Slušajući na YouTubu razgovor između voditelja Marka Juriča i jezičara dr. Domagoja Vidovića ostao sam iznenađen koliko malo hrvatski intelektualci i jezičari poznaju povijest hrvatskog jezika.
Najprije želim ukazati da je izvorni hrvatski jezik je bio dvoslogovan, i zvao se hara-vača, a njegovo pismo je imalo 16 suglasnika i poluslog A.
Danas se taj jezik naziva sanskrit i njega tumače indijski Hindi koji su samo naslijedili haravačko slogovno pismo, ali ne i haravački vokabular. Sufiks KRIT je suglasnički naziv za Hrvate. Veliki dio tog vokabulara je najbolje sačuvan u čakavici, primjerice, čama, fama, rava, čava, sava, tama, vara, rama, para i tako redom. Ove riječi su i danas prisutne u hrvatskom jeziku ili su korijen u hrvatskim suglasničkim riječima, ali hrvatski jezičari ih ne prepoznaju jer su napisane suglasnički. Istina, mijenjala se i semantika zbog nametanja novog etnika i nove religije.
Slažem se da se jezik mijenja, ali te promjene nastaju pod tuđom okupacijom, nametanjem tuđeg jezika, tuđeg pisma ili nove religije. Mali broj hrvatskih jezičara razumije promjene koje su nastale pod Bizantom, a o Arameji da i ne govorim. Bizant je Hrvatima u Dioklecijanovoj Dalmaciji nametnuo kršćanstvo i to je trajalo sve dok se knez Branimir nije priklonio Rimu 879. godine i tada je Papa priznao kneževinu Krajinu, dakle, Hrvatsku. Bizantsko pismo nije imalo sva slova za hrvatske glasove pa su ti glasovi ispuštani iz riječi ili zamjenjivani drugim glasovima i tako doveli do pisanih promjena izvornih hrvatskih riječi, primjerice si sveti i svi sveti. Isto vrijedi i za romansko pismo koje nije imalo slova za sve hrvatske glasove.
Neki Hrvati u Krajini su zadržali bizantske običaje i prihvatili Papu. Oni su tada postali unijati i njihovu liturgiju je vodio pop, a to je naziv koji je nastao od naziva Papa. Za vrijeme Latina Hrvati su bili poznati kao Cervi, što se kod Latina odrazilo kao Servi, a u Bizantu kao Serbi. Dakle, bez ikakve sumnje, etnik Serb je u Bizantu označavao Hrvate jer bizantsko pismo nije imalo slovo za glasove H i V dok je glas Č ispušten. Slova H i V su zamijenjena slovima S i B i tako je etnik CERVI postao SERBI, a etnik Claven, koji je označavao Hrvate, je postao Slaven. Bizant je Hrvatima nametnuo okavicu i ikavicu koje su nastale od prijašnje suglasničke akavice i ekavice.
Slogovni hrvatski jezik i pismo su nastali na Balkanu i od tuda se širili prema Levantu gdje su Hrvati imali svoju državu koju su zvali Aramea. Pojavom i pobjedom Asiraca, izvornih Semita, Aramea je poražena i nazvana Elevitia.
Njezini stanovnici su u Bibliji poznati kao Levi ili Leviti. Levi su izgubljeno biblijsko pleme. Znaju li je hrvatski etimologičari kako je nastao toponim Livno ili Hlevno? Ti su Hrvati poznati kao Liburni koji se iseljavaju sa Levanta u Europu. Oni su bili poznati kao Liburni, a pobijeđene Liburne Stari Grci su nazvali Iliri. Romani su ih zvali Dalmati i Delmati.
Suglasničku ekavicu i glagoljicu na ove prostore su donijeli Hrvati koji su povijesno poznati kao Sarmati. Romani su Hrvate zvali Cerveni, koji nametanjem kršćanstva postaju Cervi. Od naziva Cerveni je nastao naziv Craina, a odatle naziv Krajina. Od naziva Krajina nastaje naziv Kraj, a stariji Hrvati u iseljeništvu su Hrvatsku zvali Stari Kraj. Odatle i čakavski nazivi kralj i kraljevina. Dakle, carevina je postala kraljevina. Prezime Krajina i njegove izvedenice rašireno je hrvatsko prezime. Tim izvedenicama pripada prezime Kralj i njegove izvedenice koji su nastali od naziva Kraj u čakavici.
