu temu bilo je putovanje na koje je nekoć otišao kao natjecatelj na jedrilici preko Tihog oceana. Clauser je na kraju otišao na to putovanje najmanje desetak puta, koristeći solarne panele da održe svoje baterije napunjene – ali ne besprijekorno.
“Imao sam ampermetar na izlaznoj snazi iz solarnih panela i primijetio sam svaki put kad smo plovili ispod oblaka, izlaz iz solarnih panela pao je za 50 posto na polovicu svoje vrijednosti, a onda smo izašli ispod oblaka, njihova se snaga ponovno povećala,” rekao je Clauser.
“I pomislio sam, ‘Pitam se zašto je to samo faktor dva.’ Tako sam postao vrlo znatiželjan kako funkcioniraju oblaci.”
“Kada su se pojavili problemi s klimom, vrlo brzo sam shvatio da naoblaka ima dubok učinak na Zemljinu toplinu, jer oblaci reflektiraju ogromnu količinu svjetlosti natrag u svemir (albedo).”
Novi rekord učinkovitosti za solarne ćelije sada iznosi 33,2 posto.
Ima još novih katastrofičnih naslova i plašenja ljudi:
Više nema povratka na klimu kakva je bila u prošlom stoljeću’
14.09.2023.
U posljednjih 50 godina u 12 tisuća katastrofa povezanih s vremenskim uvjetima poginulo je 2 milijuna ljudi. Prema godišnjem izvješću Svjetske meteorološke organizacije daleko smo od toga da ispunimo klimatske ciljeve zacrtane u Agendi za održivi razvoj do 2030.
To potkopava globalne napore u borbi protiv gladi, siromaštva i bolesti te za poboljšanje pristupa čistoj vodi i energiji, kao i u mnogim drugim aspektima održivog razvoja. (koja demagogija)
– Više nema povratka na klimu kakva je bila u prošlom stoljeću. Utrku s otapanjem ledenjaka i porastom razine mora već smo izgubili. Zbog veoma visoke koncentracije ugljikova dioksida to bi mogao biti problem još tisućama godina. Problem je sve veći i tek vidimo njegove prve negativne učinke, ali oni postupno rastu. Ne idemo prema kraju svijeta ni prema kraju čovječanstva i biosfere, ali govorimo o različitim nijansama sivila u budućnosti, rekao je glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije Petteri Taalas.
Ljudska aktivnost ugrožava sustave za održavanje života na Zemlji
15.09.2023.
Sustavi za održavanje života na Zemlji suočeni su s većim rizicima i neizvjesnostima nego ikad prije i većina najvažnijih sigurnosnih granica već je prijeđena zbog ljudskih aktivnosti, zaključak je znanstvenog istraživanja objavljenog ovaj tjedan.
U analizi “zdravstvenog stanja” cijelog planeta, objavljenoj u časopisu Science Advances, međunarodni tim od 29 stručnjaka zaključio je da je Zemlja sada “daleko izvan sigurnog operativnog prostora za čovječanstvo” zbog ljudske djelatnosti.
U istraživanju, koje se nadovezuje na izvješće iz 2015., navodi se da je svijet prešao šest od devet “planetarnih granica” – sigurnosnih granica za ljudski život u područjima kao što su integritet biosfere, klimatske promjene i korištenje i dostupnost pitke vode.
Osam od devet granica pod većim je pritiskom nego u analizi stanja 2015., a poboljšalo se samo stanje ozonskog omotača. To povećava rizik od dramatičnih promjena životnih uvjeta na Zemlji.
– Ne znamo možemo li prosperirati u velikim, dramatičnim promjenama naših uvjeta, rekla je na konferenciji za novinare glavna autorica istraživanja Katherine Richardson sa Sveučilišta u Kopenhagenu.
Nepovratne promjene
Autori su istaknuli da prelazak granica nije prijelomna točka nakon koje će ljudska civilizacija propasti, ali bi moglo uzrokovati nepovratne promjene u sustavima za održavanje života na Zemlji.
– Zemlju možemo zamisliti kao ljudsko tijelo, a plantarne granice kao krvni tlak. Tlak viši od 120/80 ne znači siguran srčani udar, ali povećava rizik za njega, rekla je Richardson.
