Zapoljska 6/II,10000 Zagreb, OIB: 92386208054, predsjednik Drago Raspudić
OTVORENO PISMO
Predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Predsjednici Općinskog suda u Zadru
Vijeće Europe za pravosuđe i unutarnje poslove
Poštovani, kao Udruga za zaštitu ljudskih prava i pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, obraćamo vam se u skladu sa Statutom Udruge, štiteći prava na zakonito i jednako postupanje građana ove zemlje, a koje pravo im je uskraćeno pred Općinskim sudom u Zadru. Posljedice takvog nezakonitog, neustavnog i nejednakog postupanja su gubitak vrijedne imovine. Ustavni sud je u više svojih odluka iskazao stajalište „da nepoznavanje prava i zakona nikog ne ispričava“. Prema tome, ako se to stajalište odnosi na građane koji su laici, tim više se mora odnositi na suce i na sudske savjetnike koji Ustav, Zakon i nadređeno europsko pravo moraju poznavati i primjenjivati ga na sve građane jednako.
Na Općinskom sudom u Zadru ovih dana zakazana je dražba radi prodaje nekretnine procijenjene vrijednosti 135.000,00 eur, radi potraživanja ovrhovoditelja – glavnica 0 eur, redovna kamata 0 eur, troškovi ovršnog postupka 0 eur. Vrijednost nekretnine je vjerovatno još i veća obzirom na enormni porast cijena na tržištu nekretnina pa ne čudi izrazita upornost sudske savjetnice za zakazivanje dražbe, obzirom da je do sada već više puta povrijedila zakon na štetu ovršenika a u korist ovrhovoditelja. Ovrha u označenom ovršnom postupku nastavljena je na raniji ovršni postupak, i to protiv novog vlasnika nekretnine. Na rješenje o nastavku ovrhe novi vlasnik NEMA PRAVO ŽALBE, neovisno o kakvim žalbenim razlozima se radi, i jesu li isti nastali nakon donošenja ranijeg rješenja o ovrsi. Takva sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova protivna je i praksi Ustavnog suda Republike, Povelji EU i Konvencijama. Tijekom ovršnog postupka Županijski sud u Velikoj Gorici odlučujući o žalbi vlasnika nekretnine (ujedno i ovršenika) preinačio je rješenje Općinskog suda u Zadru od 10.02.2020. godine i odredio „ne dopušta se upis zabilježbe ovrhe, te se nalaže brisanje zabilježbe ovrhe“
Obzirom da je zabilježba ovrhe na nekretnini prva radnja u ovršnom postupku bez koje se ne može provoditi ovršni postupak, umjesto očekivane odluke o obustavi ovrhe sudska savjetnica M.L. je suprotno pravomoćnoj i ovršnoj odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici donijela novi Zaključak identičan prethodno ukinutom od strane drugostupanjskog suda, posl. br. Ovr YYY/yy dana xx. ožujka 2022 godine i naložila ZK odjelu Općinskog suda u Zadru PONOVNI upis zabilježbe ovrhe. Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zadru odbio je provesti upis zabilježbe ovrhe rješenjem Z-XXXX (Ozn. br. Z-xxxx/22) od 17. studenog 2022 godine, te je brisao ranije upisanu zabilježbu ovrhe sve sukladno uputama Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž Zk xxx/yy-2 od 02.03.2022. godine i uspostavio zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije 05.11.2014. godine.
Novi vlasnik nekretnine istu je stekao 2018. godine prema tome, nije stekao nekretninu u vrijeme kada je na nekretnini bila zabilježena zabilježba ovrhe u korist ovrhovoditelja. Uz sve navedeno, dug po glavnici ne postoji, iznosi 0 eur/kn, cjelokupan dug upisan u zemljišne knjige raniji vlasnici i sadašnji vlasnik nekretnine su podmirili.
„Zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi je prva ovršna radnja kod ovrhe na nekretnini, pa kada prvostupanjski sud utvrdi nemogućnost provedbe prve ovršne radnje – zabilježbe ovrhe, obustavlja ovrhu kao nemoguću. „ (Županijski sud u Splitu Gž Ovr 886/2017-2).
