Nekidan sam proslavio dvije godišnjice: svojih „prvih“ 70 i naših prvih 14 godina druženja preko društvenih mreža. Vaše čestitke su me ganule. Svakome ću osobno odgovoriti.
Neprimjetno sam, dakle, ponovno ušao u godine Prijelaza, godine neizbježnog povratka Akaši, Teslinom „svjetlosnok eteru“, svemirskom „superračunalu“, energetskom zapisu SVEGA od Postanka, „spremniku“ onoga što se zbilo i što će se zbiti. Za zapise u svjetlosti sami odgovaramo. Oni strukturiraju našu karmu koja donosi nova iskustva, nove mogućnosti, prilike ali i ograničenja… I tako uvijek IZNOVA … dok ne postanemo SVJETLOSNI.
U duhovnom svijetu iz kojeg jesmo i kojem se vraćamo, okruženi smo energijama visokih vibracija – mirom i bezuvjetnom ljubavi. Povratkom u energetski grub i „sirov“ materijalni svijet, gubimo se i tražimo u „pravilima“…
Primjerice, pogrešno mislimo da se „za ljubav moramo izboriti“, da ćemo je „zaslužiti“ pristajući na neki od modela ponašanja“. Takve su „ljubavi“ praćene niskim vibracijama tuge, ljutnje, straha ili ljubomore. To nas stalno udaljavaju od izvorne vibracije „bezuvjetne (Kristove) ljubavi“.
Primjerice, da bismo osigurali materijalnu „sigurnost“, ulazimo u sukobe s drugim dušama, povrjeđujemo ih ili svjesno ili nesvjesno, a svoje mjesto „u svijetu“ često ostvarujemo podvalama i podmetanjima. Iskustva kroz koja prolazimo na Zemlji, a nisu usklađena s vibracijom univerzalnog duha, opterećuju naš akašički zapis pa nam je s takvim teretom život teži. Opterećenja pokreću nove postupke, da možda drugačijom reakcijom ili djelovanjem tu pogrešku ispravimo!
Otimanje tuđe imovine rezultirati će ili gubitkom vlastite ili drugim gubitkom. Ali ako taj gubitak umjesto novom prevarom nadoknadimo radom i marljivošću, ili ako se oslobodimo vezanosti za materijalno, ili ako umjesto otimanja počnemo drugima pomagati, ponašanjem ćemo pročistiti zapis i približiti se izvornoj vibraciji!Biti ćemo više ono što u stvari i jesmo, biti bliži svojoj životnoj „svrsi“. A život u toj dimenziji postati će zasigurno ugodniji i lakši. Umjesto više ograničenja otvarati će nam se više mogućnosti.
Vrijednosti za koje smo se odlučili, postati će motivom našeg življenja. Te će nas vrijednosti pratiti, a mi ćemo ih na razne načine osjećati kao svoju misiju.
Druženje „zviždača“ ili „prijavitelja korupcije“ organizirao je prije 14 godina u Grožnjanu tadašnji predsjednik (na slici mu se vidi komadičak glave). „Minikongres“ (i štošta drugo kasnije) poslužili su samo kao “smokvin list”. Iz „prve ruke“ znam podosta o ZAMPu, Adriatic.netu i ortakluku da bi se pozicijom došlo do novca i nekretnina.
Međutim, ne osjećam se prevarenim. U životu ja imam svoje vrijednosti, a bivši predsjednik ima svoje.
“Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…”
Srećko Sladoljev
HOP -portal na telegramu