Duhoviti sarajevski stihoklepac u pjesmom i rimom ismijao državni terorizam Aleksandra Vučića
Ne stišava se bura nakon propale diverzije Srbije na Kosovu. Svijet udara u klin, a Srbi u plohu. Svima je zorno na temelju argumenta dokaza kako su Srbi izazvali krvoproliće kod manastira Banjska u općini Zvečan, a samo Srbi vjeruju u argumente njihovih silovitih, te na desetine puta ponavljanih laži kao pobjednika nad jedinom istinom, tom vodom dubokom. Vuk Karadžić, šepavi i priučeni jezikoslovac, u 19. stoljeću je krađom hrvatskih riječi i izraza utemeljio suvremeni srpski jezik, a u 20. stoljeću prepredeni otac, pardon, očuh srpske nacije Dobrica Ćosić nakon Karadžićeve jezične krađe hrvatskog jezika, srpske je laži o precienjivanju Srba, ali i prijesne laži o potcienjivanju drugih naroda, proglasio još jednim zaštitnim znakom srpstva. Na razmeđu 20. i 21. stoljeća ratni zločinac Vojislav Šešelj i njegov najvjerniji učenik i duhovni slijednik Aleksandar Vučić, pridodali su Karadžićevim krađama i Ćosićevim lažima, još i masovna ubojstva ljudi drugih naroda, drugih vjera ili drukčije boje kože kao treći srpski nacionalni brend. Pokojni novosadski dječji pisac Raša Popov na sve to bi dobro zamijetio: “Djeco, tko laže, taj i krade, a tko laže i krade, taj i ubija!”
Koliko li su samo Srbi sustavnom promidžbom veličanja zločina ubijeni u pojam, ilustrira i njihovo svenarodno slavljenje i hvaljenje ratnih zločinaca, prijeratnih ili poratnih kriminalaca, kao i državnih terorista. U Srbiji je jučer bio dan žalovanja za trojicom ubijenih srpskih diverzanata na Kosovu, državnih terorista sukladno odredbama međunarodnog prava. Jedan od njih bio je i Bojan Mijailović, nekad tjelohranitelj sadašnjeg srpskog šefa BIA Aleksandra Vulina, kojem je kum Željko Mitrović, vlasnik RTV Pinka, medijske tvornice laži zloglasne razbojničke bande Aleksandra Vučića. Zapleli su se u kolopletu laži Vučić, Vulin, Dačić, Ana Brnabić i ostali jahači srpske Apokalipse, te nesvjesni vlastite izgubljenosti, ne kuže kako varalica mora imati dobro pamćenje, ali i pratiti slijed vlastitih misli, kako bi drugima odavao lažni dojam govornika istine.I ovoga puta u njihovim tragikomičnim igrokazima negiranja uloge Srbije u oružanom napadu njihvih diverzanata na Kosovu, u dvije ili tri uzastopne rečenice demantiraju logički smisao izgovorenog u prethodnoj rečenici i time izravno priznaju sudjelovanje u zločinu.
Takav im je bio i njihov guru vođa i politički predvodnik srpskih ratnih zvijerstava iz devedesetih, notorni ratni zločinac Slobodan Milošević. Kad ga je novinarka njemačkog lista i njihova beogradska dopisnica Frankfurter Algemaine Zeitung Renate Flotenau, u intervjuu vođenom u rujnu 1999. upitala o uzrocima i posljedicama rata u bivšoj Jugoslaviji, Milošević je isprva lažno zanijekao svaku srpsku krivnju i odgovornost, no intelektualno ograničen i nedorastao trenutku, u nastavku razgovora je na drukčije formulirane, ali iste tematske upite, upao u zamku i nesvjesno priznao srpske ratne zločine. Sljedećeg mjeseca je izgubio izbore u Srbiji, a nekoliko mjeseci nakon toga, već početkom 2001. izgubio je napokon i slobodu. Godinu dana nakon toga presudio si je sam predoziranjem lijekovima u ćeliji. Kukavica i masovni ubojica nije imao snage dočekati i saslušati sudsku presudu doživotne robije za počinjene ratne zločine genocida, urbicida i kulturocida, kojima je kao politički vrhovnik zapovijedao. Suicidnim trovanjem sam si je presudio, a Srbi toj istini nemaju snage, niit volje pogledati u oči. Oni i dalje lažu sebe, onda i ostatak svijeta kako su Miloševića otrovali stranci u zatvoru namjerno podmetnutim i po njega ubistvenim lijekovima.
Čovjek Miloševićeva svjetonazora Vučić prekjučer je proglasio dan žalovanja za ubijenim srpskim teroristima na Kosovu, a jučer je glupan i budala neoprezno i nehotice priznao i vlastitu krivnju nadahnuto izgovorenim riječima: “Srbija nije sudjelovala u tome, ali oni nisu imali nalog ubiti policajca.” Ne zna ništa car praznoslovlja o sudjelovanju države kojom vlada o teroirizmu njegove privatne države Srbije na tlu susjedne države Kosova, ali odaje ga prirodna glupost u nastavku izgovorene rečenice. On uistinu zna kako nisu imali prvotni plan ubiti policajca, a otkud mu spoznaja kako nisu isprva planirali ubiti čovjeka ako i sam nije dio zločinačke udruge, te kao glavni organizator zločinačke udruge on prirodno i mora znati sve pojedinosti o planu izvršenja zločina? Budala Vučić tim potvrđuje kako je u zavadi s osnovnom logikom zdravog razuma.