O navedenom potvrđuje više odluka županijskih sudova i to Županijski sud u Dubrovniku Gž Ovr 343/2021 od 28. rujna 2022. godine, iz odluke Općinskog suda u Bjelovaru Ovr 175/2020-18 od 25. srpnja 2022. godine, iz odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr 886/2017-2 od 15. siječnja 201. godine, iz odluke Županijskog suda u Zadru posl. broj 5 Gž Ovr-100/19-2 od 5. ožujka 2019. godine.
Iz odluke Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-343/2021-2 od 28. rujna 2022 godine proizlazi da u situaciji kada je „brisana zabilježba ovrhe upisana temeljem rješenje o ovrsi posl. broj Ovr 887/05, to je pravilno sud obustavio ovrhu i na ovoj nekretnini primjenom odredbe čl. 67. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje OZ). Na nekretnini k.č. br. 809/1 k.o. M. nije zabilježena ovrha pa je to razlog za obustavu ovrhe..“
Iz odluke Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr 175/2020-18 od 25. srpnja 2022 godine proizlazi: „pravo ovrhovoditelja na podnošenje prijedloga za nastavak ovrhe temeljem čl. 84. st. 4. OZ-a proizlazi iz prava na namirenje tražbine iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine koje pravo se u smislu čl. 84. st. 2. OZ-a stječe zabillježbom ovrhe. Kako u ovom ovršnom postupku ovrha više nije zabilježena, jer je zabilježba ovrhe temeljem rješenja o obustavi ovrhe ovoga suda Ovr 3279/2018-14 od 16. travnja 2019. brisana rješenjem zemljišno knjižnog odjela, to ovrhovoditelju više ne pripada pravo predlaganja nastavka ovršnog postupka prema trećoj osobi.“
Odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr 86/2017-2 od 15. siječnja 2018. godine suđeno je: „Naime, kada je prvostupanjski sud utvrdio da je zemljišno knjižni sud pravomoćnim rješenjem broj Z-7556/11 od 23. kolovoza 2011 godine odbio prijedlog za zabilježbu ovrhe s obzirom da u predmetnom rješenju o ovrsi nije naveden odgovarajući suvlasnički udio, pa da zabilježbu nije moguće provesti obzirom na postojeće stanje u zemljišnoj knjizi, obustavio je ovrhu u ovoj pravnoj stvari.
Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio rješenje o obustavi ovrhe nakon što je utvrdio nemogućnost izvršenja prve ovršne radnje, zabilježbe ovrhe…“
Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući u revizijskom postupku broj Rev-x-1009/17-3 od 28. veljače 2018. godine zauzeo je slijedeće pravno stajalište: „Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju obustavio postupak ovrhe i ukinuo sve provedene radnje utvrđujući da je zemljišno knjižni sud, svojim pravomoćnim rješenjem poslovni broj Z-53343/11 od 19. veljače 2013. godine odbio provesti upis zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, stoga je, polazeći od zaključka da je zabilježba ovrhe iz članka 75. OZ-a nužna ovršna radnja bez koje provedba ovrhe u konkretnom slučaju nije moguća, na temelju članka 67. stavak 2. OZ-a obustavio ovrhu. Navedeno utvrđenje i pravni zaključak suda prvog stupanja u svemu je prihvatio i drugostupanjski sud – Županijski sud u Zagrebu, ističući da žalbenim navodima takvo utvrđenje nije dovedeno u sumnju primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a….“
Suprotno odredbi čl. 67 OZ-a, suprotno opsežnoj sudskoj praksi viših sudova, pa i suprotno zdravom razumu, sudska savjetnica M.L. je na prijedlog ovrhovoditelja o nastavku ovršnih radnji, temeljem krivotvorenog i neistinitog Izvadka iz poslovnih knjiga koji je izradio ovrhovoditelj, odredila prodaju nekretnine na dražbi, iako za navedeno ne postoje nikakvi zakonski uvjeti, obzirom da je glavnica dugovanja 0 eur, i da je zabilježba ovrhe brisana u zemljišnoj knjizi, što je prva ovršna radnja bez koje se ne može provesti ovrha na nekretnini. Jasno propisuje i Zakon o obveznim odnosima da se prilikom plaćanja najprije zatvaraju zatezna kamata, troškovi ovrhe, redovna kamata potom glavnica. Ako je glavnica 0 eur, redovna kamata 0 eur, kako je moguće da je zatezna kamata koju potražuje ovrhovoditelj veća od glavnice iz perioda kada je kredit odobren. Osim što se ovršna radnja prodaje nekretnine na dražbi ne može provoditi bez zabilježbe ovrhe, nesporno je da je novi vlasnik nekretninu stekao bez zabilježbe ovrhe jer je na nekretnini uspostavljeno zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo 2014. godine, a zabilježba ovrhe je brisana. Time nesporno ni ovrhovoditelj NIJE OVLAŠTEN PROVODITI OVRHU protiv novog vlasnika nekretnine.
