Politički kontrasti sportskog novinarstva Srbije kroz veliki otpor ili zdušnu potporu zlotvoru Aleksandru Vučiću
Kao što se moglo zamijetitti iz golemoga i bešćutnoga popisa javnih ličnosti Srbije, što podupiru politiku zlotvora Aleksandra Vučića, razmjerno je među njima najveći broj aktivnih ili bivših sportaša. Nedavno smo pisali o filmskom paradoksu u Srbiji. Glumac Ammar Mešić i glumica Olja Lević dobili su šut kartu iz filmske TV sapunice “Igra sudbine, jer su se javno suprotstavili srpksom diktatoru Vučiću. Producent mamutski duge filmske TV serije Nikola Burovac bio je neumoljivi izvršitelj naredbe gospodara mraka u Srbiji Aleksandra Vučića. Od devedesetih Srbija truje vlastiti narod glazbenim turbofolk šundom, a pripravna je i nametljiva izvoziti cajke balkanskog Orient expressa i izvan svojih granica i tako kvariti glazbeni sluh još i svim narodima iz susjedstva. Raspalim i dvopadežnim pjevačkim folk amaterima iz Srbije poput pokojnih Džeja Ramadanovskog i Šabana Šaulića ili narodnjačkim starletama nalik Svetlani – Ceci Ražnatović i Jeleni Karleuši, nitko sem u Srbiji ne bi dopustio ni u šali snimati pjesme. Operirani od sluha, zavijali su i arlaukali na mjesečinu. Samo su im falile orijentalni turski instrumenti zurla i talambasa da im ugođaj glazbenih akorda istočnjačkog Teherana bude potpun.
U središtu pozornosti su na političkoj sceni Srbije su u ovim trenucima sportaši. Nevjerojatno velik broj sadašnjih ili bivših sportaša ili sportskih dužnosnika dao je bezuvjetni glas potpore zločinačkoj politici Aleksandra Vučića. Budući su sportski novinari neizbježni čimbenik u promoviranju sporta i sportaša, njihova uloga preuveličavanja sportskih dosega srpskih sportaša je u zlonamjernoj službi zamlaćivanja i kupnje vremena širokim narodnim masama. To dobar dio njih radi po naputku zloglasnoga režima diktatora Vučića. Kao što su slobodnomisleći Srbi bili šokirani potpisom podrške glumca Nikole Pejakovića tiraninu Aleksandru Vučiću, isto tako su mnogi protivnici zločinačkog srpskog vlastodršca bili zaprepašteni i otvorenim svrstavanjem NBA košarkaške potamenle zvijezde Nikole Jokića na stranu srpskoga despota Aleksandra Vučića.
Primjerice, na portalu N1 zabilježeno je od davnoga osnutka te internetske platfrome rekordnih tisuću i pet stotina, gotovo bez iznimke, negativnih komentara. Srbi su se dugo godina opijali i time politički anestezirali gledjaući filmove Nikole Pejakovića, slušajući glazbu masnobradog Bore Čorbe ili zureći u košarkaške bravure Nikole Jokića, ne razmišljajući pri tome kako im skupo plaćeni državni klauni kupuju vrijeme, time i živote, stvarajući im fikciju stvarnosti života. Zato nije na odmet, navesti poimenice i ljude što kao časni predstavnici zanimanja sportskih novinara ne prave od sportaša u Srbiji idole pećine, kao i one druge, poglavito Vučićeve političke pristaše to bezobrazno i drsko čine, namjerno praveći narodu Srbije surogat normalnog života kroz pobjede ili poraze sportskih asova. Nije to samo puka sociologija sporta kao visoko komercijalizirane industrije zabave u Srbiji, nego medijska zlouporaba sporta u političke svrhe u režiji onih sportskih novinara, što su listom pobornici Vučićeve zločinačke vlasti.