Svršenom srednjoškolcu Zemunske gimnazije Aleksandru Vučiću Srbi su krivotvorili diplomu pravnika. Nesuđeni i po zvanju kvalificirani slovoslagač tiskare, oliti inokorektor po zanimanju, Aleksandar Ludi Žvaljo, morao bi znati i kao pučkoškolac da onaj tko sam zna i naglas javno prizna o planu bande da ne ubiju čovjeka, mora istodobno znati i prethodne radnje kaznenog djela prigodom organizacije kriminalne bande. Planu prethode u biću kaznenog djela pripremne i organizacijske radnje, a onda slijede i elementi podstrekivanje, pomaganja, suučesništva, te na koncu izvršenja kaznenog djela. Vučić bi bio aboliran samo u slučaju vlastitog dragovoljnog odustanka od sudjelovanja u radnji izvršenja kaznenog djela. Iz oriloženog je jasno da toga nema. dapače, on danomice brani i štiti razbojničku bandu, te time sam potvrđuje kako je dio tog paklenog stroja državnih terorista.
Klupko srpskih zločina brže se odmotava u svjetskim, nego u srpskim okvirima. U Srbiji i dalje vlada gromoglasna medijska šutnja o izravnoj Vučićevoj krivnji i njegovoj osobnoj odgovornosti naredbodavca diverzanstke akcije u manastiru Banjska kod Zvečana za počinjerna višestruka ubojstva. Samo dan prije provedene i propale srpske terorističke akcije njegovog kosovskog štićenika Milana Radoičića, lidera Srpske liste s Kosova, u poliitčkim kuloarima osumnjičenog za ubojstvo Olivera Ivanovića, sam Vučić je kazao kako će “sutradan Milan Radoičić na Kosovu postati srpska inačica Adema Jasharija.” To je bio albanski pripadnik i štoviše organizator i vođa UČK, poginuo u maniru ratnika iz antičkih bojeva u okršaju sa Srbima na Kosovu petoga ožujka 1998.. godine. Prije pogibije Jashari je bio strah i trepet za srpske vojake na bojišnici. I tom najavom sutrašnjeg vojevanja Radoičića kod manastira Banjska poput uloge na suprotnoj strani Albanca Jasharija 1998. godine, kad je poveo za sobom još 65 ubijenih i opkoljenih labanskih boraca u ratnim sukobima sa Srbima, Aleksandar Vučić nehotice je priznao kako je on bio glavni zapovjednik zločina. I unaprijed nije žalio ako u boju s alabansom policijom pogine uz vođu Radoičića, ako treba i 65 Srba u manastiru Banjska, kao nekad 1998. što je s Ademom Jasharijem ubijeno još 65 Alnbanaca.
Vučiću kao i njegovom prvom poliitčkom učitelju Miloševiću, a i kasnijem njegovom najvećem životnom idolu Šešelju, tuđi ljudski životi ništa ne znače. Za njih su ljudi samo brojevi, ali su kao samoljubivi sebičnjaci opsjednuti samim sobom i svojim lažnim veličinama. Znao je i pred brojnim svjedocima otkrio sutrašnje vrijeme, mjesto, radnju zločina, napose i njegovog glavnog vođe bande i zapovjednika na terenu Milana Radoičića, koji je sad u bijegu u Srbiji. Kosovo traži od Srbije izručenje Radooičića i njegovih pomagača u teriorističkoj akciji, no Srbija odbija isporučiti skupinu obučenih i do zuba naoružanih diverzanata na Kosovu i time se još jednom sama razotkriva kao leglo i uporište državnog terorizma.
Šaljivi i anonimni bošnjački pjesnik iz Sarajeva ovako je pod kodnim imenom MJ Singer, čitateljima portala Klix.ba iz Sarajeva, poslao u stihovima i književnoj rimi javni komentar o zlodjelima zlotvora Aleksandra Vučića. O Vučiću stanoviti pjesnik kodnog imena MJ Singer piše ovako:
“Pogodite ako znate tko sam, viš’ Sarajeva kišobrane nosam,
U Beogradu me zovu Žvaljavi, parade mi premijerka pravi,
Vidim dobro, a nosim naočale, Ana minđu ima, kaže da je ćale.
Parizer je moja glavna hrana, u Potočarima me gađaju sa grana.
Od parizera zubi mi se kvare, ginekolog uzet će mi pare.
Za popravku uzima pravu lovu, zato mene Pičkousti zovu.
Penzionerke me mnogo hvale, u krevetu bi htjele da me žvale.
Stotinu za jednog, može bit i trista, ja sam Vučko Servin terorista.”
Dragan Ilić dopisnik iz Beograda i zamjenik gl. urednika
HOP
HOP -portal na telegramu