Sudska savjetnica M.L. nije izradila nacrte odluka, niti je predložila ovršnom sucu da donese odluke o prijedlozima za odgodu ovrhe i za obustavu ovrhe koji se nalaze u spisu a koje su podnešene tri godine unatrag. Sudska savjetnica postupila je suprotno i Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022 godine koji je obvezujući za sudove; „Obveza ovršnog suda je da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi.
U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane private isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. „
Ovršenik iz ovršnog postupka o kojem je riječ, koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru, pokrenuo je parnicu radi utvrđenja da ugovor sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koja se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem, ali Općinski sud u Zadru unatoč tome određuje dražbu radi prodaje nekretnine, iako zabilježba ovrhe na nekretnini nije zabilježena, i iako se ovrha temelji na javnobilježničkom aktu koji sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe i jednostrano promjenjivu „pripadajuću“ kamatu. Uz sve navedeno, nije sporno da je glavnica vjerovnikovog potraživanja 0 eur, kao i redovna kamata i troškovi postupka!!! No jedini cilj ovrhovoditelja, uz asistenciju ovršnih sudaca, je da proda nekretninu na dražbi (da ju otme vlasniku), neovisno o pravu ovrhovoditelja na vođenje ovršnog postupka, i na potraživanja po osnovi glavnice koje iznosi 0 eur.
Dana 22. svibanj 2023. godine na sjednici predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojen je na sastanku slijedeći Zaključak obvezujući za sudove: „Kod ugovora o kreditu i ugovora o zajmu davatelj kredita odnosno zajmodavac ima pravo obračunati ugovorne kamate samo na novčani iznos koji je korisniku kredita odnosno zajmoprimcu stavljen na raspolaganje.“
Ovršeniku iz ovoga ovršnog postupka Općinski sud u Zadru onemogućava da prije prodaje nekretnine na javnoj dražbi dokaže da javnobilježnički akt u kojem je knjižni prednik založni dužnik, sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
Općinski sud u Zadru, iako su o svemu više puta obavještavani i sudska savjetnica i predsjednici sudova (raniji i sadašnja predsjednica) nisu objasnili iz kojih razloga se u odnosu na konkretni ovršni predmet zakoni svojevoljno tumače, i postupa se protivno presudi Europskog suda u Luksemburgu u predmetu broj C‑377/14 Ernst Georg Radlinger, Helena Radlingerová protiv Finway a.s., te protivno odluci u predmetu Europskog suda u Luksemburgu broj C‐32/14 (Fővárosi Törvényszék – Sud u Budimpešti, Mađarska), odluka od 13. prosinca 2013., koju je Sud zaprimio 23.
siječnja 2014., u postupku ERSTE Bank Hungary Zrt. Protiv Attile Sugára.
U odnosu na članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, tom je odredbom naložena državama članicama obveza da osiguravaju da postoje u korist potrošača primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koje prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklapa s potrošačima.
Iz presude C-377/14 Europskog suda u Luksemburgu
46 Među tim sredstvima moraju biti uključene i odredbe koje omogućuju da se potrošačima jamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju sporni ugovor, uključujući osporavanje i u okviru stečajnog postupka, i to u razumnim postupovnim uvjetima, tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti, osobito glede rokova ili troškova koji pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom 93/13 (vidjeti u tom smislu presudu od 1. listopada 2015., ERSTE Bank Hungary, C‑32/14, EU:C:2015:637, t. 59.).