U prvoj mladosti sma zarana postao sportski novinar i sve do potkraj druge mladosti do sredine mojih tridesetih radio sam kao sportski novinarski suradnik u brojnim redakcijama. Kroz razgovor na ozbiljne političke teme sam izbliza upoznao te ljude, te ću ih sad svrstati na temelju neposrednih kontakata i svojedobnih razgovora s njima na one što su svijelti primjeri političke borbe protiv Vučićeve diktature, te one druge tamne ljudske sjene što su i dušom i srcem Vučićevi velikii nepopravljivi fanatici. U osvit predstojećih političkih lokalnih i parlamentarnih izbora, naglasimo kako među prvima čast sportskih novinara boraca protiv poliitčkih kabadahija u Srbiji predvode umirovljeni sportski novinar Milojko Pantić i još više i aktivnije od njega, sportski komentator Eurosporta za Srbiju Smiljan banjac. On je i stalni voditelj i moderator serije političkih mitinga najbrojnije oporbene koalicije “Srbija protiv nasilja.” Tako su banjac i Pantić potkraj 2023. istupili politički najhrabrije od srpskih sportskih novinara i na tragu sličnih smjelih političkih istupanja na političkim mitinzima DOS-a iz 2000. kad je konačno srušen ratni zločinac Slobodan Milošević. Kao sudionici svrgavanja s vlasti diktatora i ratnog zločinca Miloševića svoj obol davne 2000. godine dali su tad mladi sportski novinari Igor Miklja, Dragan Pešikan i Milan Bošković, jednako kao i onda najmlađa među njih nekoliko sportskih novinara, pančevačka novinarka Jelena Vran, a kasnije nakon udaje Jelena Miković.
Izdvojimo najprije sadašnje ili bivše srpske sportske novinare što su se hrabro, pošteno i iskreno očltovali kao protivnici Vučićeva režima u ovom sadašnjem neuralgičnom političkom trenutku u Srbiji. To su sportski novinari RTS – a Petar Denda, Vladimir Mijaljević, Miloš Krivokapić, bivši sportski novinari RTS -a Saša Mikić, Aleksandar Stojanović, Zvonko Mihajlovski i Milojko Pantić, bivši sportski novinari Radio Beograda Srđan Škoro, Nikola Rili i Željko Pantelić ( sad nastanjen i zaposlen u Italiji ), sportski novinari TV Arene Nenad Kostić i Zoran Panjković, sportski novinari Sportkluba Ilija Kovačić, Ivan Lončarević, Luka Spasovski i Nebojša Višković, bivši sportski novinar Sportkluba Vladimir Novaković ( sad nastanjen i zaposlen u Engleskoj ), sportski novinari Eurosporta Smiljan Banjac, Predrag Vukanović, Damir Ceronja, Željko Čačija i Dragan Pešikan, sportski novinari TV B 92 Miloš Šaranović i Ivan Tešanović, sportska novinarka B 92 Nina Kolundžija, bivši sportski novinar B 92 Vladimir Đorđević, sportski novinar TV Pink Nebojša Radović, sportski novinar portala Mozzart sport Slavko Đorđević, bivši sportski novinar Mozzart sporta Dušan Latković, bivše sportske novinarke portala Mondo Mirjana Šegan i Olgica Nikolić, bivša sportska novinarka Studija B Jelena Vran – Miković, bivši sportski novinar Studija B Boris Jakić, sportski novinar Al Jazeere Milan Bošković, sportski novinar TV Nova.rs Žikica Babović, sportski novinar SOS ( sve o sportu ) kanala Aleksandar Kovandžić, bivši sportski novinar TV Palma David Davidović, bivši sportski novinar Trećeg kanala Igor Miklja, sportski novinar TV Partizan Željko Pantić, sportski novinari neovisnog portala Direktno.rs Igor Velimirović, Milan Zarić i Marko Đukanović, slobodni novinar i suradnik World soccera Vladimir Novak, bivši sportski novinar agencije Reuters Zoran Milosavljević, bivši sportski novinari Danasa Aleksandar Đukanović, Ognjen Janković i Predrag Popović, bivši sportski novinari Kurira Slaviša Veselinović i Milan Rašević, bivši sportski novinari Sportskog žurnala Ferdinand Margarino i Dejan Stevović, bivša sportska novinarka Sportskog žurnala Marija Ružičić, bivši sportski novinar Večernjih novosti Mirko Radonjić…
