Suvremena Rusija politički stremi euroazijskom konceptu kao vagi između Europe i Azije
Stajališta ruskih pristaša euroazijatstva su na sredokraći puta dva nepomirljiva bloka u Rusiji, od kojih je jedan potpuno za Zapad i Rusiju okrenutu samo ka Europi, a drugi kroz slavenofiliju usmjeren samo ka Istoku i prema Aziji
Ruski mislilac Čadajev u svom Prvom filozofskom pismu 1829. godine postavio je upit ruske samobitnosti, smisla ruske povijesti i sadržine ruske ideje. “kakvu je misiju Tvorac namijenio Rusiji, kakav je umu dostupni lik ruskog naroda, njegova ideja?” To se zapitao i ruski suvremeni filozof Nikolaj Berđajev u svome filozofskom traktatu. Time je otvorio raspravu po pitanju odnosa Rusije i Europe. Na toj osnovi u Rusiji su se razvijale dvije ruske civilizacijske suprotnosti. Jedna je bila europska i samim time i zapadnjačka, a druga utemeljena na slavenofllstvu 19. stoljeća i posve istočnjački orijentirana. Obje suprotstavljene zamisli zasnivaju se na osjećaju civilizacijske izuzetnosti i osobite i jedinstvene kulturno religijske misije Rusije u jezgri Euroazije. U tom prijeporu zapadnjačkih i istočnjačkih usmjerenja Rusije javio se treći pravac zvani euroazijatstvo. Samim nazivom taj treći pravac Rusiju gleda na raskrižju Europe i Azije kao most povezivanja Europe i Azije. Danas se u ruskim znanstvenim i političkim krugovima vodi prijepor između pristaša europske geopolitičke orijentacije i nasuprot njima privrženika ruske ideje i ruskog euroazijatstva i Rusije kao neke vrste zasebnog i neovisnog kulturnog kontinenta.
Prijelazni prostor između ruske i eruropske uljudbe imao je posebne društveno kulturne procese. U prvoj polovici 19. stoljeća nikla je postavka o ulozi Rusije i Rusa, poznata kao ruska doktrina i ona je imala značajan geopolitički odraz. Glavna značajka tog pravca je ubijeđenje o izuzetnosti Rusije i njezine kulture. Njen nastanak je praćen protimbama između počasnika, što su bili privrženi zamisli o odlučujućoj ulozi tla i lokalnih uvjeta i slavenofila, a spram njih zapadnjaka s duge strane s posve drukčijim svjetonazorom. Nesuglasja dvije starne su bila rezultat različitih procjena i prosudbi Francuske revolucije, te nove imperijalne uloge Rusije u svijetu nakon njeine pobjede nad Napoleonovom Francuskom. To je Rusiji uvjetovalo postaviti nove odnose s Europom.Utvrda ruskih slavenofila bila je Moskva, a zapadnjaka prijestolnica Sankt Peterburg. Ključnim pitanjima panslavizma u Rusiji bavili su se ugledni ruski mislioci kao što su bili Solovjev i Danilevskij, autor djela “Rusija i Europa, ” kao i Lamanskij. Panslavizam je rođen krajem 18. i početkom 19. stoljeća u slavenskim zemljama pod turskom i austrougarskom vlašću. Ali, ubrzo je postao popularan i u Rusiji i služio joj je kao opravdanje njezinih vojno političkih uredovanja u Srednjoj i Istočnoj Europi tijekom postojanja željeznog zastora i Varšavskog pakta. Postoji poveznica između panslavizma i ruske ideje, budući se Rusija uporno i tvrdoglavo poziva kako je ona tobože jedina pravoslavna velika sila kadra preuzeti stožernu ulogu okupljanja srodnih slavenskih naroda pod ruskom paskom. Panslavizam se danas najčešće pojavljuje kao rusofilstvo, ili kao neka vrsta slavenskog kozmizma. Zastupa ideju konvergencije i univerzalizma nove slavenske civilizacije.
Kao poseban pravac u novije vrijeme zastupljen je pokret euroazijatstva.To je izvorna geopolitička misao ponikla u Rusiji i izvorni je proglas kulturne osobenosti Rusije i Rusa. Zamisao o Rusiji kao euroazijskoj mješavini nastala je dvadesetih godina 20. stoljeća u Pragu i Parizu. Njeni tvorci bili su ruski knez Trubeckoj, ruski prirodnjak Vernadskij i ruski ekonomski zemljopisac Savickij. Upravo prema mišljenju Savickija umjesto drevnog razlikovanja Europe i Azije kao dvije od tri glavne sastavnice Starog svijeta, treba još pridodati i treći dio Euroaziju. To je u zemljopisnom pogledu središnje kopno sastavljeno od tri nizine istočno europske, zapadno sibirske i turkestanske, čiji najveći dio zauzima Rusija. No, prema Savickom, Rusija nije rasuta na dva kontinenta, nego sama čini neko treće i samostalno kopno. Rusi istrajavaju dokazujući kako te riječi Savickog nemaju tek zemljopisno tumačenje pojmova. Zemljopisno polazište je samo osnov izvedbe daleko dalekosežnijih kulturno povijesnih i političkih zaključaka o identitetu Rusije, njezinoj prošlosti i budućnosti.
Korijeni ovoga gledišta su u staroj predodžbi Rusije, odnosno Moskve, kao Trećeg Rima i u djelima ruskih filizofa 19. stoljeća kao što je bio Danilevski, jedan od utemeljitelja ruske ideje. Polazište euroazijatstva leži u činjenici kako je Rusija sa zemljopisnog, geopolitičkog i civilzacijskog gledišta europska i azijska zemlja, a istodobno ima jasnu posebnost. Euroazijatstvo je odgovorna paneuropeizam zapadnjaka i azijatizam nekih slavenofila, a isto tako reakcija protiv komunističkog internacionalizma i mondijalizma boljševika. Povjesničar i publicist Miljukov piše kako Rusija ima sjedinjene bizantske, slavenske i europske korijene. Ali, europeizacija Rusije nije rezultat vanjskog utjecaja, nego evolucije iznutra kao što se to odigralo i u Europi, uz razliku što se ta preobrazba u Rusiji dogodila u težim društvenim okolnostima i pod težim uvjetima. Otegotna okolnost su po Miljukovu bili negativni azijatski utjecaji. U razdoblju raspada komunističkog bloka nakon pada Berlinskog zida 1989. godine, u bivšem SSSR-u pojavilo se više radova povjesničara i zemljopisca iz Rusije Gumiljova. On zapravo tvrdi kako povijesno zemljopisno tumačenje euroazijatstva zapravo jest neo euroazijatstvo. Osnovni sudionik te znanstvene postavke je amalgam ili sinteza mnoštva etnosa i tradicija. Dakako, za očekivati je kako Rusi misle da onim imaju biti glavni među svim Slavenima, premda priznaju kako nisu jedina sastavnica. Homo rusis ili u prijevodu ruski čovjek, nije niti Europejac, niit Azijat, pošto on ima druge posebne crte.
Euroazijatsko motrište bilo je teoretska apologetika ruskih imperijalnih težnji i orijentalnog despotizma. On ima povijesne temelje u utjecajima bizantskog i mongolskog koncepta centralizirane vlasti, postavljene iznad crkve i zakona.
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na telegramu