Međunarodna Obavijest za Javnost: Ugovor SZO-a NIJE “sporazum”
Međunarodna Obavijest za Javnost: Ugovor SZO-a NIJE “sporazum”
Anna Von Reitz
Dokument o kojem se raspravlja je ugovor, a ne sporazum. Njegovo bi djelovanje bilo u nadležnosti zraka, i ne bi ga se smjelo krivo tumačiti ili predstavljati kao sporazum u nadležnosti zemlje i tla.
Uglavnom, korporacije koje se maskiraju kao vlade okupljaju se kako bi unajmile “stručnjaka” da izvrši njihove ponude, i misle da udruživanjem i korištenjem WHO-a kao svog izloga mogu izbjeći odgovornost za svoje postupke.
SZO bi bolje bilo da razmisliti dva puta. Dva puta isto s korporacijama uključenim u ovaj pokušaj otimanja vlasti.
Ako stvarne nacionalne i međunarodne vlade nemaju ovlasti diktirati individualne zdravstvene odluke, slijedi da nijedna korporacija koju je stvorila bilo koja nacionalna ili međunarodna vlada, isto tako nema ovlasti diktirati individualne zdravstvene odluke.
I nije važno koliko se njih slaže ili ne slaže. Ne možete drugima prenijeti moć koju sami nemate. I svejedno je bilo da je riječ o jednom ili milijunu ljudi koji nemaju to određeno pravo, .
Razmislite o tome ovako: ako Ivan nema pravo ubiti susjedovu kozu, cijela grupa mrzitelja koza kao što je John okupljena zajedno, i dalje nema pravo ubiti susjedovu kozu.
To je još uvijek zločin i radnja izvan granica njihovih ovlasti.
Živi ljudi nisu vezani preferencijama i odlukama korporacija, osim ako slučajno rade za te korporacije.
Može li General Motors, Inc., ili Raytheon, Inc., ili Walmart, Inc. diktirati vaše odluke o zdravlju?
Zašto bi onda država Illinois, Inc., ili američka Vlada, Inc., ili Ured šerifa okruga Missoula, Inc., također imali nešto reći o tome?
Oni to ne čine.
Ove korporacije putem dioničara i povjereničkih odbora, direktora ili guvernera, mogu reći svojim službenicima i zaposlenicima što da rade, ali nemaju apsolutno nikakvo pravo reći vama niti jednu riječ.
A ako zamisle da imaju, treba ih išamariti dovoljno jako da ih izvuče iz njihove moćnohuškačke histerije i iluzije o veličanstvenosti.
Podijelite radost.
Joe stoji na uglu ulice i brine za svoje, kad mu priđe tip i počne vikati: “Zašto nisi na poslu? Trebao si doći u sedam! A gdje ti je uniforma Wendy’s Hamburgers-a!”
A Joe, s pravom, bulji u njega kao da je poludio.
Joe ne radi za Wendy’s. Joe nema obvezu nositi uniformu niti se javiti na dužnost u sedam…
Na isti način, vaša država nema obvezu poštovati ugovor koji je potpisala bilo koja korporacija — samo su zaposlenici korporacije to obvezni.
A ako to ne znaju i ne razumiju, krajnje je vrijeme da nauče.
Izdano od:
Anna Maria Riezinger, fiducijar
Sjedinjene Američke Države
Post Box 520994
Big Lake, Aljaska 99652
HOP -portal na telegramu
