“Ako padnemo u lijenost, zlo ulazi u naša srca i kasnije ćemo biti prisiljeni mnogo trpjeti da ga iskorijenimo”

0
1117

Zamislimo da jednog jutra internet i električne mreže više ne rade zbog rata koji je u tijeku. Kada bi  Atlantski greben koji povezuje Europu sa Sjedinjenim Državama eksplodirao kao i plinovod koji povezuje Njemačku s Rusijom…

Zamislimo sada da je ovo ratna odmazda za vrlo ozbiljnu zapadnu provokaciju prema stranim silama. Potpuno zamračenje, zaustavljene komunikacije, prometna sredstva stanu,  uništene sve električne i energetske mreže. Mrak u kući, hladno, jer je grijanje spojeno na električnu mrežu.

Bolnice su sa  rezervnim baterijama koje će trajati nekoliko sati. Banke i bankomati zatvoreni. Automobili imaju još malo goriva koje će uskoro nestati, a benzinske crpke ne toče ni kap zbog nestašice struje.

Ako je zima, hladno je, ako je ljeto, nepodnošljivo je vruće.

Tihi mobitel, jako tih, nema wi-fi mrežu, ne radi ni obična telefonija (koja je digitalna).

Metropole padaju prema fazi neukrotive predmodernosti, jer je gotovine malo, kartice i bankomati ne rade. Krajolik je izoliran.

Dolazi do psihičkog kolapsa zbog nedostatka vijesti. U digitalnim nativnim generacijama nalazimo dvostruki psihološki kolaps, budući da se ti mladi ljudi bez mreže ne snalaze, jer   posredovana društvena mrežama je blokirana,  osjećaju se  izgubljeno i marginalizirano.

Katastrofalan događaj ovih razmjera mogao bi  biti korektini element  propadanja zbog digitalno-hipnotičkog trenda koji je zahvatio sva društva u svijetu, a posebno ona zapadnjačka.

Apstinencija od digitalizacije mogla bi (podvlačimo) biti pravedna kazna, moralno upozorenje. Noetička lijenost povezana s digitalnom tehnologijom dovodi čitave narode u polusanjano stanje; hipoteza o privremenom ispravljanju ovog stanja masovne zamagljenosti je vjerojatna. Mora se reći da je ovaj distopijski scenarij hipoteza o načinu, hipoteza koja je neophodna kako bi se naglasilo da evolucijska lijenost ljudskog bića uvijek i nepromjenjivo nalazi karmičku kompenzaciju. Očito nije sigurno da ta kompenzacija pripada jednom postojanju, također se može odgoditi za sljedeće živote, ali u ovom članku predočavamo scenarij neposredne kazne.

Pretpostavimo da bi vrijeme i energija koju su milijarde ljudi posvetili da se zaglupljuju sa pametnim telefonom u rukama mogli generirati bolan fenomen ispravljanja s privremenim gašenjem mreže.
Nastavimo razmišljati u distopijskim terminima: nakon mogućeg ratnog zamračenja pred vatrama da se ugriju na ulici, većina ljudi koji nisu išli na posao i nisu mogli popiti ni kavu u baru, mogli su s mržnjom poentirati neprijatelju kao jedinom odgovornom.

Tada bi se u društvu pojavio fenomen koji izaziva podjele: slobodoumna manjina mogla bi tvrditi da, s obzirom na napredak rata, glavni uzrok svih nevolja treba okriviti onoga tko je prvi (u ovom hipotetskom slučaju Zapad) započeo rat.

Imat ćemo dvije frakcije mišljenja, jednu slijepo usmjerenu u korist dominantnog narativa vođenog vojnom propagandom, drugu razumniju koja bi pokušala razumjeti gledište protivnika. U ovom trenutku postojat će još manjinsko treće stajalište (možda od čitatelja Arhetipa) koje će se pozabaviti problemom sa suštinske točke gledišta. Da riječ “duhovno” do sada nije izgubila velik dio svog značenja, mogli bismo je definirati kao spiritualnu poziciju, ali nam se to ne sviđa.

Stoga radije definiramo ovu treću poziciju prihvaćanja i razmišljanja o karmi naroda. Ukratko, treći stav se emocionalno ne svrstava uz većinu zaslijepljenu mržnjom, već uzima u obzir kritičku mudrost manjine koja želi jasno vidjeti dalje od režimske propagande.

Treće stajalište daje prostora za misao ove vrste: «Rat je trn kojim Bog budi ljude kad padnu u lijenost. Tako rat, iako za sobom ostavlja propast, ima svoju pozitivnu stranu, jer budi čovjeka i tjera ga da bdije nad svojom domovinom. Za nas je zemlja koju moramo zaštititi naše srce. Moramo ga braniti od duha zla. Ako padnemo u lijenost, zlo ulazi u naša srca i kasnije ćemo biti prisiljeni mnogo trpjeti da ga iskorijenimo.” Ove su riječi Maître Philippea iz Lyona.