Znanstvenici su oglasili uzbunu zbog širenja deforestacije, pretjerane potrošnje drveta za gorivo i povećanja proizvoda kao što su plastika, GM organizimi i sintetičke kemikalije.
– U okoliš se sada bacaju stotine tisuća kemikalija koje je proizveo čovjek, rekla je. (pa i za dobivanje litij baterija se naveliko zagađuje okoliš !?)
– Stalno nas iznenađuju utjecaji tih ljudskih čimbenika, dodala je.
Od devet granica koje su znanstvenici analizirali, samo je za zakiseljavanje oceana, oštećenje ozonskog omotača i onečišćenje zraka ocijenjeno da su još u sigurnim okvirima. Blizu je. međutim, prekoračenje granice za zakiseljavanje oceana.
Porasla koncentracija CO2
Atmosferska koncentracija CO2, glavnog stakleničkog plina, porasla je na oko 471 ppm, bitno više od sigurne razine od 350 ppm. (po čemu je to sigurnosna razina?)
Stopa izumiranja vrsta je najmanje deset puta brža od prosječne stope u zadnjih 10 milijuna godina, što znači da je planet već prekoračio sigurnu granicu za genetičku raznolikost. (još nije ni poznato koliko na Zemlji ima vrsta insekata, ali znate da neke vrste izumiru, što je inače prirodni proces nestajanja i nastajanja biljnih i životinjskih vrsta !)
Johan Rockström, direktor Instituta za istraživanja klime iz Potsdama i jedan od autora istraživanja, rekao je da se nada da će svijet shvatiti da su rezultati ovog istraživanja poziv na buđenje.
Rekao je da nikada do sada u svojoj karijeri nije vidio toliko dokaza kao sada.
– I dalje smo na putu koji nedvosmisleno vodi u katastrofu, upozorio je.
Ekstremne oluje i velike količine oborina uzrokuju probleme diljem svijeta
08.09.2023.
U razornoj oluji praćenoj nezapamćenim količinama kiše u Grčkoj je poginulo najmanje sedmero ljudi, tisuće su ostale odsječene od svijeta, bez hrane i vode, a šteta se procjenjuje na milijarde eura. Oluja Daniel, za koju su meteorolozi rekli da je najsnažnija u zemlji od početka mjerenja 1930., slijedila je nakon rekordnoga toplinskog vala koji je izazvao katastrofalne šumske požare. Istodobno, razorne posljedice klimatskih promjena osjećaju i u Aziji. Jaka kiša, najobilnija u posljednjih 140 godina, u višemilijunskom je Hong Kongu potopila ulice, trgovačke centre i postaje podzemne željeznice.
Oluju nazvanu Daniel Grci će pamtiti po zlu. Uz ekstremnu količinu kiše, do sada nezapamćenu, koja pada još od ponedjeljka, izazvala je brojna klizišta, uništavajući pritom ceste i mostove, odnoseći desetke vozila.
– Naša se zemlja već treći dan suočava s fenomenom kakav dosad nismo vidjeli. Prioritet su spašavanje i evakuacija ljudi iz područja pogođenih vremenskim nepogodama te zaštita kritične infrastrukture, rekao je Pavlos Marinakis, glasnogovornik grčke vlade.
U nekim područjima zabilježena je dvostruko veća količina kiše od one koja padne tijekom cijele godine. Razina vode ponegdje se podignula između dva i tri metra.
– Nikada nismo doživjeli takvo što. Čak su nam i stariji ljudi s kojima smo razgovarali rekli da to još nisu doživjeli. Vode je bilo posvuda, kazala je Maria Stamati iz Lexonie Pelion.
U središnjoj Grčkoj kiša je napokon prestala padati. Voda se povlači i otkriva posljedice trodnevnog olujnog nevremena. Šteta je golema, kažu – riječ je o milijardama eura. S više od metra mulja prekriveno je plodno tlo nizinske regije Tesalije, jednog od najvažnijih grčkih poljoprivrednih područja.
– Sve je poplavljeno, voda je posvuda. Rijeka se izlila. Ljudima je potrebna pomoć, rekla je Vivi Liakou, stanovnica Larisse.
