Rezultati predstojećih američkih predsjedničkih izbora 2024. u svjetlu utjecaja na tržište nafte
Michael Lynch, američki ekonomski analitičar u komentaru za Forbes daje opširnu analizu ishoda ovogodišnjih američkih predsjedničkih izbora s odrazom na tržište nafte u svijetu. Analizu Michaela Lyncha prenosimo u cijelosti.
Kako sada stvari stoje, čini se kako će ovogodišnji američki predsjednički izbori biti repriza iz 2020. godine. Tada su se susreli Biden i Trump, jedan protiv drugoga, ali sa još žešćom retorikom nego sada. Kako su obojica već bili predsjednici, za očekivati je kako će i njihovi potezi u svezi sa tržištem nafte u novom mandatu biti očigledni. No, kako će bilo kojem pobjedniku predsjedničke utrke između njih dvojice, to biti drugi predsjednički mandat, te neće biti u prigodi donositi nove mjere, te će time biti i slobodniji donositi naizgled nepopularne mjere. Stoga nije zgoreg raščlaniti neke posebnosti.
Novi mandat ili za Bidena ili za Trumpa, mogao bi značiti kako bi pobjednik izbora mogao poduzeti dramatičnije korake, što bi moguće imalo utjecaja na svjetska tržišta nafte. Vanjska politika je mjesto gdje bilo koji kandidat može imati najveću mogućnost utjecaja na tržište nafte, jer su razne sankcije Iranu, Rusiji i Venecueli smanjile opskrbu. Biden je nedavno ublažio sankcije Venecueli, što je značilo neznatni porast njihove proizvodnje nafte, a izvoz bi mogao porasti još više ako Biden bude ponovno izabran. I Biden i Trump žele vidjeti manje migranata iz Venecuele na američkom tlu. I zato bi trebali poduprijeti veći izvoz nafte iz te zemlje kako bi potaknuli ekonomiju.
Potezi Venecuele u dodatnom obuzdavanju njezine oporbe možda neće utjecati na američku politiku, ali vojna operacija protiv njoj susjedne države Guajane bi utjecala, premda je to u zbilji malo vjerojatno ostvarivo. Također, Trump bi mogao osjetitti kako će njegove granične politike biti toliko učinkovite da si može priuštiti slobodu napada i izravnog nasrtaja na Madurov režim. Taj potez bi mogao umjereno smanjiti njihov izvoz, ali bi imao veći utjecaj na tvrtke što pokušavaju obnoviti proizvodnju. Najvjerojatnije bi u konačnici više nafte stizalo iz Venecuele, premda sporijim tempom.
Glede Rusije, mogući i po drugi puta, nakon četverogodišnje stanke, izabrani predsjednik Trump bi ukinuo američke sankcije Rusiji, s obzirom na njegovu netrpeljivost spram Ukrajine i prijateljstvo s Putinom. Ruska proizvodnja nafte ne izgleda ozbiljnije pogođena sankcijama, možda za 500 tb po danu. No, ako bi Rusi to nadoknadili, to bi onda zaustavilo povećanje nabavke venecuelanske nafte. Ukinuće sankcija značilo bi kako bi ruska proizvodnja nafte nastavila svoj povijesni uspon, povećavajući pritisak na tržišni udio Saudi Arabije, a time i na cijene nafte.
Ako Biden bude ponovno izabran, mogu se očekivati novi napori nametanja novih američkih sankcija Rusiji, jer bi Bidenu veće cijene nafte kao rezultat takvih aktivnosti mogle biti od sporednog političkog značenja. To vrijedi utoliko više što Biden može povećati napore u postizanju sporazuma o iranskom nuklearnom programu i to bez ikakvog zazora od otpora. Novi nuklearni sporazum i ublažavanje sankcija mogli bi dodati i do pola milijuna barela dnevno novih količinskih isporuka i to u roku od najmanje godinu dana.
