Od 16. stoljeća osvajanjem zemalja izvan Europe moćne europske države postaju metropole što vladaju nad zaposjednutim kolonijama
Krstarenje pomorske ekspedicije portugalskog moreplovca Vasca de Game u 16. stoljeću ponukalo je Europljane ka spoznaji novih zemljopisnih otkrića
James Watt je u 19. stoljeću otkrićem parnog stroja navijestio početak industrijske revolucije u svijetu
Od 16. do prve polovice 20. stoljeća razvio se kolonijalizam. U tom razdoblju, poglavito od 16. stoljeća, ustalila se podjela svijeta na Stari svijet i Novi svijet, a europski narodi i države tad su na svjetskom planu preuzeli prevlast. U općenitom smislu, od 16. stoljeća Zapad postupno počinje nadvladavati i potiskivati Istok, a kruna toga dosegnuta je u Novom vijeku. Šesnaesto stoljeće bilo je u mnogo čemu povijesna prekretnica razvitka država i naroda u svijetu. Tad je i rođen pojam Orbis Universalis Christianus, što je označilo zakonomjernost nove svjetske podjele na kolonizatore i kolonizirane, te je nakon toga stoljećima uspostavljen sustav podređenih kolonija i njima nadređenih metropola. O tome potanko govore i pišu i francuski prosvjetitelji Mirabo, Montesquieu, njemačko francuski barun Holbach, francuski grof Condorcet, te britanski znanstvenici Smith i Ferguson. Stvaranje europskih kolonija izvan Starog kontinenta širilo je istodobno i životni prostor europskih naroda. Povrh toga, velika zemljopisna otkrića su iziskivala i traženje novih tržišta, trgovačkih puteva i novootkrivenih gospodarskih resursa. Preteča velikog europskog zaokreta iz 16. stoljeća u potrazi siromašnijih Europljana za boljim ekonomskim uvjetima života na drugim kontinentima, bila je sredina prethodnog 15. stoljeća. Već tad se lica planeta počelo mijenjati ubrzanim tempom, posebice na znanstvenom planu. To je doprinijelo posvemašnjem razvitku duha pronalazaštva.
Povijest suvremene Europe u neprekinutom nizu traje punih pet stoljeća i tu se razlikuju po sadržini dvije velike etape, pri čemu prva obuhvaća razdoblje od 16. do kraja 17. stoljeća, a druga je etapa počela od 19. stoljeća i sad smo i u 21. stoljeću u njezinom tijeku. Početno razdoblje je značajno po otkriću petog kontinenta Australije, kao i mnogih drugih kopnenih i vodenih prostranstava. U to vrijeme su zemljopisno ucrtane granice kontinenata, oceana i mora. Znanstveno su istraživana unutarkontinentalna prostranstva, što su ubrzo vojno osvojena i netom kolonizirana. I posve očekivano, u to daleko vrijeme procvata atlantskih trgovačkih puteva, svjetski primat imaju tada neprikosnovene pomorske sile Španjolska i Portugal. Druga velika i povijesna etapa kolonizatorskog perioda poklapa se s epohalnim otkrićem parnog stroja izumitelja Jamesa Watta u 19. stoljeću. Ujedno, to je razdoblje bilo i začetak razvitka parobroda i željeznice u prometu ljudi i roba. S njima je težište poslovnih interesa ravnomjerno podijeljeno na morske i oceanske širine i kopno. Manufakturna proizvodnja je tad prerasla u tvorničku proizvodnju i to se dogodilo u postprosvjetiteljskoj fazi postupne prevlasti euro američke civilizacije nad ostatkom svijeta, s naglašenim i prevladavajućim anglosaksonskim načelom.
Za početak suvremenog doba vežu se najčešće velika zemljopisna otkrića. Jedno od takvih je nastalo i zaslugom nadaleko poznatog morepolovca iz Portugala Vasca De Game i krstarenjem njegove pomorske ekspedicije diljem zemalja Staroga svijeta. Upravo u tom času je i počela utrka bogatih i moćnih europskih zemalja za ekonomsku prevlast u svijetu. Utjecaj i moć se ogledao kroz što veći posjed ozemlja izvan europskog tla. Od 16. do 20. stoljeća je završena i preraspodjela otkrivenih i zaposjednutih zemalja na drugim kontinentima i okončana je borba za primat u geopolitičkom,vojnom, ekonomskom i prometnom pogledu između velikih europskih sila. Stvorena su već u 16. i 17. stoljeću prava kolonijalna carstva Portugala, Španjolske, Velike Britanije i Nizozemske. Od 18. stoljeća kolonijalni imperiiji postaju i Francuska, Habsburška Njemačka, Japan, a na koncu i Rusija i Sjedinjene Američke Države, koje se na poseban način nakon svršetka Drugog svjetskog rata i nove geopolitičke podjele svijeta pojavljuju i nameću u dugom razdoblju kao dvije najjače vojne sile u razdoblju “hladnog rata.” Od 1945. teritoriji mnogih država i svjeetskih regiona postali su arene sukoba velikih sila na geopolitičkom, vojnostrateškom i ekonomskom polju. Svjetske sile od sredine prošlog stoljeća i sve do današnjih dana rabe diplomatska, ekonomska i napose i vojna sredstva za provedbu svojih ciljeva i interesa. NIje zgoreg zamijetiti jednu svevremensku i drevnu izreku glede čestih sukoba velikih sila preko leđa malih država i malobrojnijih naroda. Stara afrička poslovica glasi: “Dok se slonovi tuku, stradavaju miševi.”
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na telegramu
