Jedanaesti kolovoza 1999. pomračenja sunca i sumrak uma i 25. ožujka poraz zdravog razuma u Srbiji nakon diverzije u Rusiji
Netom nakon svršetka vojnog uredovanja NATO alijanse u tromjesečnoj vojno i zračnoj operaciji “Miolosrdni anđeo” Srbija je nastavila u vlastitom dvorištu operaciju mozgopranja svome pučanstvu. Na dan jedanaestoga kolovoza prije četvrt stoljeća nad nebom se ukazala iznimno rijetka astronomska pojava, za koju su narodi svijeta znali i veselili joj se i divili joj se od pamtivijeka. No, Srbi su u njihovom osobenom i osebujnom smijehotresu toga dana nadvisili i potukli vlastite rekorde. Radi najavljenoga masovnoga prosvjeda nezadovoljne političke oporbe notorni ratni zločinac Slobodan Milošević pobrinuo se da prirodna pojava pomračenja sunca 1999. bude medijski propraćena kao pomračenje ljudskog uma.
Po naputku ministrice zdravlja Leposave Milićević Srbi su kao hipnotizirani upijali svaki suludi i sumanuti savjet politički teledirigiranih mas medija, bježeći u zaklon od sunca u strahu od slijepila ako u ta 24 sata 11. kolovoza 1999. ugledaju makar jedan sunčev zrak. Spuštali su roletne i zastore u svojim domovima i masovno se posakrivali kao miševi u rupama, bojeći se vrhunca predskazivanja srbijanskih mračnih proroka. Oni su, vjerovali ili ne, tad predmnijevali smak svijeta. Dakako, Srbi skloni svakoj vrsti sujevjerja u to su masovno povjerovali. Zaradili su na srpskom prirodnom daru nemanja dodira sa stvarnošću i lukavi i vješti trgovci. Toga dana prodali su nevjerojatan broj posebno izrađenih i zatamnjenih naočala za sunce, što će u bujnoj mašti i pokvarenim strastima podlih Miloševićevih dušebižnika zlosretni narod zaštititi od prekomjernih infracrvenih sunčevih zraka.
Dok su se Srbi glupirali i blamirali pred očima cijeloga svijeta, ostatak planeta toga je dana doslovno uživao u blagodatima i čarima priroda, presretan što ima jedinstvenu prigodu vidjeti izvanrednu prirodnu pojavu, što se javlja jednom, češće niti jedan put u čovjekovom životu. Budimpešta, mađarska prijestolnica, izmamila je toga dana gotovo milijun Mađara na ulice, a oni su imali jedinstveni ugođaj uživo promatrati nadnaravnu astronomsku pojavu na nebu. Slični prizori svenarodnog oduševljenja promatranja pomračenja sunca viđeni su i 22. srpnja 2009. u Kini, Južnoj Koreji i Japanu, ali izvan okružja Dalekog istoka, još i u središnjem dijelu Azije u Indiji i u Bangladešu. Iznimka je bila jedino Burma skupa s Mijanmarom, znakovito samozatajnim i potajnim srpskim političkim saveznikom. Očito, u Burmi i u Mijanmaru se nisu ugledali na krasan primjer Japana, zemlje izlazećega sunca, nego na Srbiju, taj ukleti balkanski Mordor i zemlju zalazeće pameti.
