Međunarodna Obavijest za Javnost: Ukrotiti Američki Dug — Bretton Woods
Anna Von Reitz
Svatko tko je sjedio za stolom znao je veliku manu Bretton Woods sporazuma: zahtijevao je stalno rastuću ekonomiju da bi funkcionirao, a takva zvijer nikada nije postojala u povijesti svijeta.
Tako su od samog početka prihvaćali očito pogrešan teorijski okvir, ali uz rastuću poslijeratnu ekonomiju i jednako tako rastuću populaciju, zaključili su da bi se mogli izvući s tim nekoliko godina i dobiti lijepu malu “zajebanciju” prijevare, i time se neosnovano obogatiti.
Nastavili su se hvatati za sve američke bebe registrirajući ih kao građane SAD-a. Nastavili su prosljeđivati upravljanje svim imanjima “mrtvih” američkih beba Papinoj Općinskoj Upravi. Nastavili su nas potajno lažno predstavljati, varati, krivo predstavljati, oporezivati, stavljati pod hipoteku i nezakonito, ilegalno i nemoralno musti, od strane naših inozemnih podizvođača Savezne Vlade i banaka koje djeluju u dogovoru s njima.
Kao rezultat svih ovih prijevara postali su vrlo bogati i moćni, i nastavili koristiti naše ljude kao jeftine plaćenike (tako što su skrivali činjenicu da su bili korišteni kao plaćenici) i nastavili voditi rat za profit koristeći svoje nepošteno stečene dobitke.
Kao rezultat toga, oni su se upustili u više od 200 stranih “ratova” i upada i promjena vladinih operacija — u naše ime — situacije koja je dovela do toga da su “Amerikanci” optuženi za britanska i papistička nedjela i omraženi u cijelom svijetu.
Oni nisu mi. Nikad nisu ni bili. Mnogi su Amerikanci radili za njih nikad ne shvaćajući da te korporacije nismo mi — i nikad nisu znali da su oni, američki zaposlenici, cijelo vrijeme bili prevareni i pogrešno usmjereni.
Bretton Woods je otvorio nove mogućnosti za “kolateraliziranje” i “sekuritizaciju” svega u pogođenim zemljama, ali šemeri su još uvijek bili siromašni imovinom u usporedbi s iznosom kredita koji su plasirali, i počeli su promatrati imovinu privatnih povjereništava, poput onog od obitelji Avila Family Trust, od kojeg su posudili kako bi obnovili Europu i Japan i osigurali političku isplatu nakon Drugog svjetskog rata.
Do 2005. bili su toliko opterećeni kreditnim “mjehurom” koji su stvorile njihove nezakonite aktivnosti, da nisu mogli ni razmišljati o tome da moraju vratiti imovinu Avila Family Trust-a, pa su očito samo rekli, koga vraga… mi smo ovo daleko unutra, mogli bismo ići do kraja i priznati da smo kriminalci. Samo zadržimo njihovu imovinu. Izmislimo neki izgovor da im je nikad ne vratimo.
Kad smo već otišli tako daleko, zašto ne pokupimo sva ta privatna povjereništva? Iskoristimo ih i kao kolateral. Santiago Trust, Rodriguez Trust, Guadalupe Hidalgo Trust, Black Eagle Trust, VK Durham Trust….
Mi smo “vlada”. Raditi ćemo što hoćemo i slijediti korake Franklina Delano Roosevelt-a i izravno krasti od Amerikanaca.
Ako netko bude pitao, reći ćemo im da su se svi Amerikanci dobrovoljno preobratili u britanske podanike ili građane Sjedinjenih Država…
I to je ono što su učinili, počevši od 2005. Koristili su imovinu Avila Family Trusta i imovinu više od 5000 drugih privatnih zaklada kao kolateral za pokriće svojih dugova, bez dopuštenja stvarnih upravitelja ili donatora.
Ovo je čista krađa, žestoko reketarenje, sve učinjeno pod bojom zakona, protiv njihovih poslodavaca kršenjem povjerenja i ugovora o uslugama.
Čak i uz sve ovo pretresanje, potpuno su izgubili kontrolu nad dužničkim mjehurom koji su oslobodili, a Zemlja doslovno ne sadrži dovoljno imovine da se unese u ždrijelo fantomskog duga koji su stvorili.
Fantom, jer američki dug zapravo nikada nije postojao — ne na način na koji ga oni prikazuju.
Ostavljaju dojam da su se zadužili preko glave, ali to se uopće nije dogodilo.