Nasuprot njima je plejada žestokih i vatrenih pristaša zločinačkoga Vučićeva režima u sportskim redakcijama i poklonika njegove politike srpskoga velikodržavlja, zaluđenih idejama “srpskoga svijeta”, pogleda fiksiranoga ka Rusiji, Turskoj, Kini, Indiji… Od tih zalutalih i nesnađenih u vremenu i u prostoru europskog kontinenta gdje teška srca moraju priznati da pripadaju, nalazi se velika skupina Vučićevih skutonoša. To su redom po redakcijama: sportski novinari Radio Beograda Slobodan Maletić, Vlade Radičević, Milan Bigović i Dejan Nikolić, bivši sportski novinari Radio Beograda Ljubiša Petrović, Miroslav Nešić, Stevan Kovačević, Miodrag Lukić, Ljubomir Žakula i Miloš Pražić, sportski novinari Sportkluba Nemanja Simeunović, Gojko Andrijašević, Vladimir Živković i Vladimir Todorović, bivši sportski novinar SOS ( sve o sportu ) kanala Dragomir Jovanović, bivši sportski novinar B 92 Igor Vujičin, bivši sportski novinar TV Kopernikus Dejan Anđus, sportski novinari portala Mozzart sport Aleksandar Gligorić i Branko Cvetojević, sportski novinari Maxbet sporta Mirko Marković i Boško Živančević, sportski novinar Hot sporta Jovan Jovanović, sportski novinari portala Telegraf.rs Nemanja Milošević, Miloš Bogovac i Zoran Ivković, sportski novinar Frankurtskih vesti Miloš Topalović, bivši sportski novinari Frankfurtskih vesti Dragoslav Vučić, Dragan Nikodijević i Marko Nikolovski, sportski novinar Politike Dragan Todorović, bivši sportski novinari Politike Vladimir Dedić, Zoran Popović i Živomir Milojević, novinari i novinarke Sportskog žurnala Zoran Stojadinović, Predrag Sarić, Mihajlo Todić, Branislav Stepanov, Miroslava Milanović i Marija Stojanović, bivši novinari Sportskog žurnala Miodrag Simeunović, Vladislav Bratić i Jovo Karanović, bivši novinari “Sporta” Gradimir Branković, Jovan Sekulić, Dušan Babović, Novo Keranović, Milivoje Tomović, Radomir Rakočević i Srđan Pestorić, sportski novinar lista “Alo” Dragutin Bužić, sportski novinar Kurira Lazar Delić, bivši sportski novinari Blica Slobodan Đurić, Milan Grujić i Ivan Đurđević, bivši sportski novinar Blica, a sad glavni urednik tog dnevnog lista Vladimir Vukmirović, bivši sportski novinar “Demokratije” Miodrag Zarković, sportski novinar Informera Milovan Stanić…
Znakovito je kako su u ovoj drugoj pobrojanoj skupini Vučićevih političkih pristaša mnogi od njih i bili ili su i dalje članovi ozloglašenih srbijanskih ratnohuiškaških stranaka ili iznimno bliski mafiji i organiziranom kriminalu. To je posve dio miljea podzemlja, što paše njihovom političkom poslodavcu Vučiću i njegovom okružju. Jer, narečeni sportski novinari Radio Beograda Slobodan Maletić, Vlade Radičević i Milan Bigović još od devedesetih su članovi tada Miloševićeva, a sad Dačićeva SPS-a, Vladimir Todorović ( Sportklub ), Jovo Karanović nekad uposlen u Sportskom žurnalu su članovi Šešeljeve SRS, a član te ubilačke Šešeljeve SRS je i bivši sportski novinar Radio Beograda i Studija B Ljubiša Petrović, a okorjeli šešeljevac je i Miloš Bogovac, sportski novinar portala Telegraf. Članovi JUL-a srpske vještice Mirjane Marković bili su Dejan Nikolić ( Radio Beograd ), Jovan Jovanović ( portal Hot sport, a nekad novinar Sporta ), kao i Siniša Božović sportski novinar regionalne TV Arena sport. Bivši novinar Frankfurtskih vijesti Marko Nikolovski je otvoreni zagovornik fašističke stranke srpskih zvijeri zvanih “Dveri”, što ih predvodi srpski agrarni fašist Boško Obradović, dok je Miodrag Zarković, nekad sportski, a sad politčki novinar beogradskog portala Pravda, podružnice moskovske Putinove središnjice, politički iznimno blizak “Zavjetnicima” Milice Đurđević Stamenkovski.