Nema sumnje da je cijeli prostor Stare Grčke bio naseljen Hrvatima sve do dolaska Feničana koji su im nametnuli semitsko pismo i semitski jezik. To nam otkrivaju prezimena starogrčkih pisaca, pjesnika i filozofa koja ukazuju na Harvače ili Hrvate. Treće hrvatsko pismo – latinicu su stvorili Hrvati koje su poznati kao Etrurci, a koji su živjeli na prostoru Italije, sjeverno od Rima kojeg su oni zvali Ruma. To pismo su naslijedili Romani i Latini. Oni potječu iz Mezapotamije, a na te prostore su došli preko Crnog mora koje se ranije zvalo Cerveno. a njihovo ime znači ”četiri Urca ili Harvača”. Urac se danas kod Hrvata odrazio kao Orko.
Haravača je bila i religija koja je slavila dvosjtvo, trojstvo i četvorstvo. U dvojstvu glavna božanstva su bili Sunce i planet Zemlja, u trojstvu dvojstvu se dodaje Mjesec ili Mesa, a u četvorstvu su se slavila četiri kvadranta horoskopa, što znači da je cijela religija bila utemeljena na astrologiji. Sva mitolgijska božanstva su utemeljena na horoskopu. Kod Semita bog Sunca je postao Čava semitskim čitanjem riječi Vača. To božanstvo Sunca u Europu su donijeli Liburni i Sarmati, a kasnije i kršćani jer naziv Čav-an je napisan suglasnički kao SUN, a Hrvati imaju dvije riječi SUN i CE, Sufiks CE stoji za semitskog boga Sunca ČAVA.
Na koncu, Hrvati u Bosni su stvorili hrvatsku ćirilicu koja je utemeljena na brojevnim vrijednostima glagoljice. Naime, ta ćirilica je grčko pismo kojem su Hrvati iz Bosne dodali glagoljička slova koje nije imao Bizant. Brojevne vrijednosti glagoljice i hrvatske ćirilice su iste. Na toj ćirilici je nastala današnja pravoslavna ćirilica sa različitim brojevnim vrijednostima. Sa kojim pravom Srbini nazivaju svoj alfabet azbuka. Pa oni nikada nisu pisali glagoljicom. Zar nam to ne pokazuje zašto je raspored srbijanskih ćiriličnih slova drukčiji od hrvatske ćirilice.
Neki Hrvati često spominju čakavicu, ali ne znaju da su od zamjenice ČA nastale zamjenice KAJ i ŠTO po utjecajem Franaka. Izvorna haravačka riječ za Sunce je bila HARA, u Egiptu RA, a za planet zemlju VAČA. Međutim, semitskim čitanjem riječ Vača postaje ČAVA i označuje Sunce. Čava postaje ČAIA, a odatle čakavska sintagma ČAJE, dakle, ČA JE. Kod kajkavaca ona postaje KAJE, danas KAJ. Ruska zamjenica ČTO, koja se izgovara ŠTO je franačka, a nastala je pisanjem glasa Č dvoslovom ŠT. Čakavica je izvorno bila ekavica koja pod Bizantom postala ikavica.
Kako vidimo jezik i pismo su se mijenjali pod okupacijom ili utjecajem nove religije. Hrvatima su jekavicu nametnuli Franci preko njemačkog jezika, premda su Franci bili izvorni Hrvati jer su imali sufiks MER umjesto MIR. Jekavica je nastala umetanjem nepostojećeg glasa J iza svakog suglasnika ispred vokala E, primjerice, deca postaju djeca ili pesma postaje pjesma jer su Franci to pisali dieca i piesma, a pod bizantskom vlašću glas J se pisao slovo I.. To se počelo događati nakon što se knez Branimir priklonio Rimu. Slično se događalo i sa drugim vokalima, primjerice, dvoslov IA postaje JA, a ponekad ispred vokala I.
Tako je hrvatski jezik bastardiziran i tako su Hrvatima nametnuti novi etnici. Danas su ti Hrvati Slaveni, a Hrvati su bili i stari Grci, današnji Nijemci i Talijani. Da bi se oslobodili vukovice, moramo se odreći ijekavice, a vukovci to ne mogu zamisliti. Čime bi se onda bavil? Mi danas nemamo hrvatsku etimologiju jer se oslanjamo na starogrčki ili latinski umjesto na sanskrit ili haravaču. Hrvati se moraju odreći palatizacije i sibilarizacije da bi hrvatski jezik postao lakši za učenje. Mislim da bi za službeni hrvatski jezik morali prihvati jekavicu jer pravila su jasna i ne gubi se izvornost hrvatskog jezika jer nismo prihvatili ikavicu.
Srećko Radović
HOP
HOP -portal na telegramu