Massimo Scaligero je u svom ateljeu držao fotografiju Majstora koji nije bio previše poznat, osim čitateljima ovog časopisa, budući da se o njemu ovdje više puta govorilo i od raznih autora. Ovo je Maître Philippe iz Lyona, rođen kao Nizier Anthelme Philippe. Čudotvorac i nositelj iznimne mudrosti, Philippe nije nam ostavio djela koja je sam napisao, ali su njegove misli prepisivane i objavljivane. O njemu postoji knjiga Alfreda Haela na talijanskom, u izdanju Archetipa (link), a moguće je pronaći i dokumentarni film o njemu na internetu (The Shepherd’s Dog). U knjizi Life and Words of Maître Philippe nalazimo nekoliko stranica razmišljanja o ratu koja se ne razlikuju od vrlo oštrog prethodnog zapažanja. Opet na stranici 145 Maître Philippe kaže: «Rat je nužan uvjet ljudskog stanja. Kad bi se granice umjetno uklonile, ponovno bi se rodio rat između obitelji. Univerzalni mir može postojati samo onoga dana kada nakon sveopćeg rata na zemlji ostane samo šačica ljudi, sto tisuća u Europi na primjer. Ovi ljudi, daleko od toga da ratuju, onda bi se ujedinili, ali bi se i dalje borili protiv životinja.”

Ideji da je rat neizbježna karmička kompenzacija može se smijati većina (A) kojom dominiraju demoni averzije, budući da propaganda svake političke moći uvijek treba osloboditi mržnju prema protivniku koji se doživljava kao smrtni neprijatelj. Mase, potaknute propagandom i žedne osvete, nikad nisu u pravu.

Manjina (B) opremljena kritičkim mišljenjem koja se bori za racionalno i uravnoteženo priznavanje ratnih činjenica, pokušavajući se suprotstaviti dominantnoj sili, također odbacuje svaku eshatološku perspektivu. Zapravo, politička oporba vjeruje da spiritualistička vizija može oslabiti duh militantnosti protiv sustava. I ovo je također pogreška.

Treća pozicija (C), ona koja uspijeva doći do najdubljeg korijena “ratnog” problema, teško se utvrđuje, budući da duh averzije uvijek dominira političkim frakcijama; ipak, u znanstveno-duhovnu viziju moramo polagati povjerenje i nadu, budući da je legitimno pretpostaviti da će u sljedećim reinkarnacijama uloge biti obrnute.

Na primjer, Nijemci iz Wermachta mogu biti rođeni u Rusiji i obrnuto Rusi mogu biti rođeni na njemačkom tlu, na taj način se mržnja pretvara u razumijevanje i bratsku suradnju.

Vidjelo se da duše ljudi izražavaju valove misli. Postoje osobnosti vođa koje utjelovljuju te valove, ali vjerovati da su ti likovi uzrok, primarno podrijetlo goleme, raširene i popularne misli ozbiljna je pogreška! Raširene misli, état d’esprit pripadaju karmi zajednica, au nekim slučajevima i samoj povijesti petog razdoblja civilizacije u kojoj živimo. Vjerovati da je vođa Hamasa generator šire misli koja se širi među palestinskim narodom i svim muslimanima u svijetu je pogrešno, ništa manje nego vjerovati da je Benjamin Netanyau jedini krivac za genocid u Palestini. Previše je zgodno misliti da je sam Staljin uzrok smrti desetaka milijuna Rusa, jednako je reduktivno misliti da se bez figure Adolfa Hitlera konfliktni odnos između Nijemaca i Židova ne bi pojavio na horizontu. Nerealno je pripisivati okupaciju Sovjetskog Saveza 1941. jedinoj ljudskoj volji Führera, a jednako je ludo misliti da je ruski Veliki Domovinski rat protiv armija Osovine (koji je Sovjetski Savez učinio jedinim bedemom protiv amerikanizacije planet) ne bi bila provedena bez jedne Staljinove ličnosti. Odgovornost naroda uvijek dolazi u obzir, budući da njihovi duhovi vodiči djeluju u različitim narodima.

