Dokazi o stvarnosti izduženih lubanja pronađeni su diljem svijeta. Međutim, njegova su istraživanja bila relativno oskudna, što je ovu tjelesnu deformaciju učinilo jednom od najmisterioznijih na cijelom planetu…
Dugi niz godina stručnjaci su pronalazili izdužene lubanje u nekoliko drevnih kultura, u Peruu, Boliviji, Sjedinjenim Državama, Bahami, Republika Kongo, Kanarski otoci, Kina, Egipat, Malta, Francuska, Rusija, Havaji, Vanuatu, Koreja, Karpatski bazen, Norveška, Samoa, Australija i Tahiti.
Stoga možemo pretpostaviti da je ovo veliko širenje na pet kontinenata pružilo dovoljno materijala za istraživanje ove anomalije, ali stvarnost je drugačija. Vrlo je malo slučajeva koji su detaljno proučavani, ali su pokrenuli više pitanja nego odgovora. Uostalom, stručnjaci se nisu potrudili da ih zapravo prouče… Zašto? Ne znamo. Najstariji nalazi izduženih lubanja datiraju tisućama godina, pronađeni su u špilji Shanidar u Iraku i datiraju iz 50.000 godina pr. Isto tako, najstariji zapis o ovoj deformaciji datira iz 400. godine pr. i nalazi se u Hipokratovom opisu makrocefalusa pronađenog u Pont Euxinu, sjeveroistočno od Anatolije, na obali Crnog mora.
Ove su deformacije bile poznate kao “duge glave” jer su deformirale lubanju za čudnu ritualnu praksu. Ali bez sumnje, najmanje poznati slučaj ove prakse je onaj Huna, pod neumoljivim Attilom, u 4. stoljeću. U starom Egiptu također nalazimo prisutnost izduženih lubanja. Jedan od najtajanstvenijih kraljeva starog Egipta, Akhenaton, i drugi članovi njegove obitelji, predstavljeni su s izduženom lubanjom, što možda simbolizira da su pripadali eliti ili su možda željeli oponašati nešto drugo…
Jedan od najznačajnijih slučajeva ovaj čudni fenomen dogodio se 2016. godine, kada su meksički arheolozi javno objavili otkriće u ruševinama Tlailotlacána, jednog od urbanih područja drevnog Teotihuacána. Na ovom mjestu pronađen je pokopan kostur elitne žene star 1600 godina. Do otkrića je došlo dvije godine ranije i tada su znanstvenici s Nacionalnog instituta za antropologiju i povijest Meksika uvjeravali da kostur ne može pripadati tom mjestu. Pretpostavili su to na temelju velikog broja tjelesnih modifikacija koje je imala, ali uglavnom su istaknuli da je ženina glava morala izgledati dugačka i mršava, budući da je lubanja imala neku vrstu uspravne modifikacije pločastog tipa. Ova je modifikacija, prema studijama, posljedica ekstremne frontalno-okcipitalne kompresije. Praksa netipična za središnje meksičko gorje, koja vas tjera na razmišljanje da je ova žena strankinja. Jedna znanstvena stranica objavila je da su korejski arheolozi otkrili izduženu lubanju u grobnici iz kulture Sulla, koja je dominirala Korejskim poluotokom 57. pr. Kr. do 935. godine. Žena, pronađena u blizini Gyeongjua, bila je vrlo dobro očuvana, s izuzetkom njezine lubanje. Ovo je bilo fragmentirano i trebalo ga je vrlo pažljivo popraviti. Na taj način je utvrđeno da je žena imala oko 40 godina kada je umrla. Međutim, također su otkrili da je lubanja bila nenormalno duga i uska, ali nije bila umjetno deformirana, te da njezina anatomija nije odgovarala onima u regiji. Dakle, kao i žena iz Tlailotlacána, moguće je da je bila strankinja. Malteški arhipelag poznat je po svojim megalitskim spomenicima i kulturi koja se razvila 5000. pr. doba poznato kao doba hramova, zbog jedinstvenih konstrukcija …