Još su antički astronomi Hiparh iz Nikeje i Aristrah sa Samosa i prije Krista znali za sjajnu astronomsku pojavu pomračenja sunca. I to je ljudima i prije Krista bio svojevrsni užitak pribivati jednom takvom čarobnom trenutku. No, srpski je antikrist Aleksandar Vučić priredio njegovome narodu još jedno serijsko pomračenje uma. Tek što se u Moskvi dogodila tragedija pogibelji i ranjavanja više stotina posjetitelja glazbenog koncerta, bio je to znak Vučiću zavesti gotovo izvanredne mjere kontrole kretanja naroda u Srbiji. Ponukan rusofilijom svojom bolešću najmilijom, srpski diktator i umišljeni direktor svemira, unio je među Srbe novu dozu nemira. Sazvao je presicu u subotu, a od nedjelje policijske ophodnje i to zamaskiranih specijalaca s dugim cijevima oružja motre na sve objekte u Beogradu i diljem Srbije, što mogu biti mjesta masovnijih okupljanja naroda. Osobenjak i kvarnjak Vučić kodnoga imena presretnute sky aplikacije Oskar, opet potvrđuje kako zavrijeđuje filmskoga Oskara i za glumu i za režiju. Hoće biti veći Rus od samih Rusa u Moskvi? Oni su, dakako, proglasili dan žalovanja nakon terorističke akcije u Moskvi, za koju su odgovornost preuzele pristaše zloglasnoga ISIL-a. Ali, Putinov sluga Vučić alijas pećinski Kamenko Flinstone za razliku od njegovoga gospodara botoksiranga kepeca Kremljenka ponaša se kao da živi usred Moskve, a nije kadar dosegnuti ni do ostvarenja njegovoga mokrog sna doći na javi niti do predgrađa kosovske prijestolnice Prištine.
Ovakvo iživljavanje gospodara mraka i paklene Srbiji nije njegov prvijenac. Na istovjetan način igrao je po živcima Srba i tijekom korona cirkusa u Srbiji. Čim je počela masovna korona histerija u zimu 2020. godine, Vučić je naredio specijalnim i do zuba naoružanim vojnim postrojbama izaći odmah na ulice i posebice opkoliti pod punom ratnom opremom sve objekte zdravstvenih ustanova u Srbiji. Vučić je umislio kako će hicima iz vatrenoga oružja ubiti nevidljivoga i umišljenoga neprijatelja.
Zvuči nevjerojatno, ali na posebno sazvanim presicama tada je trabunjao o predstojećoj i višegodišnjoj i dugotrajnoj borbi protiv nevidljivoga neprijatelja, što će u projekciji njegove bolesne mašte odnijeti na, kako reče poremećeni psihijatrijski slučaj Vučić, srpska groblja više stotina tisuća, ako ne i nekoliko milijuna ljudskih života i to u vrlo kratkom vremenskom roku. Zloslutne Vučićeve želje satiranja Srba u koje se lažno kune, nisu se, naravno, obistinile, no on nije snosio nikakvu kaznenu odgovornost poradi širenja masovnoga straha i panike u narodu za izrečene nebuloze. Koliki propuh puše u Vučićevoj praznoj glavi kad može hladnokrvno odvaliti takvu ludost i glupost?
Glavna svrha njegovoga sluđivanja i zaglupljivanja Srba takvim umobolnim potezima leži u stalnoj potrebi kontrole i pokušaja obuzdavanja plime narodnoga nezadovoljstva njegovom sve jačom i sve žešćom tiranijom. Računa ako ljudima utjera strah u kosti unošenjem panike, nemira i pometnje, imat će više izgleda zadržati u što duljem roku neviđenu razinu strahovlade, što ju je uspostavio u Srbiji. Zatao stalno narodu i skreće poornost ovakvim besprizornim ponašanjem, kako bi obični puk psihološki potisnuo, zanemario i aboravio na svakodnevnu besparicu i teške uvjete ekonomskoga preživljavanja u siromašnoj Srbiji. I Vučićev vrč ići će na vodu dok se ne razbije, a ako nastavi s ovakvim bezobraznim i drskim izgredima prema vlastitome narodu, taj dan možda i nije tako daleko kako se to sad dojmi. Za takvo predviđanje ni samome Vučiću nije potrebit dalekozor gledati u nebo i predskazivati kao lažni srpski prorok volju gospodara čudesa s nebesa. Kako god, kad jednog dana padne s vlasti, Vučić će se jamačno pozivati na olakotnu okolnost višedesetljetne F dijagnoze paranoidne šizofenije, koju vuče od 1995. godine. No, srpskome narodu biti će otegotna okolnost sve gladne godine diktature toga pomahnitaloga duševnoga bolesnika. Vučić već je kao skakavac Srbima pojeo dvanaest godina života i proždrljivac ne kani stati.
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na telegramu