Odnos ljubavi (a podvlačimo ljubav) kao i odbojnosti između Rusa i Nijemaca ima vrlo duboke korijene koji tonu u nabore povijesti, kao i onih legendi, pa čak i religija. Kao što ćemo vidjeti, ovom dijalogu između srednje Europe i njenog istočnog dijela uvijek su se protivili strani narodi koje ćemo kasnije otkriti. Karmički odnos između Nijemaca i Rusa započeo je već osnivanjem Rusije od strane Varjaga, odnosno pretkršćanskih odinskih naroda koji su putovali rijekama uzvodno i osnovali prvu jezgru ruske civilizacije. Taj se odnos nastavio s vrlo važnim kršćanskim preobraćenjem Rusije, porazom teutonskih i danskih snaga od strane trupa predvođenih Aleksandrom Nevskim, vojnikom-knezom, simbolom Rusije. Geografija također igra svoju ulogu i nastavlja još više s problemima gradova smještenih u Istočnoj Pruskoj. Ne zaboravite da je grad Immanuela Kanta bio Königsberg, njemačka enklava do 1945. godine, dok je danas Kalinigrad, ruska enklava smještena između Litve i Poljske. Udaljenost u kilometrima između Königsberga i Berlina nešto je manja od one sa St. Ono što se dogodilo između Rusije i Njemačke s Prvim i Drugim svjetskim ratom nije samo sukob između careva, careva, autokrata ili diktatora, već duhovni proces dviju cijelih nacionalnih zajednica. Sraz između ova dva svijeta bio je zastrašujući, rat svjetova.

Još jednom nam riječi Maîtrea Philippea pomažu dotaknuti misterij određenih ratova koji imaju ultrazemaljske dimenzije: «Vidite kako padaju glave; ali jesi li siguran? A kad te glave padnu, na drugom planetu to su ljudi koji žanju pšenicu.”

Duhovna znanost nam objašnjava da će zlo biti razriješeno karmički samo činom otkupljenja i ljubavi koji se mora ticati svijeta sutrašnjice, kada će duhovi onih koji su se mrzili i ubijali jedni druge pronaći Milost zagrljaja bratstva u Kristu. Ne znamo kada će se to dogoditi, ali znamo iz onoga što je Rudolf Steiner predvidio da je ovaj proces bratstva između različitih naroda u tijeku: ono što je u prošlosti proizvelo ratove će u budućim inkarnacijama generirati svjesnu i neinstinktivnu ljubav.

Proces tajanstvenog odnosa između Rusa i Nijemaca pojavljuje se neslučajnom prisutnošću Vladimira Vladimiroviča Putina u Dresdenu, na njemačkom tlu u njegovoj trideset i trećoj godini života, dok sedam godina kasnije (određene karmičke sile koje su sazrele na njemačkom tlu) Putin osjetio svoju misiju i započeo svoj uspon na vlast u Rusiji. Zahvaljujući takvim detaljima možemo nazreti stvarnu povijest spojenu sa sudbinom naroda. Ovo nas dovodi do sabotaže plinovoda Sjeverni tok 2 gdje se trenutna njemačka vlada smatra nasljednicom antiruske averzije. U isto vrijeme najbolji dio njemačkog naroda šapuće da je vrijeme da se stane na kraj nevoljama koje inspiriraju strani i daleki subjekti. Pojavili su se kameni optuženici koji su raspirivali ratove i utjecali na rusku i njemačku politiku najmanje dva stoljeća, a danas na njih konačno možemo ukazati ne samo u uskim okultnim krugovima, već se o njima otvoreno govori iu protuinformativnim medijima.

Geopolitička opasnost od kontinentalnog saveza između Rusije i Njemačke oslabila bi anglofono carstvo mora. Tako su izbila dva svjetska rata. Prije nego nastavimo sa spoznajom ovih činjenica koje upućujemo na sljedeći broj, potrebno je prisjetiti se Danteovog poznatog terceta: «Razmotrite svoje sjeme: niste stvoreni da živite kao životinje, već da slijedite vrlinu i znanje». Napominjemo da Alighieri ispred riječi znanje stavlja Vrlinu. Tako dolazimo do misli Massima Scaligera kada nas je poticao ponavljajući riječi Rudolfa Steinera: “Tri koraka u moralu za jednog u znanju”. Ta tri koraka u moralu znače da da, možemo pokušati prepoznati pozadinu ratova, ali prije svega imamo zadatak raditi za mir. Na konferenciji održanoj u Dornachu 26. prosinca 1916. (O.O. N° 173b) Rudolf Steiner nam kaže: «Sve dok nesreća potpuno ne udari, ne smije se dopustiti da se hrabrost utopi, a ipak, iskra nade je mala» , i malo dalje: «Svijetu je potreban mir, a ako sada (n.b.1916.) ne bude mira, morat će se mnogo čega odreći».

Prethodna rečenica Maîtrea Philippea stoga nalazi precizno objašnjenje u Duhovnoj znanosti: «Zemlja koju moramo štititi je naše srce. Moramo ga braniti od duha zla. Ako padnemo u lijenost, zlo ulazi u naša srca i kasnije ćemo biti prisiljeni mnogo trpjeti da ga iskorijenimo.” Ovdje onda zadaća molitve postaje bitna za sve nas.

Salvino Ruoli

Izvor L archetipo

 

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal