Možeš biti 100% u pravu, te znati 100% da drugi nije, no nije stvar u tome jesi li u pravu, nego na koji način reagiraš na nepravdu. Jesi li radostan kad vidiš da te ogovaraju ili pak kleveću, izmišljaju na tebe sve moguće stvari. Imperativ Osam blaženstava izrečenih na gori nas na to podsjeća.
Ulaziš li u samoopravdavanje i svjedočenje u svoje ime ili predaješ svoju parnicu Bogu s nadom u srcu da će te On opravdati i obraniti na najbolji mogući način.
Pri tom moraš biti svjestan da su i ti drugi također Božja stvorenja koja On želi izbaviti iz grijeha i od duha laži, te privući svom Sinu koji je Put, Istina i Život.
Ti na drugome možeš vidjeti očite grijehe, ukorijenjene mane, određene slabosti i duhovne bolesti, no to je samo mali dio u odnosu na broj onih koje vidiš na sebi i s kojima se mučiš dugi niz godina bezuspješno.
U tom smislu si onaj kome se puno oprašta, a tvoj bližnji, i to svaki kojeg susrećeš, a kojeg nerijetko hvataš za vrat i gnjaviš zbog zla koje ti nanosi, onaj koji ti je malo dužan. Prestani se stoga kačiti s njima i opraštaj im kako bi tebi bilo oprošteno. Kad drugima opraštaš ti ih ne amnestiraš od njihove krivnje. Ona ostaje sve dok se od srca ne pokaju za nju.
Opraštaš stoga na prvom mjestu radi sebe, a potom radi drugog jer prestaješ biti gospodar njegove savjesti. Nerijetko se međuljudski odnosi isprave i poteškoće među ljudima uklone kad ih prihvatimo onakve kakve jesu.
I to ne samo naši međusobni odnosi, nego i ona područja života koja na prvi pogled nemaju veze s našim odnosima. Ono čega moraš biti svjestan jest da Bog ne uslišava zavađenog. Ako ne zadovoljavaš uvjete crkvenosti … opraštanje, prihvaćanje, podnošenje i nošenje bližnjeg tad se zatvaraš protoku milosti za sva svoja životna područja, a ne samo za pojedina koja su direktno vezana uz određene životne situacije. Ako te samo jedna životna situacija drži svezanim za sebe ti nisi slobodan i fleksibilan niti u ostalim jer te ne prati blagoslov Božji. Zato, ako osjećaš da sve što započneš ubrzo biva blokirano uđi u svoju nutrinu i vidi … Zapravo, ne trebaš vidjeti.
Ti već znaš što trebaš uraditi a što već duže vrijeme odgađaš, jer misliš da možeš sjediti na dvije stolice. Uradi stoga ono što odgađaš, a znaš da bi trebao i vidjet ćeš kako pritječe rijeka milosti i tamo gdje samo na prvi pogled izgleda da nema veze s tim konkretnim problemom koji si odgađao riješiti.
M. Bušić
HOP
HOP -portal na telegramu
