Nedavno je postavljeno pitanje: Zašto srbijanski general i zamjenik načelnika KOS-a u JA Aleksandar Vasiljević nije nikada odgovarao za svoje zločine ni u Haagu ni u Hrvatskoj?
Međutim, ovo pitanje je ostalo bez ikakvih odgovora. Nije nitko odgovorio jer su na vlasti bili neki hrvatski ”demokratski” političari i tužitelji koji bi tako optužili i sebe. Kada bi Hrvati samo doznali da su Vasiljevićevi suradnici bili mnogi hrvatski akademici i komunistički političari, onda zašto suradnici KOS-a ne bi mogli biti i tužitelji.
Aleksandar Vasiljević je prije rata bio zamjenik načelnika KOS-a sa službom u Sarajevu odakle je nadzirao naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH oružjem iz Rusije još od 1986. godine i transfer kokaina iz Rio de Janeira u Jugoslaviju, a odatle diljem Europe.
Zar nam ovo ne otkriva nestanak riječke Jugolinije, odnosno, Croatia line. Beogradski Geneex je upravljao Jugolinijom i kupljeno je mnogo brodova, ali kad je započela agresija, Genex je prestao isplaćivati svoje obveze i mnogi brodovi su zaplijenjeni. Tako je nestala Croatia Line iliti Jugolinija.
Oružje i municija su dolazili u Bar, odakle je prebacivano u Cenmar na otoku Ugljanu, dok je kokain dolazio u Rijeku kao riblja hrana za Cenmar, odakle je transferiran preko Galenike u SAD i Europu. Ako se zna da je španjolska kokainska veza prekinuta 1984. godine peko Galicije, onda je razumljivo zašto je transfer kokaina prebačen u Jugoslaviju. Naime, u Jugoslaviji su KOS i UDB-a nadzirali svaku poru života i zbog toga se transfer mogao vršiti slobodno.
Glavni suradnici u Hrvatskoj su mu bili Franko Frenki Simatović i Dragan Vasiljković alias Kapetan Dragan, obojica iz Beograda, koji su stanovali u Viru u kući Slobodana J. Oružje se kamionima prevozilo u Ravne kotare i Bukovicu, sve do Grahova u BiH, uz pomoć cenmarovih zaposlenika i suradnika KOS-a. Prema izjavi čovjeka, koji je sudjelovao u tim akcijama, neki Srbi su odbijali da prihvate oružje, ali su to prihvatili pod prisilom.
Oružje i municija su skrivani u podrumima i potkrovljima, a često su zakopavani u dvorišta i vrtove. To je izjavio jedan od suradnika KOS-a i tako je većina srbskih civila bila naoružana u Hrvatskoj i BiH. Zar nam to ne potvrđuju arsenali oružja otkrivenih i predanih policiji na Banovini i okolici Pakraca i Virovitice. Hrvati nikada nisu doznali u čijim etničkim kućama je bilo to oružje, a za to su najodgovorniji premijer Plenković i ministar Božinović.
Stoga se pitam što o tome zna sabornik Pupovac jer dva brata su mu bila u četnicima.
Tko ih je naoružao?
No, nakon zaustavljanja kamiona punog oružja i municije kod Biograda 1987. godine, koje je bilo namijenjeno ”ustašama”, operacija naoružavanja Srba se prebacuje u vojarnu Šepurina u Zatonu i otok Vir. Virsku vlast je tada izabrao umirovljeni pukovnik KOS-a Nikola Budija, a bilo je regrutirano mnogo djece i ljudi u Viru gdje je bilo nastanjeno mnogo srbskih viših oficira iz Slovenije, Hrvatske i BiH, a posjećivao ih je jedan mršavi pravoslavni pop sa Banovine. Dvojica ljudi iz te MZ Vir su danas tajkuni, a mi nikad nismo čuli ništa o tome. Naime, oni su opljačkali virske vikendaše za više od 23 milijuna eura i nitko ih nikada nije za ništa pitao.
Po svemu sudeći, tom operacijom na Viru je rukovodio Slobodan J. uz pomoć Franka Simatovića i kapetana Dragana koji su stanovali u njegovoj kući.. Kad je izbila balvanska pobuna, ova posljednja dvojica su nestala iz Vira da bi se vratila nakon desetak dana na drugu lokaciju kod jednog Hrvata za kojega se sumnjalo da je bio suradnik Aleksandra Vasiljevića. Naime, kod njega su često boravila dva sveučilišna profesora iz Zadra, a oni su prvi tamo doveli Vasiljevića sa kojim se jednom sastao i jedan hrvatski predsjednik. Je li zbog toga Vasiljević nazvao Mesića svojim suradnikom?
Godine 1989. godine oružje su sa penica počeli preuzimati vojni i policijski helikopteri i preko Velebita ga prenosili u vojarnu kod Udbine, a odatle se naoružavalo Srbe na Banovini, Kordunu, Lici i Slavoniji.
Iste godine je u Sarajevu osnovano poduzeće Zadarkomerc kojem je TAS poklonio svoje automobile, a jedan odbačeni udbaš je tvrdio da je to bilo djelo Bakira Izebegovića. Ne zna se ni kako ni zašto je osnovano, ali se sumnjalo da su automobili služili za sumnjive transfer po Jugoslaviji i Europi. U tome su sudjelovale i strane jahte na kojima je osoblje bilo jugoslavensko.
Zar nam to ne otkriva zašto su bivši kosovci danas glavni ”bossovi” u transferu kokaina u Europu, često preko hrvatskih luka.
Ovdje se moram osvrnuti i na Galeniku. Pričalo se da ju je kupio Milan Panić, jedan od ratnih premijera u krnjoj Jugoslaviji. Međutim gledao sam jedan intervju sa njim u kojem je on negirao da je ikada kupio Galiniku. Tada je kao umirovljenik čuvao krave u Kanadi. Zar to nije bila još jedna podvala KOS-a?
Ključ današnjeg stanja u Hrvatskoj je general Vasiljević i njegovi suradnici koji se skrivaju u svim političkim strankama. Mogu li ih stranke otkriti, to je drugo pitanje.
Srećko Radović
HOP
HOP -portal na telegramu