VODITELJI U MOLITVI
“OBLAK SVJEDOKA”
2683 Svjedoci koji su nas pretekli u Kraljevstvu, posebno oni koje Crkva štuje kao “svece”, sudjeluju u živoj molitvenoj predaji primjerom svoga života, spisima koje su ostavili i svojom molitvom danas. Oni promatraju Boga, slave ga i ne prestaju se brinuti za one koje su ostavili na zemlji. Ušavši “u radost” svoga Gospodara, “postavljeni su nad mnogim”. Njihovo je posredovanje najviša služba u Božjem naumu. Možemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet.
2684 U općinstvu svetih razvile su se kroz crkvenu povijest razne duhovnosti. Osobna karizma nekog svjedoka Božje ljubavi prema ljudima mogla se prenijeti u nasljeđuje, kao Ilijin “duh” na Elizeja i na Ivana Krstitelja, da bi neki učenici imali udjela u tom duhu. Pojedina duhovnost je također i stjecište drugih struja, liturgijskih i teoloških, te svjedoci o inkulturaciji vjere u određenu čovjekovu sredinu i njegovu povijest. Kršćanske su duhovnosti dio žive molitvene predaje i nezaobilazni su vodici za vjernike. U svojoj bogatoj različitosti one odražavaju čistu i jedinstvenu svjetlost Duha Svetoga. Duh je zaista prebivalište svetih, i svetac je vlastito prebivalište Duha, jer on se prinosi da bi živio s Bogom i nazvan je njegov Hram.
SLUŽITELJI MOLITVE
2685 Kršćanska je obitelj prvo mjesto odgoja za molitvu. Utemeljena na sakramentu ženidbe, obitelj je “kućna Crkva” u kojoj se djeca Božja uče moliti “kao Crkva” i u molitvi ustrajati. Posebno za djecu, svakodnevna obiteljska molitva prvo je svjedočanstvo živa sjećanja Crkve, sto ga Duh Sveti strpljivo budi.
2686 Zaređeni službenici također su odgovorni za molitveni odgoj svoje brace i sestara u Kristu. Sluge Dobroga pastira, zaređeni su da vode Božji narod k živim vrelima molitve: Rijeci Božjoj, liturgiji, vršenju bogoslovnih kreposti, Božjemu “danas” u konkretnim životnim prilikama.
2687 Brojni su redovnici posvetili sav život molitvi. Poslije anahoreta Egipatske pustinje, pustinjaci, monasi i monahinje posvetili su svoje vrijeme hvali Boga i posredovanju za svoj narod. Posvećeni se život ne održava i ne siri bez molitve; ona je jedan od živih izvora kontemplacije i duhovnog života u Crkvi.
2688 Kateheza djece, mladih i odraslih, tezi za tim da se Riječ Božja razmatra u osobnoj molitvi, posadašnjuje u liturgijskoj molitvi, te pou-nutarnjuje u svako vrijeme kako bi donosila rod u novom životu. Kateheza je također trenutak u kojemu se pucka pobožnost može vrednovati i odgajati.Učenje osnovnih molitava napamet pruža molitvenom životu neophodnu potporu, ali je nadasve važno da se uživa u njihovu smislu.
2689 Molitvene skupine, kao “škole molitve”, jesu danas jedan od znakova i pokretača molitvene obnove u Crkvi, pod uvjetom da se napajaju na istinskim izvorima kršćanske molitve. Skrb oko zajedništva znak je prave molitve u Crkvi.
2690 Duh Sveti nekim vjernicima daje darove mudrosti, vjere i rasuđi-vanja u pogledu onog zajedničkog dobra koje je molitva (duhovno vodstvo). Muževi i žene koji su time obdareni istinski su poslužitelji žive molitvene predaje: Stoga, duša koja hoće napredovati u savršenstvu treba, prema savjetu Svetog Ivana od Kriza, “dobro procijeniti u čije se ruke stavlja, jer kakav je učitelj, takav će biti i učenik; kakav je otac, takav će biti i sin”. I dalje: “Vođa treba biti ne samo učen i mudar, već i iskusan (…). Ako duhovni vođa nema iskustva duhovnog života, nesposoban je da vodi duše koje Bog ipak zove, i neće ih niti razumjeti”.
MJESTA POGODNA ZA MOLITVU
2691 Crkva, kuca Božja, vlastito je mjesto liturgijske molitve za župnu zajednicu. Ona je također povlašteno mjesto klanjanja stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu. Izbor prikladna mjesta nije nevažan za istinitost molitve: za osobnu molitvu, može to biti “molitveni kutak”, sa Svetim pismom i svetim slikama, da molitva bude tu, “u skrovitosti” pred našim Ocem. U kršćanskoj obitelji, ta vrst malog oratorija potice zajedničku molitvu;
u krajevima gdje ima samostana, njihove su zajednice pozvane da poticu sudjelovanje vjernika u molitvi časoslova te omoguće samoću potrebnu za intenzivniju osobnu molitvu;
hodočašća podsjećaju na naš hod zemljom prema nebu. Ona su tradicionalno jaka vremena za obnovu molitve. Svetišta su hodočasnicima, koji traže svoja živa vrela, izvanredna mjesta da “kao Crkva” dožive pojedine oblike kršćanske molitve.
M.B.
HOP -portal na telegramu