Bivši novinari Sporta Milivoje Tomović i Novo Keranović, kao srpske notorne kukavice rodom iz Bosne, pobjegli su kao srpski vojni obveznici rođeni u Bosni s bosanskih bojišnica početkom ratnih devedesetih u Srbiju. Njih dvojica bili su i ostali obožavatelji osuđenih ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, baš kao i već spomenuti Miodrag Zarković, nekada sportski, a sad politički novinar Pravde. On se kao mlad početkom dvijetisućitih družio sa sinom Koste Čavoškog, beogradskog sveučilišnog profesora, što je u potaji i kriomice ispijao kavu s po Srbiji s licem s međunarodne tjeralice Radovanom Karadžićem. Miodrag Zarković je kao ratni i vojni izvjestitelj Pravde bio mjesecima u Donbasu na istoku Ukrajine. Po kazivanju ukrajinskih ratnih posrojbi i njihovog ratnog stožera u Kijevu, Zarković je u Donbasu po naputku ruskih okupacijsklih snaga kao lažni ruski novinar isleđivao i psihofizički zlostavljao zarobljene ukrajinske vojnike. Ukrajinske vlasti su zabranile Miodragu Zarkoviću povratak na ozemlje Ukrajine nakon što su doznale za opisani skandal, a on je u tom trenutku, kao Srbin u ulozi ruskog ratnog dragovoljca, već bio sporazumno po zapovijedi Rusa vraćen doma u Beograd. No, ne smije više nikad kročiti na tlo Ukrajine.
U navedenoj novinarskoj bagri lažnih sportskih novinara ima i neskrivenih suradnika mafije i organiziranog kriminala u Srbiji. To su ponajprije glavni i neodgovorni urednik Sportskog žurnala Zoran Stojadinović i bivši novinar Blica Slobodan Đurić. Nakon političkoga ubojstva Zorana Đinđića 2003. godine Zoran Stojadinović je preko kriminogenog okružja u redarstvenoj akciji “Sablja” tad uhićene mafijašice Svetlane Ražnatović bio u stalnom telefonskom kontaktu s ljudima bliskim Zemunskom klanu. Iz svoje izdvojene uredničke redakcije iza zatvorenih vrata i samo uz pribivanje jedinog svjedoka događaja, njegovoga kolege za stolom Radeta Jakšića, suradnik Zemunskog klana Stojadinović telefonski bi pozivao mafijaške suradnike Svetlane Ražnatović, dok je još bila iza zatvorskih rešetaka, osumnjičena za sudjelovanje i pomaganje ubojicama Đinđića prije atentata.
