Bezidejni kreativni tim srbijanske oporbe ne rabi oprobana i učinkovita iskustva i sredstva političke borbe u svijetu
Svjedocima smo beskurpulozne izborne krađe u Srbiji ozloglašenoga kleptomana Aleksandra Vučića. Tri narodne zastupnice srpske oporbe Marinika Tepić iz Pančeva, Jelena Milošević iz Niša i Danijela Grujić iz Novog Sada stupile su u štrajk glađu. Žele gandijevskim načinom borbe potaknuti svijest i probuditi savjest krvoloka Vučića. Koliko je to samo djetinje naivan potez tri čestite i poštene zastupnice srpske oporbe! Marinika Tepić već osjeća malaksalost i tegobe nakon dva dana štrajkanja glađu, a isto mogu očekivati i još dvije mlade žene Jelena Milošević i Danijela Grujić, što su stavile na kocku vlastito zdravlje, nadajući se, vjerojatno, samilosti ili sažaljenju njihovog, ne samo suparnika, nego otvorenog i surovog neprijatelja Vučića. Ne može se čovjekolika zvijer nalik Vučiću dozvati pameti mahanjem maslinovom grančicom. Takav buzdovan i dripac se tome slatko smije, a tri hrabre i odvažne žene ne zaslužuju da ih grohotno ismijava niškorist poput bijednika i jadnika Vučića.
Zašto uopće postoji politički marketing u Srbiji? Očito je to samo mrtvo slovo na papiru, inače ne bi bilo ovakvih očajničkih, gotovo samoubilačkih harakiri poteza tri narodne zastupnice srbijanske oporbe. Kad bi Srbi barem na tren rabili povoljna iskustva i učinkovita sredstva političke borbe iz drugih zemalja, možda bi već izašli na kraj s tiraninom Vučićem. Kriminalci nalik Vučiću ne poznaju i ne priznaju poštene metode borbe političke konkurencije. Zato je opisana gesta svjesnog žrtvovanja zdravlja tri narodne zastupnice, zarad prikupljanja političkih poena u srpskoj javnosti, unaprijed izgubljena bitka. Uostalom, Srbi se u sličnim situacijama ni prije nisu pokazali pretjerano solidarnim s političkim žrtvama srbijanskog sustava. I poradi toga je štrajk glađu promašaj u istoj ravni prijašnjeg neuspješnog bojkota izbora srbijanske oporbe, prigodom održavanja pretprošlih općih izbora u Srbiji. Od tada su prohujala četiri ljeta,.a razjedinjena srpska oporba ništa nije naučila niti na vlastitom iskustvu. Štrajkao je iz političkih razloga i Boško Obradović, do najave današnje političke ostavke, godinama predvodnik desničarskih “Dveri”. I što je time postigao, sem što je tako pucao u prazno?
Iznimka što potvrđuje pravilo bio je lažni štrajk glađu i žeđu četničkoga vojvode Tomsilava Nikolića. On se izležavao u jednoj privatnoj beogradskoj klinici 2008. godine, priključen na infuziju i u času kad ga je iz samo moralnih pobuda razumijevanja političkog suparnika i iz pukog ljudskog obzira posjetio tadašnji srbijanski predsjednik i Nikolićev rival u predjedničkoj utrci Boris Tadić. Ipak, kvarni Toma – Gedža Nikolić je čim bi Tadić ili radikalka i haška optuženica Vjerica Radeta, ili tko god iz bolničke vizite od dežurnog bolničkog osoblja, izašao iz bolničke sobe, obazrivo okrenuo leđa i oprezno zatvorio vrata sobe. Kriomice je ispod stola uzimao kutiju slatkog keksa napolitanki, ispijajući uz to litre vode. Kad su se srbijanski radikali pocijepali nekoliko mejseci nakon Nikolićeve glume bolničkog ludila 2008, a sve u dogovoru njihov uzajamne taktičke podjele i podvale na dva krila izvornih Šešeljevih fašističkih i političkim nazorom afro – azijatskih radikala, te onih drugih lažnih europejaca u ruhu recikliranih naprednih radikala Nikolića i Vučića, onda je propjevala i Vjerica Radeta. Narodu Srbije je pripovijedala kako je Nikolić štrajkao glađu žderući u potaji napolitanke, što mu ih je ona osobno i u potaji donosila u bolničku sobu, dakako nemajući pojma kako će se koji mjesec nakon tog show programa poliitčki razići, te će nehotice njihovo zajedničko prevarantsko i prijetvorno zlodjelo izbiti na vidjelo. Iza Nikolića je kao državnog srbijanskog probnog baluna i preteče glavnog SANU i SPC projekta Vučića, stajala država Srbija, te Toma – Gedža Nikolić glumeći ludilo u bolničkoj postelji nije ništa riskirao. Dapače, znao je kako su on i njegova prljava i pogana SNS stranka u Srbiji projicirani da prije ili kasnije, zasjednu na državni tron.
