Zbog svoje ljudske ograničenosti ne možemo uvijek proniknuti u nutrinu ljudi i vidjeti razlog svakog njihovog djelovanja. Postoje ljudi koji se nama zbog naše kratkovidnosti čine nepravednima i grešnima, a zapravo nisu, isto kao i neki koji nam izgledaju pravedni budući svoja vanjska djela čine dobro, a zapravo su nepravedni jer se pretvaraju i potajno kuju zlo drugom.
Gospodin će jednoj mističarki reći kako nije svima dano da budu pastiri, učitelji ili šampioni u mudrosti i pravednosti isto kao što na svodu nebeskom nisu sve zvijezde jednako sjajne. Kao što postoji razlika među pastirima jednako tako postoji i među jaganjcima. „Jedni su skloni padanju, drugi rastresenosti, a treći pak pospanosti. Trebalo bi sve jednako znati razumjeti, sažalijevati i pomagati s ljubavlju.“
Obraćajući se popustljivoj Crkvi u Pergamu Gospodin kaže: „… dat ću ti sakrivene mane, dat ću ti i bijeli kamen i na kamenu napisano ‘novo ime’ koje nitko ne poznaje osim onoga koji ga prima.“ Gospodin za nju kaže kako pozna njena djela i vjeru. Iako je odrasla na sotonskom okruženju, ona je ostala vjerna u vrijeme dok su mnogi vjerni otpali. Svakoj, pa i njoj nakon što joj prvo istakne ono što je dobro, Gospodin spočita neke stvari kojih se treba riješiti, a potom izrekne obećanja vezana uz vjernost, tj.ukoliko ostane u Njemu. Crkvi u Pergamu je obećan bijeli kamen, novo ime i ‘skrivene mane’ koje drugom neće biti poznate. Što će reći da bi veliku grešku učinili ukoliko bi smo je sudili po okolnostima i po onom što na njoj vidimo kao zlo. Osobno poznam čovjeka koji je odrastao u obitelji koja nije išla u crkvu i u čijoj kući se ne malo puta mogla čuti teška hula na Boga. Alkohol se pio u većim količinama, a svađe su bile redovna pojava. Međutim, nekim čudom ovaj čovjek je još od malih nogu stekao takvu averziju prema psovci tako da, po njegovom svjedočanstvu, nikad u cijelom svom životu nije opsovao Boga. Iako je nakon očeve smrti, a tad mu je bilo 18 godina, krenuo životnom stranputicom, vrlo brzo je od Boga primio velike milosti. „Sva zajedno moja dosadašnja molitvena iskustva u susretima s Gospodinom se ne mogu mjeriti s tim mojim prvim susretom s Njim“- svjedočio je sa suzama u očima milost koju mu je Gospodin udijelio.
Sve znanje ovog svijeta i ma kakva ljudska nastojanja bila ne bi bilo dostatna da zamjenu ono što je on u tom susretu doživio kao izgubljeni koji je bio osobno od Gospodina pronađen. Dobri Pastir u 34 pogl. kod proroka Ezekijela kaže sljedeće:
„Evo, sam ću potražiti ovce svoje … izvest ću ih iz mjesta oblaka i mraka … dovesti ih u njihovu zemlju … na izvrsne pašnjake … potražit ću izgubljene, dovesti natrag otjerane, poviti slomljene, okrijepiti nemoćne…“.
A kod sv. Ivana Evanđeliste: „Ja dajem svoj život da moje ovce imaju život, i to u izobilju da ga imaju.“
U svom obraćanju ovoj mističarki On objašnjava: „Ono što je najviše privlačilo ljude k Isusu bilo je prije svega Njegovo Milosrđe, te potom Njegova nepodmitljiva i nepristrana pravednost prema svima. Ne tražeći svoja zadovoljstva nego pravo dobro za duše i slavu Božju navukao je na sebe uvrede, mržnju i osvetu, ali je na taj način mogao dovesti mnogo duša k Istini i Životu.“
Najveće zlo koje se među nama može pojaviti jeste kada istinu (u duhovnom smislu) pokušamo rastaviti od zahtjeva ljubavi, tako da sebe pretpostavimo Bogu i postavimo se kao gospodari, umjesto upravitelji povjerene milosti, tj. kao oni koji je posreduju drugom. Na žalost, mi se često znamo postaviti na mjesto Božje i nuditi svoju umjesto Božje riječi.
Dok objašnjava ovoj mističnoj duši kako bi svatko, tko je postavljen više ili po službi ili po izvanrednom izabranju, trebao biti svjestan da nekada samo jedan grijeh protiv Ljubavi, tj. protiv Duha Svetog može uništiti sve zasluge života proživljenog u Zakonu, Bog nas upozorava kako nas može udariti odmah netom smo ga udarili u nekom njegovom sluzi ili u nekom njegovom djelu ljubavi. A onda? Što će nam koristiti prijašnja djela? Što služba? Što izabranje?
„Jao, dakle, onima koji su nepopustljivi prema malenima i opterećuju ih teretima, a prema sebi i prema svome Ja su u svemu popustljivi. Jer u ovome je osuda: činiti ono što savjest savjetuje da se ne čini. Stoga neka svatko, bio gore ili dolje, preispita samog sebe i izvadi i korijen i sokove koji pomažu da u srcu, umu i duhu niču ohole biljke, te sve spali na vatri ljubavi. I ako su oni gore jaki, neka samilosno hrabre slabašne, bez ludog ponosa, priznajući da Bog sudjeluje više od njih samih.“
M. Bušić
HOP
HOP -portal na telegramu
