Danas je Tijelovo. Častimo te u pokaznici i komadu kruha. Pristupamo Tvom stolu i blagujemo tvoje Tijelo. Pokatkad je to s dvoumljenjem i srcem podijeljenim zbog zemaljskih briga. Nasa srca često nisu pripravljena za tako uzvišen cin. Teško nam je pojmiti da ti koji si Tvorac cijelog svemira se nudis sav, nepodijeljen u tom malom komadiću kruha. To je do te mjere apsurdno za naše umove da Ti možemo priči nikako drugačije nego samo s vjerom; nikako drugačije nego s djetinjim pouzdanjem i predanjem. I ni zbog čega drugog nego jer si Ti tako rekao. Ništa tu ne pomaze naša učenost ili umjesnost, veća ili manja, nit doktorati, niti društveni ugledi i statusi, nit’ debljina novčanika … ni stas, ni glas!
Moja ljevica kojom te dodirujem jest POVJERENJE, a desnica kojom te prihvaćam POUZDANJE. Kad te njima prigrlim tek tad mi se oci duše otvaraju (razum) a u srcu počinje gorjeti plamen. I svi pred tobom stojimo kao Jedno. Svatko jedinstven, poseban i različit, a opet na istoj startnoj poziciji. Svima kažeš: Evo Me! Tu sam pred vama kao na stolu, na raspolaganju. Nudim vam svima svoje Srce i u njem svoje božanstvo, svoju Krv i Tijelo od kojih se niti žedni, niti gladuje. Ti nas šitiš no ne zato da u svijetu imamo uspjeh nego da te još vise tražimo i spoznamo; da se s još vise zara i odlučnosti odvojimo od ponude ovog svijeta i u cijelosti predamo u Tvoju volju, te ispunimo svrhu zbog koje smo sad tu, do žetve i konačnog predanja svog života. Rekoh da Ti često pristupamo s dvojbama i neodlučni. U mnogo toga smo svezani, neslobodni. Često činimo ono sto ne bismo htjeli jer smo zbog grijeha i njegovih posljedica na lukav način “uvođeni” u grešne prigode pod prividom dobra i sto te kroz molitvu nismo tražili. Svaki put kad smo upadali u zamku bilo je to stoga jer se nismo vodili načelom Tvoje slave i našim spasenjem, nego vlastitom afirmacijom i “uspjehom” u svijetu. Išli smo bez Tebe, izdvajali se iz Stada, te zapadali u teškoće iz kojih si nas Ti iznova, po tko zna koji put izvlačio, noseći nas na svojim ramenima jer zbog rana nismo mogli hodati.
Zato sve sto te sad molim jeste, ojačaj moju vjeru, moje povjerenje i pouzdanje, kako bih ti ubuduće s nepodijeljenim srcem mogao pristupati i radovati se našem susretu. Onoliko koliko se s Tobom sjedinim toliko ću moći i sa svojom bracom. Podsjeti me stoga uvijek kroz situacije dana kad Te ne prepoznam u svom bližnjem u čemu i zbog čega sam propustio ili sto krivo učinio. Ne želim biti u hipokriziji tvrdeći da Te ljubim a probadam u Tvojim udovima. Daj da uvijek čujem i prepoznam Tvoj glas i idem za Tobom. Ne želim ici u Tvoje svetište a da sam nisam Tvoje Svetište!
Sine Božji ostavio si se svog božanstva i zaogrnuo ljudskim tijelom postavši sličan nama u svemu (osim u grijehu). Ponizio se do kraja i inkorporirao u sudbinu svakog čovjeka još od trenutka svog začeća. Nisi preskakao faze u rastu nego si posvetio sve trenutke naših života, od zaceca do uzašašća. Dolazim ti stoga ovo jutro u duhu poklonstva prostirući se pred Tobom i izlijevajući svoje srce: Oprosti nam našu grešnost, iscijeli razdijeljenost, obnovi nasa srca i daj da budemo jedno s Tobom, jedno u Duhu Svetom, mi u Tebi i Ti u nama kao sto si ti u Ocu i Otac u Tebi. Ali i jedno sa svojom bracom. Jedno Tijelo.
IMPERATIV
.
Struje milosti vode ka pravednosti
A iluzije svijeta k životu bez vrijednosti
Plaća njegova tek je sjenka
Prašina u našim očima
Nestvarna i prolazna
Bezvrijedna
.
Priče o izdaji, priče su o nama,
Putevi kojima koračamo
Izbori koje donosimo
Dolina nestalnosti
Mjena tame i svjetlosti
Aplauzi palih
Potvrđen identitet
U očima svijeta
U opravdanju po Žrtvi
Odlasci u noć
Poljupci u tami
Iscerena lica na mjesečini
Slinave zvijeri s toljagama ostavljaju trag.
.
U labirintu Pretorija tražimo istinu,
Rješenje je, kažu, u Izborima
Nije na Križu
Preko puta ceste jedan je zatajio,
Jesi li i ti zaplakao
Drugi je za šaku srebra dušu prodao.
Prijatelju, zašto si došao!?
.
Lijenčine mudre u riječima
Na preprekama sitnim padaju
Gle čuda
S košarama praznim hodaju
Plodovi izostaju
Nauk do u tančine poznaju
Al’ mete fulaju
.
Mase su poput oceana,
talasi šutnje vladaju,
No, čim se Glas javi
Valovi laži se dižu
Tonu i oni koji po vodi hode
Većina je zakržljalih krila.
Imperativ Blaženstava rijetki biraju
Bez straha od pogleda što sude.
Pod nepovoljnim okolnostima
Samo hrabri hodaju
M.Bušić
29.05.2024
HOP -portal na telegramu