Za razliku od Nikolića, Pernarov prijatelj Boško Obradović nastupao je svojedobno kao solo igrač štrajkajući glađu i time ništa nije ostvario. Isti loš rezultat će poput Obradovića, polučiti i Marinika Tepić, Danijela Grujić i Jelena MIlošević, jer iza njih ne stoji, nasuprot Nikoliću, pakleni stroj udbaške srpske države, što na politički vrh izbacuje od 1945. godine, a dakako i od ratnih devedesetih redom vlastite udbaške favorite poput Slobodana Miloševića, Tomislava Nikolića i sad Aleksandra Vučića. Zato su se njima kao srpskim udbaškim projektima svi politički igrokazi isplatili, dok su agrarni fašist Obradović ili sad ove tri prostodušne žene Marinika Tepić, Jelena Milošević i Danijela Grujić stvarnim štrajkom glađu suočili već u najavi štrajka s ozbiljnim zdravstvenim izazovima. Zato bi trima Amazonkama srpske politike napametnije i najrazumije bilo odustati od opasne avanture narušavanja vlastitoga zdravlja iz mazohističkog uvjerenja kako će time izazvati i ponukati grizodušnje kod Vučića i njegove SNS rulje, bezljudi što nemaju nikakakve ljudske osjećaje ni u uzajamnim razračunima za svoje političke suborce, a kamoli za ljute političke suparnike.
Nije Srbija mentaliteta britanskog otočja i njihovog načina političke borbe za povrat uskraćenih ljudskih prava, pogotovo ne metode štrajka glađu primjerene organizaciji IRA u Sjevernoj Irskoj. Nemaju Srbi ništa zajedničko ni s discipliniranim i masovnim političkim bojkotom izbora. Kolijevka riječi bojkot potječe iz Škotske. I najmanje je uzavrelom sprskom temepramentu blizak gandijevski način borbe indijskog i dalekoistočnog klečanja na asfaltu. U Indiji kad krava nehotice zasjedne i zadrijema na tračnicama pruge, cijeli vlak stane, putnici izađu i klanjaju se njima svetoj rogatoj životinji. Jednako se ponašaju, vele svjetski globtroterski putnici i ako krava uđe u gradsku robnu kuću u New Delhiju. Svi se razbježe i sklone dok krava uz dubok naklon Indusa prva ne izađe iz zastakljene prodavaonice. Srbima je muška sveta krava najpoznatiji srpski vol Aleksandar Vučić. Njemu se od svibnja 2012. godine više oid cijeloga desetljeća Srbi masovno klanjaju, neovisno od činjenice što u Srbiji očito obitava i velik broj naroda što ne štuje dvonogu stoku bezrepu zvanu Aleksandar Vučić. Nažalost, takvi samosvjesni Srbi su i dalje u manjini.
Ima napretek dosjetljivih načina političke borbe, što ih Srbi uz samo malo više volje i truda mogu sami osmisliti. Kao odličan primjer može im poslužiti jedan davni i originalni talijanski politički trik. U Europi je koncem šezdesetih, tijekom svih sedmdesetih i do sredine osamdesetih, bio vrlo jak pokret eurokomunizma, nastao pod utjecajem pogubne sovjetske političke promidžbe u doba željeznog zastora. U Italiji, Francuskoj i Španjolskoj su izraziti i osvjedočeni ljevičari obnašali i najviše političke dužnosti. Tako su premjeri tri narečene sredozemne zemlje bili Enrico Berlinuguer u Italiji, Georges Marchais u Francuskoj i Santiago Carillo u Španjolskoj. Zvuči neshvatljivo i nevjerojatno kako je u to daleko doba sovjetska propagandna kaznena ekspedicija najjače i najubojitije djelovala izvan granica SSSR-a, dok je istodobno narod u Sovjetskom Savezu bio na ivici egzistencije, boreći se u bijedi i siromaštvu za koru kruha. No, svijetu su Rusi u vrijeme dugovječne vladavine sovjetskog vođe Leonida Brežnjeva podvalili kukavičje jaje blagostanja, prikazujući vanjskom svijetu lakirane i umjetne prizore ukrašenih i našminkanih Potemkinovih sela zlatnim dobom čovječanstva, dok su u zbilji u SSSR-u živjeli kao puka sirotinja.
