Svi ljudi grubi u svom narativu, a ujedno i grubi i bezosjećajni u odnosima s drugim ljudima, priznajte već jednom DA STE “GLADNI LJUBAVI.”
❤Ovaj osobni tekst je memo na moju najveću životnu ljubav. Poginuo je u prometnoj, ima već godina, ima..
Da li su živi oni koji su bili vaše prve prave životne ljubavi, ne simpatije nego istinske ljubavi?
One ljubavi koje se jačinom emocija ne mogu uporediti ni sa jednom ljubavlju ikada doživljenom u vašem životu.
Sretnete li ih ikada, pripadate li sretnicima koji sa tom svojom ljubavi dijele život i dalje, jesu li možda poginuli u prometu ili ratu ili preminuli od bolesti..?
Jeste li nakon takve ljubavi ostali cjeloviti ili se dio vas nakon njih pretvorio u sjenu koja luta šipražjima besmisla kroz život?
Tražeći neke druge ruke koje će možda uspjeti obrisati sjećanja /bar trenutno/, tražeći mir u nekoj drugoj osobi za koju mislite da je dovoljno kvalitetna da bi vam ispunila prazninu osjetilne tjeskobe, tražeći u nekome neokrunjenu i nikad posve proživljenu sreću, tražeći nekoga tko će vas pokrenuti sa stanice prekinutih vjerovanja.
Kad tragično izgubiš ljubav svog života, sva ljubav tog duha do kraja tvog života tinja još u zraku mada je nestala u labirintu nepovrata.
Možeš ju dotaknuti dahom, samo dahom jer ruke pružaš u prazno.
I nikada, nikada više nisi isti, ugasi se dio svjetlosti u duši; i dalje postojiš u naručju stvarnosti, i dalje postojiš u ljepoti prolaznosti života, i dalje si glumac u predstavi koja nema granicu između izmišljenog i stvarnog.
U svojoj prozi i stihovima često naglašavam riječi odlazak i povratak.
Znam reći kako je možda i život nakon tragedije i boli gubitka, samo staza kojom se izgubljene ljubavi vraćaju jedno drugome pod koprenom nebeskog plavetnila.
Za moju nikad do kraja isplakanu suzu, za R. G.
CRNILO.
NI ZBOGOM NE PRODIRE
TAMO GDJE JESI.
TOLIKO PROSTRANSTVO
U KOJEM NEMA JEKE..
NIŠTA VIŠE IME NEMA.
A JA,
OSTALA SAM SAMO
ODRAZ TVOJE SJENE
POKORENE, NESPAŠENE.
Hvala svima na čitanju, Renata Janc
HOP
HOP -portal na telegramu