Ne vrijedi više ni da se pitamo kakvu budućnost ostavljamo našoj djeci, budućim pokoljenjima..
Šutke prihvaćamo sve, zabijamo sve dublje i dublje glave u pijesak, živimo zatvorenih očiju.
Ako ovako nastavimo i dalje, ustvari nemamo zbog čega ni brinuti.
Neće bit ni djece ni budućnosti.
Psihološko stanje u kojemu se većina ljudske populacije na planeti danas nalazi, u psihijatriji se zove “naučena bespomoćnost”.
To je mentalno stanje u kojemu je čovjek naučio preživljavati u zadanim i dirigiranim uvjetima, te vremenom postaje nemoćan izaći iz tog začaranog kruga borbe za goli život čak i kad mu se za to ukaže prilika.
ODRAZI PROŠLOSTI KAO OTISAK SRCA
Jednom je netko pametan rekao:
“Kad te prošlost pozove na večeru, budućnosti ostaneš gladan.”
Dugo već večeram s prošlošću, čak iako sam svjesna da je taj tanjur već odavno prazan ali nešto me primorava da i dalje uporno sjedim za tim stolom, pijana od htjenja i posuta prazninom.
Čestice tuge u tumaranjima krajobrazima moga srca.
I vrijeme koje uporno sadi sjeme uspomena po vrtovima moga trajanja.
Lažljiva prošlost koja mami na oprost.
Ljubav je moja slabost i moja zamršenost, zbrka moga duha, hodanje po osobnim raspuknutim svjetovima.
Prošlost koja se smješka u lice mojoj uplakanoj duši.
Prošlost kao suputnica u partiji života.
Kako opravdati dan u kojemu izgubiš vjeru u sebe?
Zidaš zid pa kad ti prošlost donese neke stare poznate mirise, svi se ti krnji pokušaji pretvore u naprsline zatomljenih tuga.
Pa se sjetiš da je jednom postojala ruka koja ti je obrisala suzu.
Pa se sjetiš kako si nehajno i razigrano sjedila mašti na ramenu.
Pa se sjetiš kako si na kraju odustala od ljubavi da bi spasila sebe.
I onda na večerama s prošlošću preispituješ odluku.
I osjećaš se izdanom, i ego ti je usplahiren i nemoćna si u odnosu na bol srca.
Nikad ne večerajte s prošlošću.
Neka gladuje bez vas.
Budućnost ima ljepšu i bogatiju trpezu.
Bar se nadam.
U životu se okružite onim ljudima koji će se iza vaših leđa za vas moliti a ne tračati vas i željeti vam zlo.
“Gospodine, dolazim k tebi da me tvoj dodir blagoslovi prije nego započnem dan.
Gospodine, daj da tvoje oči nekoliko trenutaka počinu na očima mojim.
Gospodine, dopusti mi da znanje o tvojem prijateljstvu ponesem u svoj svagdan.
Gospodine, ispuni moju dušu glazbom svojom, mirisom svojim, radošću svojom.
Gospodine, neka u dolini mojih napora sazrijeva žetva moja.”-Tagore
Ne dižite cijenu ljudima koji su totalna rasprodaja.
Renata Janc
HOP
HOP -portal na telegramu