52 U tom pogledu valja podsjetiti da je, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, nacionalni sud dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda od 1. listopada 2015., ERSTE Bank Hungary, C‑32/14, EU:C:2015:637, t. 41. i navedena sudska praksa).
U Hrvatskoj sudovi trebaju suditi na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije i drugih važećih izvora prava i Zakona (čl. 5. Zakona o sudovima NN 28/13, 36/24).
Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštovati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Suprotno navedenom sudska savjetnica M.L. ne sudi ni po zakonima Republike Hrvatske, niti na temelju pravne stečevine Europske unije a što je razvidno iz dosadašnjeg postupanja u opisanom ovršnom predmetu.
O svemu je obaviještena predsjednica suda. Predsjednik suda odgovoran je za pravilno i zakonito obavljanje sudske uprave u sudu. (Čl. 33. Zakona o sudovima).
Stoga se Udruga Veronika Vere ovim Otvorenim pismom ponovno obraća predsjednici Općinskog suda u Zadru i predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i Vijeću Europe za pravosuđe i unutarnje poslove, isključivo iz razloga kako bismo utvrdili jesu li Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl. br. Su IV-7/2022 od 11. ožujka 2022 godine i Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske Pos. br. Su IV-56/2023-6 od 22. svibnja 2023. godine usvojeni iz razloga da bi ih suci primjenjivali u svojim sudskim odlukama, ili pro forma, odnosno selektivno? I čemu služe Zakoni ako ih sudovi i suci neće primjenjivati u svojem postupanju za sve građane jednako, već postupaju samovoljno i suprotno zakonu? Udruga Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa ne vidi drugog opravdanja za opisano postupanje sudske savjetnice M.L. osim sumnje u korupciju i pogodovanje ovrhovoditelju, a takvih ovršnih predmeta ima još veliki broj i na drugim sudovima u kojima se prava građana grubo povrjeđuju.
Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 28. studenog 2023. godine u predmetu broj Revd 3906/2023-2 dopustio je reviziju protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3959/2022-2 od 25. travnja 2023. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-307/2019 od 22. rujna 2022 godine zbog slijedećeg pravnog pitanja: „Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi ugovora o kreditu, predmetni ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženice, odnosno ništetnog predmeta tj. valute te djelomične cijene, odnosno kamata, može opstati, odnosno radi li se o ništetnom ugovoru o kreditu?
Suprotno postupanju Općinskog suda u Zadru, Županijski sud u Zadru u predmetu posl. broj Gž 365/2020-2 dana 3. travnja 2020 godine donio je odluku: „I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do odluke o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava u predmetu Vrhovnog suda RH broj Gos 1/2019-5 od 11.12.2019.godine)
- Postupak će se nastaviti kada se objavi rješenje VSRH o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava.“
Udrugu Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa zanima iz kojih razloga se na njezine članove kao i na pojedine građane Republike Hrvatske ne primjenjuje jednako pravo i propisi kao i na sve druge građane kao npr. iz citiranih sudskih odluka. Po kojim kriterijima se nekim građanima usvajaju prijedlozi za dopuštenje revizije, usvajaju se njihove ustavne tužbe, a kada drugi građanin podnese ustavnu tužbu radi jednake povrede ustavnih prava identičnih pravnih pitanja, rezolutno se odbacuju „jer ne postoji bit.“
Pretpostavka je da je intencija zakonodavca da se zakoni primjenjuju onako kako to piše u Zakonu i kako je to usvojio Hrvatski Sabor. U situaciji kada neki sudac ili sudski savjetnik drastično odstupa od zakonskih odredbi, pa i od sudske prakse vlastitog suda, te odstupa od pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske i od Zaključaka donešenih na sjednici Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda, a koji Zaključci su obvezujući za sudove, nužno se nameće pitanje poznaju li sucu pravo i zakone, ili svjesno i namjerno građanima čine štetu?