Izmanipulirani ili potkupljeni ljevičari u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj su toliko zaludjeli narod sovjetskim modelom ustrojstva države, da je i dio mladeži počeo vjerovati u sovjetske i komunističke bajke. Onda su vladajući demoktršćani u Italiji na čelu s Giuliom Andreottijem pribjegli triku. Nisu previše galamili na političke neistomišljenjake, nego su se poslužili lukavstvom, pridobijajući glavne ljude iz suprotnog političkog tabora na svoju stranu. Dogovorili su s pojedinim turističkim agencijama u Italiji organizirana turistička putovanja po SSSR-u po pristupačnim i iznimno niskim cijenama putovanja i višetjednog razgledanja i boravka mladih talijanskih turista u SSSR-u. Ciljna skupina bili su im mladi i zaslijepljeni talijanski ljevičari, fanatično opčinjeni SSSR-om, među kojima je bilo i dosta anarhista. Mladi talijani, zaluđeni sovjetskim boljševizmom oduševljeno i masovno su pohrlili na put u samo njima obećani raj na Zemlji zvani SSSR. Kad su tamo stigli i tjednima vlastitim očima vidjeli jad i bijedu života diljem Sovetskog Saveza, po povratku u Italiju, postali su najveći i najogorčeniji borci protiv komunizma, u kojega su se zaljubili na temelju slatkorječivih laži sovjetske političke promidžbe. Narod dobro veli kako se po poruci ne jedu vuci, te uvijek zorno govore djela, a ne puste riječi što lete u beskraj. Tako je ideja eurokomunizma učinkovito iskorijenjena u Italiji, budući su zagriženi nositelji ideje eurokomunizma suočeni sa slikama surove i okrutne zbilje materijalne neimaštine i duhovne praznine u SSSR-u netom postali najvećim protivnicima onoga u što su do jučer fatalno krivo i slijepo vjerovali. Otriježnjenje im je bilo bolno, ali nadasve životno korisno.
Srbima bi talijanski primjer bio odličan poučak. Doduše, Srbija je zemlja u kojoj bi bilo koji smjeli valsnik turističke agencije u great dealu s nekim vrlim prozapadnim oporbenjakom ostao pred Vučićevim osvetničkim izljevom bijesa i bez turističke agencije, a tko zna, možda i bez glave na ramenima, ako barem dio njegovih pristaša ugleda uživo i na licu mjesta pakao od života u državi Vučićeva ruskog gospodara Putina. Na sve je pripravan balkanski piroman Vučić u uzaludnom pokušaju očuvanja doživotne vlasti u Srbiji. To mu je i jedini i životni politički cilj i tome je sve podredio. Njega i njegove pristaše ne smeta što su u zavadi s matematičkim izračunom. Lažiranjem biračkih spiskova, prebrojali su 6,5 milijuna upisanih ljudi u boračke spiskove, a Srbija vjerojatno ima u stvarnosti i manje stanovnika od brojke naroda upisanog u krivotvorene biračke spiskove. Svojedobno je pjevač Rambo Amadeus, alijas Antonio Pušić, dao odličan savjet za pretvorbu izbornoga zakona u Srbiji. Veli Rambo Amadeus kako bi svaki glasač u Srbiji obvezno prije pristupanja glasovanju morao riješiti najlakši i osnovni IQ test. Dojam je kako je Srbima u ovom času daleko bitnije da netko podvrgne vođu divljeg SNS čopora Aleksandra Vučića obveznom psihijatrijskom testu.
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na telegramu