Ali postoji misterij koji nadilazi njegove velike građevine. Misterij vidljiv svima do 1980-ih, kada je Arheološki muzej Vallette odlučio povući izložbu nekoliko ljudskih lubanja starih najmanje 500.000 godina. Ove su lubanje pronađene u hipogeumu Hal Saflieni, pretpovijesnom podzemnom hramu, koji je privlačio pažnju stručnjaka stotinama godina. Zašto je muzej uklonio izložbu? Možda zbog duljine lubanja, za koju se čini da nije umjetno uzrokovana. Ali to nije bila jedina “uznemirujuća vijest”. Talijanski istraživač Adriano Forgione uspio je proučavati lubanje zahvaljujući liječnicima Antoru Mifsudu i Chalesu Savoni Venturi, koji su uspjeli dobiti posebno dopuštenje za promatranje lubanja skrivenih u muzeju. Studija je otkrila uznemirujuću istinu; lubanje su imale misteriozno spljoštenje na vrhu glave. Nadalje, nisu imali sagitalni šav, što je prema liječnicima i anatomima kroz svjetsku povijest bilo nemoguće.
Izdužene lubanje Paracasa, osim izdužene strukture, pokazuju prisutnost crvenkaste kose, neuobičajene kod drevnih južnoameričkih naroda. Možda je to najpoznatiji slučaj, zbog sve misterije koja postoji iza ovih kostura, koji su otkriveni 1920. godine, kada su César Tello Rojas i Toribio Mejía Xesspe pronašli ruševine prethispanskog naselja. Ovdje su pronašli 400 sarkofaga, u onome što je Tello nazvao “gradom groblja”, jer je bio daleko od masovnih grobnica otkrivenih u prošlosti. Paracas-nekropola, ime koje je dano tom mjestu, otkrila je dragocjene komade keramike i tekstila, no ono što je izazvalo najviše kontroverzi i dojma bile su otkrivene mumije; ovi su imali izrazito izduženu lubanju.
Još više zazvalo jesu kontroverzi i dojma, jesu li mumije otkopane; ovi su imali izrazito izduženu lubanju. Prema istraživanjima, kultura Paracas izvodila je ovu radnju kako bi “sličila svojim božanstvima”. Tko su bili njihovi bogovi? Teoretičari i vjernici drevnih astronauta počeli su povezivati mumije iz Paracasa s izvanzemaljcima, no stručnjaci su gotovo odmah odbacili tu hipotezu … sve do 2011. Brien Foerster, kanadski biolog specijaliziran za istraživanje drevnih kultura, uspio je uvjeriti Navarra Hierra, vlasnika zbirke, izdvojiti uzorke najočuvanijih lubanja u muzeju za DNK analizu. U veljači 2014. Foerster je javno objavio rezultate ovih testova, otkrivajući da je jedna od mumija posjedovala mitohondrijski DNK s mutacijama koje nisu bile u potpunosti povezane s bilo kojim poznatim čovjekom, primatom ili životinjom.
Ukratko, bila je to potpuno nepoznata vrsta. Mnogi su spominjali mogućnost da je to u prošlosti bio nekakav univerzalni model viših bića, odnosno božanstava. Stručnjaci ističu da je moguće da je postojala vrsta drugačija od ove koju poznajemo, o kojoj ne znamo apsolutno ništa i da su ih ljudi pokušali “oponašati” kako bi ih oponašali, ili kako bi pokazali sličan status kao oni. Tko god pogleda lubanje, odmah će pomisliti da ne mogu pripadati ovome svijetu, da su strane. Na ovaj način, teorija o drevnim astronautima dobiva dodatnu potporu koju treba uzeti u obzir, unatoč činjenici da je ortodoksni u tradicionalnoj povijesti i dalje poriču.
I.D.
HOP
HOP -portal na telegramu