U njenoj vili što ju je naslijedila od pokojnoga muža kriminalca Arkana, beogradska policija je u “Sablji” zaplijenila cijeli arsenal golemog naoružanja, budući je njezina vila očito služila kao skladište naoružanja mafije Zemunskoga klana. Svjedok događaja kao bivši novinar Sportskog žurnala MirkoTopalović, nakon završenog Fakuleta sigurnosti, zaposlen u međunarodnoj političkoj organizaciji na Kosovu, veli kako je Zoran Stojadinović usred redakcije tijekom proglašenog izvanrednog stanja u Srbiji nekažnjeno klicao Miloradu Ulemeku – Legiji, organizatoru atentata na Đinđića i veličao, slavio i hvalio kriminalca i masovnog ubojicu Arkana. Skupa s tadašnjim glavnim urednikom Miodragom Simeunovićem u nazočnosti zaposlenih novinara redakcije otvarao je pjenušavac nakon što je atentator Zvezdan Jovanović ubio tadašnjeg srpskog premijera Zorana Đinđića. Oduševljeno im se pridruživala u slavljenju Arkana i njegova najbliža redakcijska suradnica sportska novinarka Mira Milanović.
Slobodan Đurić alijas “Đura Kanister” tad je pisao za list “Identitet” pod nadzorom i financijskom kontrolom Dušana Spasojevića, jednog od najvećih gangstera Zemunskog klana. Dušana Spasojevića policija je tijekom “Sablje” likvidirala, budući je s njegovom razbojničkom i naoružanom bandom otvorio rafalnu vatru iz svog raspoloživog oružja kad ih je beogradska policija opkolila u selu Meljak u prigradskoj beogradskoj općini Barajevo. Nisu se htjeli na poziv policije predati, nego su prvi zapucali na policijsku ophodnju, te ih je u samoobrani policija morala fizički smaknuti.
Masovnom ubojici, prijeratnom kriminalcu i zločincu Arkanu
devedesetih su bili vrlo bliski i na mafijaškoj usluzi i sportski komentatori Radio Beograda, pokojni samoubojica i poremećeni neliječeni, pred vlastitoj obitelji u u svome domu obješeni luđak Mijajilo Kostić, kao i aktualni košarkaški komentator beogradskog radija Slobodan Maletić. Taj mamlaz Maletić je uz zaštitu bilmeza Arkana od nebrojeno znanih i neznanih ljudi na beogradskoj gradskoj općini Zvezdara otimao novac fiktivnim novčanim pozajmicama od znanih i neznanih ljudi. Nikad nitkom nije vratio goleme novčane dugove, a nije unatoč upozorbama i prijetnjama pokradenih ljudi nikad prebijen, niti ubijen, samo zato što ga klasičnoga reketaša u iznudama novca sa svojom ubilačkom i pljačkaškom bandom štitio bjelosvjetski kriminalac Željko Ražnatović Arkan.
Među tom fukarom bilo je i onih što su švercali i krijumčarili oružje za pobunjene i odmetnute Srbe u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. i kasnije na Kosovu 1998. i 1999. godine. To je radila mafijaška obitelj oca Miodraga Simeunovića, tad sportskog novinara i sektorskoga urednika Sportskog žurnala, kao i njegovoga sina Nemanje Simeunovića, onda glasnogovornka generalske i ratnohuškaške stranke Socijaldemokracija pokojnoga bivšega JNA generala Vuka Obradovića. Sva ova žgadija i gamad u ljudskom obličju usprkos materijalnih dokaza i na desetke kaznenih prijava oštećenih i materijalno ojađenih i opljačkanih ljudi u Srbiji nikad kazneno nije odgovarala pred srbijanskim krivosuđem. Dakako, svi oni danas u zakleti Vučićevi politički suborci, jer u svome političkom uzoru s razlogom vide pokrovitelja i zaštitnika njihovoga mafijanja.
Među ovim dvonogim i hodajućim lešinarima bilo je i dosta njih što su kao policijski doušnici radili, ili još uvijek rade za tajni Šesti odjel MUP-a Srbije, utemeljen u Srbiji još u doba Broza, zadužen i sektorski ovlašten za protuzakonito i kriminogeno političko špijanje i uhođenje politički nepoćudnih građana. Neki od pobrojanih policijskih cinkatora među srbijanskim sportskim novinarima, rade godinama i desetljećima za srpsku tajnu policiju, a sportsko novinarstvo im je samo prozirno pokriće za osnovni posao političkog cinkanja tajnoj policiji kolega i kolegica s radnog mjesta.
