Chicago Sun Times dočarao čitateljima lice i naličje zemlje s brodovitoga Balkana gdje je premija i suha hrana
Prije deset godina tiražni američki dnevni list Chicago Sun Times sažeto i jezgrovito gimnasticiranjem riječi i osebujnoga dara novinarskog pera krasno je opisao zemlju s brdovitoga Balkana, kamo je narodu najveća premija i glavni zgoditak na lutriji i suha hrana.
Pogledajmo kako je tekstopisac dnevnoga glasila iz američke države Illinois igrom riječi američkim čitateljima dočarao zemlju jabuka, malina i suhih šljiva, neuzoranih njiva, čobana izuvenih opanaka sa zelenih proplanaka, na ivici gorskih obronaka, gdje uz slast i mast jedu meso odojaka.
Priče iz balkanske krčme gdje žive najljepše žene
“Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom, gdje žive najljepše žene, a natalitet opada, gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju, gdje vlakovi kasne po redu vožnje, gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme, gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati, gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo, gdje su novinari slobodni napisati što god im se naredi, gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo, gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne, gdje se povijest ponavlja svaki dan, gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili, gdje je strana valuta uzeta za domaću, gdje ljudi slave svetkovine, a psuju Boga, gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima, gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje, gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke, gdje se živi od prošlosti, jer na sadašnjost nemaju pravo, gdje se svatko svakome smiješka, a nitko nikome ne želi dobro, gdje sudski postupci traju duže od života, gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta, gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom za budale, gdje smatraju kako će zemlja brže napredovati ako što više nazaduje, pa ti preživi ako si normalan. Sreća je za državu što je takvih sve manje. Normalni svakako nikome nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks. Živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni.”
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na telegramu