Stotine su bez hrane i vode. Sedmero ljudi je poginulo, koliko je nestalih, još se pouzdano ne zna. Deseci sela su pod vodom. Bujice su odnijele kuće, srušeni su mostovi i dalekovodi, ceste su neprohodne. – Šteta koja nam je nanesena nenadoknadiva je. U roku od dva sata izgubljeno je što smo stvarali cijeli život, sve je potpuno uništeno, rekao je stanovnik Palamasa Haralampos Tsergas.
Olujno nevrijeme zahvatilo je središnju Grčku nakon dugotrajnog, golemog požara na sjeveru tijekom dosad najtoplijeg ljeta u zemlji.
Najteže u Tesalskoj ravnici, pogođene Turska i Bugarska
Najteže je na području Peliona te gradova Kardice i Trikale u Tesalskoj ravnici koja je doslovno pretvorena u jezero.Traga se za šest nestalih osoba.
Spasioci čamcima i helikopterima pokušavaju doprijeti do stotina ljudi koji na krovovima kuća čekaju evakuaciju ili barem dostavu hrane.
Poplave su pogodile i susjednu Bugarsku i Tursku gdje je više osoba poginulo.
“Poplave, suše i rekordno visoke temperature prijetnja su opstanku čovječanstva. Klimatske promjene ne štede nikoga. Globalno zagrijavanje pogodit će svakoga od nas.”
predsjednik Europskog vijeća Charles Michel
“Klimatske promjene ne štede nikoga”
Ekstremnim vremenskim pojavama zahvaćen je gotovo cijeli svijet. – Poplave, suše i rekordno visoke temperature prijetnja su opstanku čovječanstva. Klimatske promjene ne štede nikoga. Globalno zagrijavanje pogodit će svakoga od nas, rekao je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel.
U Hong Kongu je zabilježena povijesna količina oborina, najveća u posljednjih 140 godina. (A što je bilo prije tih 140 godina !?)
– U Hong Kongu jučer i danas pala je neuobičajeno obilna kiša. Takvo što dogodi se jednom u stoljeću, rekao je Eric Chan, glavni tajnik uprave Hong Konga. Poginule su dvije osobe, više od stotinu je ozlijeđeno. Ulice i postaje podzemne željeznice bile su pod vodom, škole su zatvorene, odroni u planinskim područjima blokiraju ceste. Prestanak oborina očekuje se sutra. – Nikada nisam vidjela ovakve prizore. Tajfuni dosad nisu stvorili tako tešku situaciju, ovo što se događa zaista je zastrašujuće, rekla je Connie Cheung, stanovnica Hong Konga.
Poplave u južnoj Kini, Japan iščekuje dolazak oluje
Iz zaostalih olujnih oblaka tajfuna Haikui već četiri dana pada kiša u kineskoj provinciji Guangdong. Deseci milijuna ljudi u gusto naseljenim obalnim područjima južne Kine upozoreni su na opasnost od nevremena. Tisuće su evakuirane. Tajfun je oslabio i pretvorio se u tropsku depresiju, no donio je enormne količine oborina na područja natopljena još od prošlog tjedna kada je tuda prošao supertajfun.
Stručnjaci kažu da su klimatske promjene povećale intenzitet tropskih oluja. Sada donose obilnije kiše, učestalije bujične poplave i snažnije udare vjetra.
I Japan zabrinuto iščekuje tropsku oluju Yun-Yeung. Poseba upozorenja izdana su za stanovnike istočnog i sjevernog dijela zemlje gdje postoji opasnost od klizišta i poplava u nizinskim područjima. Iako naviknuti na monsune, Japanci su sve zabrinutiji.
– Moja je kuća je pokraj rijeke, a obala je vrlo niska i strahujem da će zbog kiše biti poplavljena, zabrinuto je rekao Hiroyuki Umeda.
Ciklon u južnom Brazilu, 39 mrtvih
Na sasvim drugom kraju svijetu, u južnobrazilskoj državi Riu Grandi du Sul snažan ciklon izazvao je poplave i uništavanja diljem brojnih gradova i sela kojima je prošao.
– Pokušali smo zaštititi sve stvari i prebacili smo ih na najgornji kat te otišli na sigurno. No voda je doprla do stropa i odnijela krov, rekao Mauro Quinetz iz Roce Sales.