Za svaki IOU (Ja Sam Ti Dužan) koji su izdali, dobili su natrag ne samo vrijednost IOU-a u stvarnim dobrima i uslugama, svaki put kad je njihov IOU reciklirao novi vlasnik, dobili su više stvarnih dobara i usluga u nepravičnoj razmjeni.
Jedna NOVČANICA SAVEZNIH REZERVI od 5 dolara reciklirana 10 000 puta donosila je 50 000 dolara stvarne robe i usluga, plus danak koji su počinitelji prikupili — punu nominalnu vrijednost novčanice, umanjenu za troškove tiskanja.
Recite nam koliko su siromašni i tko je prevaren?
Oni od nas koji su bili prisiljeni na ove nepravedne razmjene Zakonom o Legalnom Sredstvu Plaćanja koji nije ni zakonit ni legalan u ovoj zemlji, prevareni smo, a mi smo i žrtve i povlašteni vjerovnici.
Ne samo da su došli na vrh ljestvice u kategoriji neopravdanog bogaćenja, već su iskoristili svu tu imovinu koju nikada nisu platili kao dodatni kolateral, i nastavili kliziti po njoj, obećavajući da će nam kad-tad platiti “nešto”.
Ispada da je ono čime su nam se htjeli odužiti je bila smrt i kleveta.
To je dobro uhodan obrazac među kreditnim prevarantima na državnoj razini: platiti sa ukradenim kreditnim karticama koliko god mogu, i ostavite žrtvama da plate.
Ako žrtva ne plati, ubijte je i pretvarajte se da je sa sobom ponijela “svoj” dug, ostavljajući vlastitu imovinu za dobrobit svojih vjerovnika — istih banaka i korporativnih državnih interesa koji su i prevarili ljude.
Ista skupina prevaranata učinila je to Engleskoj, Irskoj, Škotskoj, Walesu, Francuskoj, Njemačkoj — dva puta i desecima drugih zemalja od 1900. godine.
Dakle, problem je, u biti, u tome što su se bacili na svaku moguću fizičku i intelektualnu imovinu, opteretili je kao kolateral i upotrijebili je da sebi daju sve više i više kredita — daleko više kredita nego cjelokupna imovina planete može podržati.
Ono što nam duguju kao primarni dug je siguran povrat naše fizičke imovine i kredita.
Oni, odgovorne banke i korporacije, mogu nam otpisati znatan dio svog duga jednostavnim vraćanjem opljačkane imovine — naših dobrih imena i zaštitnih znakova, naše zemlje, našeg zlata, našeg srebra, našeg novca, naših domova, naših poduzeća itd., ali to onda urušava sav kredit temeljen na toj imovini.
Taj kredit također pripada nama. Dakle, ispitajmo njihov nestašni “kreditni dug” koji se duguje i nama.
Oni mogu dio toga nadoknaditi predajom svih dioničarskih interesa u svojim korporacijama i korporacijskim franšizama, ali to nas i dalje ostavlja da se utapamo u moru kredita.
Postoje tri načina podmirenja kreditnog duga: zamjena duga, otpis i otkup.
(1) Zamjena duga je sama po sebi razumljiva — mijenjamo sve dugove koje im legitimno dugujemo (za trenutne ili tekuće usluge) kreditom koji oni već duguju nama, a koji je unaprijed plaćen.
To smanjuje njihov nacionalni dug sa svakom transakcijom i čini im “novi” kredit dostupnim za trošenje — poput plaćanja vaših kreditnih kartica.
(2) Otpust ili otpis, u kojem ovaj dug samo otpišemo iz bilance i poništimo ga — nema potrebe da ga otplaćujemo. To je ono što se treba dogoditi sa svim hipotekama, porezima na imovinu i takozvanim saveznim porezima na dohodak, zajmovima za koledž i zajmovima za automobile koje duguju Amerikanci, od samog vrha — jer Amerikanci uopće nisu dugovali te dugove. Umjesto toga bili smo dužni kredit — i bili smo prevareni pretvarajući se da smo britanski teritorijalni građani SAD-a ili državljani Sjedinjenih Država.
(3) Otkup — proces kojim se oslobađate duga stvarnim plaćanjem robe i usluga; već smo “otkupili” svaku novčanicu Federalnih rezervi tisućama puta i uopće nismo dugovali, što rezultira još većim kreditom za nas.