Konkretno, bivši sportski novinar SOS kanala Dragomir Jovanović prije dolaska u tabor sportskih novinara radio je dugi niz godina kao uniformirani policajac u MUP-u Srbije. za razliku od njega, službeno uposlenog u MUP-u Srbije, policiski doušnici bili su redom već opisani i inkriminirani mafiozi u sportskom novinarstvu Srbije kao što su Miodrag i Nemanja Simeunović, Zoran Stojadinović, Marko Nikolovski, Miloš Topalović i Slobodan Maletić. Zapravo, policija je pokrivala sva njihova očita zlodjela u zamjenu za njihovo redovito političko cinkanje kolega i kolegica iz branše sportskih novinara srpskoj tajnoj policiji.
U toj razbojničkoj bandi lažnih sportskih novinara neki su u MUP-u Srbije registrirani i kao bivši nogometni huligani. Tu se među, sad već po godinama života, huliganske veterane ubrajaju sadašnji quasi sportski novinari Jovan – Ciga Sekulić, Gradimir Branković, eks huligan OFK Beograda, Marko Nikolovski i Miodrag Zarković eks huligani Crvene zvezde, kao i urednik sportske rubrike lista “Alo” Dragutin Bužić.
Primjerice, Marka Nikolovskog je više puta od zatvora spasio njegov bivši zet Vladimir Božović, nekada (para)policijski inspektor MUP-a Srbije. On je bio Markov zet, budući je oženio huliganovu rođenu sestru Tijanu. No, kad su se razveli Vladimir i Tijana Božović, onda je odjednom Tijanin brat i zlotvor Marko Nikolovski ostao bez policijske zaštite, te se neko vrijeme morao primiriti i skrasiti, dok ne pronađe novog policijskog zaštitnika, što će ga uvijek za mafijanje štititi u srpskoj policiji, povezanoj s organiziranim kriminalom opisanih lažnih sportskih novinara, zapravo policijskih i mafijaških provokatora na fiktivnim mjestima sportskih novinara.
Nerijetko su ovakvi višekratni prestupnici, što sramote na svakom koraku sportsko novinarstvo kao časno zanimanje, još i prepuni raznih poroka, kao i perverzija poput seksualnih nastranosti i izopačenosti. Zanimljivo, svi od reda su politički i ideološki isključivi Vučićevi, Šešeljevi, Dačićevi i Vulinovi politički istomišljenjaci. Očigledno su se uzajamno prepoznali i proradila je obostrana kemija privlačenja.
Uostalom, poznat je u krugovima beogradskih sportskih novinara ljubavni LGBT četverokut Marka Nikolovskog, Nemanje Simeunovića, Zorana Stojadinovića i Predraga Sarića. Kad je bivša žena Nemanje Simeunovića, sad ravnatelja regionalnog programa Sportkluba, doznala kako ju muž vara s trojicom pedera Nikolovskim, Stojadinovićem i Sarićem, onda se netom razvela od homoseksualca Nemanje Simeunovića. Doduše, Stojadinovićevi redakcijski kompanjoni Predrag Sarić i Mihajlo Todić tvrdili su kako Zoran Stojadinović nikad njima nije mogao biti topnik, budući je vele, impotentan, no redovito je bio pozadinac.
Za razliku od impotentnog Zorana Stojadinovića, peder s Radio Beograda Slobodan Maletić je uz kradene ženine parfeme, naizmjenice u kladionici Atlantik bio čas topnik, čas furundžija dok se pederisao sa stanovitim kockarom i osvjedočenim pederom iz Donjega grada na Dorćolu Zoranom Miljkovićem, pederu Maletiću poznatijem po nadmiku Zoki Plavuša. Njih dvojica bi obično vodili ljubav zaključani i sakriveni od očiju kladioničara u zahodu sportske kladionice Atlantik u blizini Saborne crkve u Beogradu.