U ovršnom postupku radi kojeg vam se obraćamo ovim Otvorenim pismom, šteta je nesaglediva. Strankama je uništeno zdravlje, ugrožen im je život i imovina. Ovrhovoditelj koristi svoj monopolistički položaj, kao i položaj njegove supruge koja je zamjenica županijskog državnog odvjetnika, pa za njih propisi ne vrijede, za njih vrijede neka druga pravila koja se ne nalaze u zakonima. Sudska savjetnica odredila je prodaju nekretnine na dražbi iako je dug po glavnici 0 eur, dug po kamati isto toliko, dok se istovremeno na Trgovačkom sudu u Zagrebu vodi parnica protiv ovrhovoditelja u svezi jednostrano promjenjive kamate i utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i sporazuma koji sadrže nepoštene ugovorne odredbe. Isto tako, sudska savjetnica ne mari za pravomoćne i ovršne odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici kojim je naloženo brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, što je u konačnici Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zadru i proveo, te ne postoje zakonski uvjeti ni za vođenje ovršnog postupka, a kamo li za prodaju nekretnine na dražbi.
Iz svega se zaključuje da se građane ove zemlje svjesno i namjerno ponižava od strane pojedinih sudaca/sudskih savjetnika, jer građani, čitajući zakone i propise očekuju da se na njih primjenjuju jednako pravo i propisi kao i na sve druge u odnosu na koje se postupa potpuno drugačije. Građani očekuju da mogu predvidjeti sudsku odluku primjenom važećih propisa. Međutim u situaciji kada se na određenu fizičku ili pravnu osobu ne primjenjuju važeći propisi, ne primjenjuje se niti nadređeno europsko pravo, tada se nužno nameće pitanje koji interes ima sudska savjetnica, sudac ili predsjednik suda da takvo protupravno stanje opstaje a na štetu građana. Jedini mogući odgovor koji se nameće je; korupcija i diskriminacija.
Stoga, temeljem svega iznesenog molimo očitovanje predsjednice Općinskog suda u Zadru i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske na navedene okolnosti, i odgovor – postoji li opravdan razlog da se u pojedinim ovršnim predmetima ne primjenjuju važeći propisi koji propisuju da kada je zabilježba ovrhe na nekretnini brisana da se ovrha ne može provoditi, i da su sudovi po službenoj dužnosti dužni ispitati sadrže li javnobilježnički akti na temelju kojih se provodi ovrha nepoštene i ništetne ugovorne odredbe (jednostrano promjenjiva kamata i dr.). Što je sa primjenom propisa da kada je glavnica potraživanja 0 eur/kn da se ovrha na nekretnini ne može provoditi? Kako je uopće moguće da Europski sud donosi više presuda u kojima utvrđuje da jednostrano promjenjiva kamata nije zakonita, niti je ista obračunljiva, dok istovremeno unatoč presudama Europskog suda u Hrvatskoj koje se pro pojedini suci tvrde drugačije. Suci poštuju „pravo ovrhovoditelja“ da na temelju jednostrano sastavljenog Izvadka iz poslovnih knjiga, i to knjiženjem perioda kroz deset godina u samo jednom danu (a što je sa vjerodostojnošću poslovnog događaja), ovršuje koga želi, na kojem predmetu ovrhe želi i dok god to ovrhovoditelj želi. Ukazivanje na krivotvorene isprave, na nedostatak isprava, na povrede ovršnog zakona, ništa ne znače, što ovršenike čini nesretnima, jadnima i građanima četvrtog reda. Uz sve navedeno, uopće je nejasno na kojem se to pravu temelji ovrha na novčanim sredstvima u odnosu na solidarne dužnike, koje ovrhovoditelj ovršuje u FINI sve u punom iznosu potraživanja, pa se zatezna kamata multiplicira onoliko puta koliko ima solidarnih dužnika. Takva praksa u ovršnim postupcima definitivno nema nikakvu poveznicu sa europskim pravom koje je nadređeno hrvatskom pravu.
Zagreb, 07. lipanj 2024. godine
UDRUGA VERONIKA VERE
Predsjednik Drago Raspudić, Podpredsjednica Tihana Tomas,
Glasnogovornik Damir Rešetar
HOP -portal na telegramu