Od tri načina uklanjanja duga, samo je opcija zamjene duga dio Federalnog zakona. Glava 12 predviđa da se ove zamjene duga odvijaju, i naziva ih izuzećima za uzajamni kompenzacijski kredit. Da su savezne korporacije bile poštene i učinile ovu zamjenu dugova besplatno dostupnom javnosti, da su osigurale vaučere i druga sredstva za pristup ovom lijeku, njihov dug bi se smanjio, i njihov bi se kredit kontinuirano obnavljao kako je i planirano.
Otpisivanje dugova, osobito mrskog i izmišljenog duga, opcija je da se riješite značajnog dijela problema. Mi im samo opraštamo dio duga i cjelokupnog tereta kamata, oduzimanjem od našeg kredita.
Iako naš kredit nije bio pripisan nama i banke su ga redovno isisavale kao nepotraživana sredstva i kao napuštene imovine zahvaljujući starom nezakonitom pretvorbom prebacivanja, koji se koristio za magičnu pretvorbu američkih vjerovnika u strane dužnike, naš kredit je zapravo bio prisutan, i trebao je cijelo vrijeme prebijati dug.
Otkup zapravo ne pomaže situaciji– upotreba naše fizičke imovine koja je već opterećena za stvaranje VIŠE kredita neizbježno urušava dug koji podupire ta imovina, a upotreba naše fizičke imovine za otkup njihovih papirnatih dugova služi samo za stvaranje više kredita za nas.
Stvarni dužnici duguju nam nepremostiv dug i jedino sredstvo koje imaju da nam vrate je da nam vrate kontrolu nad našom opljačkanom imovinom, vrate nam nepravedno obogaćenje koje su stekli našim izdavanjem unaprijed plaćenog kredita žrtvama, i prihvate naš otpust svih američkih hipoteka, poreza i drugih javnih dugova.
Dok razbijamo ovu ogromnu, višegeneracijsku šemu prijevare i krađe ličnosti, čujemo ignorantni zbor ljudi koji kleveću one od nas poznatih kao državljani američki država, i pokušavaju tvrditi da smo nekako nedomoljubi jer smo stali na kraj ovom sablasnom nepodrživom statusu kvo u kojem odrasli muškarci pljačkaju posjede nepostojećih nestalih britanskih trgovačkih pomoraca, i prevarenih američkih beba.
Predugo je biti Amerikanac bio razlog za sram, jer ovi muškarci i žene koji nas navodno “predstavljaju” ne samo da su nas prevarili, već su nas posramili i fizički nam naudili, terorizirali nas desetljećima, uzimajući njihove plaće iz naših džepova, unovčenjem naše imovine, i trošenjem našeg kredit “za” nas.
Provukli su američku reputaciju kroz prljavštinu i postavili nas da budemo žrtve njihovih nedjela.
Sjedili su kao pauci u Ženevi, Rimu, Londonu i Wašingtonu DC, ispredajući svoje priče i mreže, lažući i obmanjujući sve, izazivajući zabunu, promičući nasilje, i profitirajući od svega toga.
Istina na kraju pobjeđuje.
Ne kupujte drvene novčiće, ne vjerujte nijednoj priči o bijelim šeširima koji vas izbavljaju od izmišljenih zala, i nemojte biti previše zahvalni Donaldu Trumpu, čija je do sada najveća tvrdnja, zbog koje je postao slavan, bila natjerati vojsku na neki način rade posao koji su cijelo vrijeme trebali raditi za nas.
Od Granta i Shermana, do Eisenhowera i Montgomeryja, Schwarzkopfa i Colina Powella, oni igraju ovu igru prijevare protiv nas, svojih poslodavaca, ljudi koji su se vratili kući. Svjesno ili nesvjesno, pomogli su u provođenju ove jadne šeme prijevare, protiv vlastitog naroda.
Oni vrebaju Amerikance koje su trebali štititi već 160 godina. Ako izvuku zeca iz svojih stražnjica, morat će ga i dalje oprati — ali ne s hrpom bajkovitog smeća i samohvalisajućih priča, ljubljenja beba i dijeljenja slatkiša koji im ne pripadaju.
Niti želimo vidjeti hrpe vojnih suđenja i nasilja, javnih vješanja i drugih drama punih osvete. Svima nam je dosta toga. Ova zemlja i sve zemlje koje su pogođene ovim zločinima moraju ozdraviti. Trebamo mir i sigurnost i pristojnost.
Ako se, nakon toliko dugog života u močvari, naši ljudi u vojsci ne sjećaju što je to obična stara pristojnost, vrijeme je da se vrate kući i ponovno to nauče.
Izdano od:
Anna Maria Riezinger, fiducijar
Sjedinjene Američke Države
Post Box 520994
Big Lake, Aljaska 99652
HOP -portal na telegramu