Zborno mjesto po otkrićima srpskoga MUP-a, odjela za krvne i seksualne delikte, bilo im je na nekoliko odredišta. Najprije bi se ta mala grupa opasnih novinarskih pedera Nikolovskog, Nemanje Simeunovića, Stojadinovića i Sarića sastajala u središtu grada u gay klubu zvanom “X”. Otuda bi automobilom odlazili u dva pravca voditi platonsku ljubav. Oni bi išli ili do naselja Miljakovac u jedan, po policijskom izvidu, iznajmljeni duplex stan, ili bi odlazili u posve suprotnom pravcu u ulicu Agostina Neta u Novom Beogradu, gdje su također za pederisanje imali jedan prazan stan.
Blizak Vučićev ortak Dejan Anđus otišao je i korak dalje. On je po riječima, u Nizozemsku odbjeglog bivšeg generalnog tajnika Šešeljeve SRS Aleksandra Stefanovića, u mladosti ratnih devedesetih u Novom Beogradu bio ljubavnik Aleksandra Vučića. Treći ljubavnik u grupnom seksu pedera bio je stanoviti Mirko Vujičić. Po kazivanju Aleksandra Stefanovića u njegovom intervjuu na tu temu, što ga je dao u svibnju 2022. uredniku you tube kanala Slavija info iz Beograda Ljubomiru Stefanoviću, početkom 1993. godine dva Vučićeva ljubavnika Mirko Vujičić i Dejan Anđus su ga i doveli na stranačko prvo upoznavanje sa već tad ovejanim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem.
On je pri prvom susretu, po sjećanju Ace Stefanovića, u razgovoru s Vučićem psihološki predosjetio njegove homoseksualne sklonosti, tim prije što je u sjedište SRS-a u zgradu Zemunskog magistrata došao na preporuku Anđusa i Vujičića, već ustaljenih članova radikala, Za njih su radikali već znali da su pederi, te Šešelju nije bilo teško skužiti što su dvojica pedera njemu predložili prijam u članstvo radikala još jednog njihovog toplog brata Vučića.
Od te rulje devijantnih likova ima ih i liječenih narkomana poput Jovana Jovanovića zvanoga “Brada”, bivšega novinara Sporta, a sad novinarskog umirovljenog veterana i honorarnog suradnika sportskog portala Hot sport. Liječeni, ali nikad izliječeni, teški alkoholičari su bili i ostali umirovljeni fotoreporter Sporta Dušan Babović i sportski komentator Sportkluba Gojko Andrijašević. On je i patološki ovisnik od kockanja. Jednom prigodom u studio Sportkluba upala je naoružana banda reketaša, kojima je alkoholičar i kockar Andrijašević dugovao novac, kojega nije uspio pravodobno vratiti uz zelenaške kamate vjerovnika. Teškom mukom je tad izvukao živu glavu pred napadom njegovih poznanika i poslovnih partnera reketaša. Spasio se bijegom prije nego je policija stigla na očevid.
Napokon, ovu horor priču zaključuje slučaj Mirka Markovića, jedva preživjelog čovjeka od posljedica moždanog udara. Ipak, debelog nesretnika nije torpedo udario u glavu kad je neovisno od kasnije pretrpljenog infarkta mozga, birao i još uvijek svojevoljno bira mafijaško društvo kriminalaca i divljih i samoprozvanih nogometnih menadžera braće Asanović, pod poznatijim mafijaškim pseudonimom kao opasne mafijaške braće kodnog prezimena Bambalić. Sličan se sličnom veseli, te i kronični bolesnik, životni paćenik i Bogu teški mučenik Mirko Marković voli biti u društvu mafije. S kim si, takav si. Doista, zajednički imenitelj svih opisanih Vučićevih političkih pristaša među beogradskim sportskim novinarima mogao bi se sažeti u sintagmu kako su svi skupa pakao od debilane.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda i urednik
HOP
HOP -portal na telegramu
