Španjolski kolonizatori su nemilice uništili do temelja i spalili civilizacije Asteka, Maja i Inka u Latinskoj Americi
Meksikanci sebe i danas doživljavaju slijednicima Asteka, Peruanci i Ekvadorci očituju se baštinicima civilizacije Inka, a Kolumbijci i Venecuelanci žele dokazati svoje poveznice sa nekadašnjom civilizacijom Maja
Neke latinoameričke nacije svoju samobitnost temelje na stanovitim genetskim i kulturnim elementima predkolumbovskih civilizacija. Peruanci i Ekvadorci sebe smatraju potomcima Inka. Kolumbijci i Venecuelanci također pokušavaju dokazati stoje poveznice s Inkama i Majama. Zemlje poput Gvatemale i Hondurasa su pripadale Majama, što je Meksiku bio dostatan razlog ka teritorijalnim težnjama spram spomenutih zemalja u prvoj polovici 19. stoljeća. Meksikanci većinom misle kako su potomci Asteka, premda su pretežito mješanci. Sam naziv Meksiko i potječe od jednog naziva Asteka. Civilizacije Asteka, Maja i Inka španjolski kolonizatori su sustavno i do temelja uništili, kako bi preostalom domorodačkom narodu nametnuli vremenom vlastiti svjetonazor.
Ukrasi i nakit Asteka su u cijelosti pretopljeni kako bi bili odnijeti u Španjolsku u vidu tona zlatnih poluga. To je navelo Montezumu, posljednjega cara Asteka izjaviti:”Izgleda kršćani boluju od nepoznate bolesti što se liječi samo sa zlatom.” Samo mali broj predmeta je pošteđen, a imao ih je prigodu uživo vidjeti španjolski kralj.Po predaji, niti zlatari iz Seville nisu stigli pogledati originale dragocjenih predmeta, budući su bili netom spaljeni i netragom uništeni. Slavni Albrecht Durer u 15. stoljeću o toj tragediji je zapisao: Nikad nisam vidio nešto što je veselilo moje srce kao te stvari.” Inkvizicija je spalila cijelu nađenu, iznimno vrijednu i dragocjenu literaturu Maja. Nisu pomogli ni vapaji i zamolbe španjolske elite da se poštede uništenja umjetnine civlizacije Maja.
Brutalno i bezobzirno uništenje civilizacije Asteka, Maja i Inka bacilo je veliku i povijesnu sramotu na španjolske kolonizatore. Neki znameniti pisci 20. stoljeća kao Gabriel Garcia Marquez i Julio Cortazar rekonstruirali su shvaćanje svijeta predkolumbovskih Amerikanaca u obliku mističnog realizma. Rehabilitirane i bolje proučene predkolumbovske civilizacije su postale izvor nadahnuća, kao što je slučaj s meksičkim freskoslikarstvom u 20. stoljeću. Istodobno, na tlu davno nestalih starih civilizacija Asteka, Maja i Inka nastala je suvremena latinoamerička civilizacija i nove industrijske zemlje Meksiko, Brazil i Argentina s nesrazmjernim gradovima kao što su Mexico City, Sao Paolo i Buenos Aires. Istodobno, u manjim zemljama većina stanovništva koncentrirana je u predgrađima prijestolnica poput Bogote u Kolumbiiji ili Lime u Peruu.
Makar i slabije integrirana, Latinska Amerika je dio Zapada, kao što je to nepobitno i Sjeverna Amerika. Sa Zapadom Latinska Amerika dijeli zajedničke jezike, kulturu, povijest i mitologiju. Većina zemalja Latinske Amerike zadržala je kolonijalne mjestopise. San Salvador u prijevodu znači “Sveti Spas”, Venecuela ima značenje “Male Venecije”, Argentina je “Srebrenasta”, Costa Rica je doslovno “Bogata obala”, Kolumbija je u doslovnom prijevodu “Golubija”, premda je ta zemlja na sjevernom obodu Južne Amerike dobila ime u čast slavnog Cristofora Columba.
Zemlje Latinske Amerike su najveći svjetski dužnici i predstavljaju dio svjetske ekonomske periferije, iako raspolažu velikim sirovinskim, energetskim i ljudskim resursima. Glede religije prevladava katoličanstvo s izraženom reformatorskom tendencijom. Na političkoj pozornici česti su vojni prevrati, revolucije i kontrarevolucije. Veliki problem su ilegalne migracije, narko karteli i terorozam. Zvuči čudno kako je Latinska Amerika imala sličnu povijesnu sudbinu kao i Angloamerika na sjeveru američkog kontinenta. Ipak, one nisu imale ni probližno sličan razvoj. Ostaje upitno zašto je na jedinstvenom američkom kontinentu nastao tako veliki i dubok jaz između bogatog Sjevera i zaostaloga Juga. I onda je spontano i rođena paternalistička i neokolonijalna doktrina Monro u Angloamerici, nasuprot konceptu Simona Bolivara, rodonačelnika države Bolivije u Južnoj Americi. On se zauzimao za koncept latinoameričke uzajamne solidarnosti novooslobođenih država u očuvanju državne neovisnosti.
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na telegramu