U ciklonu je poginulo 39 osoba, tisuće su evakuirane.
Gotovo cijela svjetska populacija izložena je globalnom zagrijavanju
08.09.2023.
Gotovo cijela svjetska populacija bila je između lipnja i kolovoza izložena povećanim temperaturama kao rezultatom klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem, zaključuje se u recenziranom izvješću američke istraživačke skupine Climate Central objavljenom u petak.
Ovogodišnje ljeto je bilo najtoplije na sjevernoj hemisferi od kada postoje mjerenja, s poduljim toplinskim valovima u Sjevernoj Americi i južnoj Europi koji su izazvali katastrofalne šumske požare i veli broj žrtava.
Srpanj je bio najvrući mjesec ikada zabilježen, dok su kolovoške temperature također bile za 1,5 stupnjeva Celzija više nego u predindustrijskom razdoblju.
Climate Central je proučio temperature u 180 zemalja i 22 teritorija i utvrdio da je 98 posto svjetskog stanovništva bilo izloženo višim temperaturama, poglavito kao posljedicama zagađenja ugljičnim dioksidom.
“Doslovce nitko na Zemlji nije izbjegao utjecaju globalnog zatopljenja unazad tri mjeseca.”
Andrew Pershing, potpredsjednik Climate Central
U svakoj zemlji koju smo mogli analizirati, uključujući i južnu hemisferu na kojoj je ovo najhladnije doba godine, vidjeli smo temperature koje teško da bismo vidjeli, ili gotovo nemoguće, bez ljudskog djelovanja na klimu, istaknuo je Pershing.
Znanstvenici su uspoređivali toplinske valove i temperature koje su najvjerojatnije rezultat klimatskih promjena s praćenjem temperatura generirane modelima u kojima je izuzet utjecaj emisija stakleničkih plinova.
Toplinski valovi u Sjevernoj Americi i južnoj Europi bili bi nemogući bez klimatskih promjena, tvrdi i Friederekie Otto, znanstvenica o klimi na Grantham institutu za klimatske promjene i okoliš.
Njezina grupa je proučavala izolirane toplinske valove i zaključila da ne bi bili mogući bez klimatskih promjena.
Von der Leyen pustila u promet prvi teretni brod na zeleni metanol – (PO MENI JE TO PREDSTAVA ZA NAROD)
14.09.2023.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pustila je u promet prvi kontejnerski brod na svijetu koji pokreće zeleni metanol. Brod u vlasništvu danske brodarske tvrtke Maersk u četvrtak je u Kopenhagenu nazvan Laura Maersk.
Ime je dobio po prvom parobrodu tvrtke koji je kapetan Peter Maersk Mller nazvao Laura krajem 19. stoljeća.
– Pioniri poput vas oblikuju ekonomiju budućnosti, rekla je von der Leyen na svečanosti u luci. Zeleni metanol je gorivo proizvedeno korištenjem obnovljive energije, a ne fosilnih goriva. (LAŽ)
– Ovaj događaj velika je stvar, ne samo za Europu, nego i za cijeli svijet, rekla je Von der Leyen.
– Dok plovite vodama svijeta, neka vam putovanja budu glatka, a zadaci uspješni, izjavila je, pritisnuvši gumb koji je oslobodio bocu šampanjca koja se razbila o pramac broda.
Brod dug 172 metra
Prema brodarskoj tvrtki, brod Laura Maersk dug je 172 metra.
Proizveden je u Južnoj Koreji, a na jednom spremniku zelenog metanola može prijeći oko 11.000 kilometara. (Samo nema podatka koliko je veliki rezervoar na brodu za metanol i njegova cijena – moj komentar).
Maersk je naručio 25 brodova koji mogu koristiti metanol. Danas je međunarodna pomorska industrija odgovorna za oko 3 posto globalnih emisija CO2, što je više od ukupne emisije Njemačke.
Mislim da Vam je dosta strašnih naslova, jer MSM imaju dosta toga spremljenih u velikom broju, a da rade u doba bez interneta (stara dobra vremena) ne bi ni znali što se dešava na drugom kraju svijeta, a i onda su se takve „katastrofe“ dešavale.