No, ako bi Trump pobijedio i postao predsjednik, on bi najmanje udovstručio dosadašnje sankcije Iranu. To bi značilo pad izvoza iranske nafte, a obujam smanjenja ovisio bi od agresivnosti u primjeni. Biden bi također mogao biti na kušnji uzvraćanja udarca Iranu radi njihovih proxi napada na Izrael, kamo su i brodovlje i vojnici Sjedinjenih Američkih Država. Bez mirnijeg Bliskog istoka, oba predsjednika mogla bi se suočiti s nižim izvozom nafte iz Irana.
Na domaćem terenu Trumpovi komentari tipa “buši, buši, buši”, su u najvećoj mjeri tek pompozni i radi privlačenja publiciteta. Vlada Sjedinjenih Američkih Država se ne bavi bušenjem zbog nafte, iako ima kapaciteta nametnuti takve aktivnosti. Do sada su Bidenovi potezi protiv industrije bili umjereni. Odobren je razvoj naftnog polja Willow na Aljasci, a primjerice, ponuđeni su i novi dopusti bušenja nafte u Meksičkom zaljevu. Moguća opetovana Trumpova administracija u Bijeloj kući ne bi imala previše novoga posla u svezi novih akcija oko vađenja nafte. S druge starne, nova Bidenova administarcija mogla bi pojačati pokušaje ometanja naftne industrije, uključujući zabranu novih izvoznih projekata za tečni naftni plin, prestanak davanja novih dopusta u Meksičkom zaljevu, možebitno i odluku o zabrani izvoza nafte.
Ogromna većina ekonomista misli kako su zabrane izvoza nafte nelogične to točke gluposti. Ali, napredno krilo Demokratske stranke izgleda je spremno pucati američkoj ekonomiji u koljeno kako bi pogodilo naftnu industriju u stopalo. Općenito, nova Bidenova administarcija će nastaviti demokratsku praksu ometanja privatnog sektora iz nebrige za inflatorni utjecaj što ga takve politike bezuvjetno imaju.
Također, može doći do pritiska na zaustavljanje, ili barem u velikoj mjeri, na usporenje izgradnje plinovoda. To bi nanijelo štetu projektima izvoza TNG -a , ali i značilo manje jeftinog plina za proizvodnju električne energije i grijanja kuća. Cijene prirodnoga plina u oblastima kao što je Marcelus, bile bi smanjene, zajedno s bušenjem i proizvodnjom i bio bi to mali, ali značajan utjecaj na inflaciju.
Sveukupno gledano, veći dio utjecaja rezultata američkih izbora na tržište nafte u biti će biti od nevelikog značaja. Novi mandat Trumpa značio bi više ruske nafte, a manje iranske i ne bi došlo do promjene. Novi Bidenov mandat bi vjerojatno donio suportan učinak. Podrazumijevao bi suzbijanje izvoza ruske nafte uz postizanje američkog dogovora s Iranom. I jedni i drugi će vjerojatno vidjeti nastavak rasta izvoza venecuelanske nafte. Ali, glavna zapreka nisu u tome predsjednički izbori u Americi, već predsjednički potezi Madura u Venecueli.
Nova Bidenova politika mogla bi utjecati na domaću naftnu industriju, između ostalog i smanjenjem investicija u nove projekte. Ako dođe do zabrane izvoza TNG -a ili nafte, to bi industriji nanijelo milijarde dolara gubitka, smanjenje investicija i seriju otpuštanja. Iako izgleda kao uglavnom nebitno na nacionalnoj razini, sama industrija bi mogla biti “ubijena” regulacijom i mjerama zabrane. Pošto većina toga utječe neizravno na potrošače, Biden bi to vjerojatno “prodao” kao nešto, što samo pogađa zaradu naftne industrije. Njegov nasljednik bi vjerojatno platio politički ceh kroz uvođenje viših cijena za energente.
Izvor: Forbes
HOP
HOP -portal na telegramu