Dodatak:
Sažetak rada Elvire Vidović o dobivanju metanola i njegove mane
Metanol je važna sastavnica globalne ekonomije, a industrija metanola jedna je od najdinamičnijih industrija. Upotrebljava se za proizvodnju velikog broja kemikalija, a sve više i izravno kao gorivo ili dodatak gorivu. Metanol se može proizvoditi iz velikog broja sirovina uključujući još uvijek prevladavajuće fosilne sirovine, ali i iz poljoprivrednih proizvoda, komunalnog otpada, drveta i različitih vrsta biomase. Metanol je značajna sirovina za proizvodnju benzina u MTG (Methanol to Gasoline) procesu koji je konkurencija tradicionalnom postupku Fischer-Tropschove sinteze, a u MTO (Methanol to Olefins) procesu metanol se upotrebljava za proizvodnju etilena i propilena. Istražuje se mogućost njegove proizvodnje iz ugljikovog dioksida, kao što je to pokazano u Carbon Recycling International, prvoj tvornici komercijalnih razmjera. Poticaj ponovnom oživljavanju proizvodnje metanola u SAD-u došao je zbog jeftinog plina iz škriljevca. Dodatna velika prednost metanola kao goriva njegova su svojstva: visok oktanski broj, učinkovito izgaranje, manje emisije štetnih nusproizvoda u usporedbi s benzinom i relativno niska cijena, kao i mogućnost uporabe postojeće infrastrukture za benzin. Ekonomija metanola nazire se kao buduća ekonomija gdje metanol zamjenjuje fosilna goriva kao način skladištenja energije, gorivo za različita vozila te sirovina za sintezu ugljikovodika i njihovih krajnjih proizvoda. Metanol pokazuje i određene nedostatke: upola niža gustoća energije (po masi ili volumenu) u odnosu na benzin i za jednu četvrtinu manja spram etanola, korozivnost prema metalima kao što su aluminij, cink i mangan, slaba isparivost na niskim temperaturama – poteškoće s pokretanjem motora na čisti metanol, te njegov neučinkovit rad dok se ne zagrije. Dok se u drugim zemljama intenzivno istražuju mogućnosti njegovog umješavanja u benzine, u Kini se već naširoko upotrebljavaju različite mješavine s udjelom metanola u rasponu od 5 % (M5) do 100 % (M100). Uporaba čistog metanola kao brodskog goriva ima niz prednosti za okoliš, ali je ta primjena još uvijek u povojima. Metanol se također može upotrebljavati kao gorivo u elektranama i gorivnim člancima, te kao gorivo u domaćinstvima. Svjetska proizvodnja metanola iznosila je oko 70 milijuna tona 2014. godine, a polovicu od toga otpada na Kinu. Potražnja za metanolom u Kini raste 12 % godišnje (u svijetu 3 %) te će se prema prognozama potrošnja u Kini povećati na 97 MMT do 2022. godine.
Poticaji zainteresiranih strana i dionika za povećanjem proizvodnje i primjene metanola za raznorodne namjene dolaze s različitih strana i s različitih osnova te potvrđuju njegovu rastuću važnost. Kompletan tekst je u linku niže dolje.
Znači, opet se vraćamo na fosilna goriva, biljke, biomasu (pitam se koliko hektara treba zasaditi s biljkama za proizvodnju metanola za jedan takav rezervoar navedenog broda, a i biljke ne rastu čitave godine, ali uz ove „klimatske promjene“ možda se mogu ostvariti i dvije „berbe“!
Najbolji primjer je bakar čija je potreba za „zelenom energijom“ otprilike šest puta veća od ukupne količine bakra koju su ljudi do sada od početka rudarenja (bakreno doba) izvadili iz tla!
Bitno je da imamo goriva, pa makar i gladni vozili, jer su nam plodna polja zasađena „gorivom“, a ne hranom.
Toliko o zelenoj prijevari!?
Izvor:
HINA
HRT
Biznis i politika
Zeleno i digitalno
William Engdahl 9. travnja 2023. godine
Izvor: www.williamengdahl.com
Wikipedia
Dr. John Clauser
Slobodna Dalmacija
https://hrcak.srce.hr/169680 Elvira Vidović – METANOL – ZVIJEZDA MEĐU KEMIKALIJAMA
Gerber Zorislav
HOP
HOP -portal na telegramu