Iz teksta De Occulta Sapientia – rasprava o kraljevskom i operativnom putu svete geometrije između znanosti i magije: …
Čovjek jača radeći teške stvari, pogotovo kada značajno napreduje na intimnom putu koji vodi povećanju znanja. Znanje je taj neusporedivi alat koji djeluje kao sredstvo koje oduzima temelj od onoga što nam je prethodno bilo okultno, nepoznato, skriveno. Svjetlost je ta koja raspršuje tamu misterije pružajući nam još veću svjesnost.
Sve teme i različite tradicije koje smo proučili, napravili svoje i zapisali u svojim prethodnim radovima su kao stečene ‘inicijacije’, to jest, treba ih smatrati ‘znanjem stečenim u našim dubinama’, a ne nužno kao različita učenja za sebe.
Zbog toga različite doktrine i različite prakse višestrukih religija smatramo temeljnim komadićima ili ciglama na kojima se gradi novo znanje.
Religije treba shvatiti kao različite navike koje su uvijek pokrivale iste ‘Univerzalne principe’, a ne kao sektaške načine zatvorene za susret između različitih vjera i tradicija: to su različiti jezici koji pokušavaju dekodirati, dešifrirati i objasniti isto ‘Stvarnost Vrhovna kći ‘superiorne Logike’ koja predisponira sve posvuda izvan Vremena.
Ljudsko biće, koje je stvoreno na ‘Sliku Božju’ (u biti), mnogo je više od jednostavnog sisavca: ono je ‘višedimenzionalno biće bogato ‘beskonačnim potencijalom’.
Postoje dakle dvije stvarnosti postojanja na koje se uglavnom trebamo usredotočiti, transcendentalna i imanentna. Prvo je odgovornost teologije, dok drugo proučava znanost.
Međutim, kroz svetu geometriju moguće je istražiti oboje. Čovjek, koji ne živi u ‘anđeoskim sferama’, smješten je u dimenziju u kojoj spoznajna praznina može i mora potaknuti njegovu žeđ za znanjem.
Ovaj proces prvenstveno je usmjeren na to da se Bog upozna kroz sve oko nas. Zato smatramo da je sveta geometrija temeljna disciplina za spoznaju Apsoluta. Kroz proučavanje ove plemenite materije moguće je otkriti otiske Božanskog lijevog u svakom obliku prisutnom u ‘fizičkom svijetu’.
Nažalost, danas mnogi ljudi vide ‘Svijet’ na previše ‘malen’ način i ta koncepcija, rezultat pogrešne iluzije, odražava se u njima, ne dopuštajući im da izdaleka zamisle ideju da mogu postojati druge aspekte Sebstva kao i druge stvarnosti. Za njih će ‘Svijet’, tj. vizija stvari koju je njihova razina svijesti sposobna zamisliti, biti predodređena da ostane vrlo stroga i uvijek spremna za očuvanje i zatvaranje.
Za ovu vrstu ljudi gotovo je potpuno nemoguće izaći izvan svog ograđenog i ograničavajućeg smisla života. Ljudi koji su dio ove jezgre, nažalost sačinjene od većine ljudi koji su zarobljenici određenih mentalnih obrazaca, duše su vezane za ograničenu stvarnost pet osjetila i, iznad svega, za figure ovog ‘Svijeta’ ( Božanstva, idoli, sveci, pape, gurui, kraljevi, državnici, umjetnici itd., itd.) stvorena riječju drugih ljudi: takozvane ‘unaprijed zapakirane istine’ od strane moćnika. Na sljedećim stranicama pokušat ćemo ići dalje od svega ovoga kako bismo bolje razumjeli one ‘Daleke svjetove’ o kojima ćemo govoriti u ovom radu; one iste koje su, unatoč svemu, iz nekog nejasnog razloga uvijek bile dohvatljive umu slobodnog mislioca.
Pojmom ‘svjetovi’ označavamo određene načine na koje naša psiha poima okolnu stvarnost. One su različite ‘unutarnje dimenzije’ s kojima možemo iznimno komunicirati. ‘Svjetovi’, osim što predstavljaju konkretne razine stvarnosti koje su kroz povijest razni mistici doživljavali, gledali, a ponekad čak i posjećivali, kompleks su ‘fenomena’ i ‘psihičkih funkcija’ koje omogućuju našem ‘ja’ da oblikuje iskustvo sebe i objektivnosti na progresivan način.
Čak ni koncepcija zagrobnog života ne ukazuje nužno na dimenziju izvan života, već na perceptivno područje uma koje vodi naše misli izvan zajedničke ideje. To je, u biti, drugačija vizija ‘Svijeta’ i onoga što je općenito prihvaćeno kao normalna koncepcija stvarnosti.
Po našem mišljenju, svi putovi, kao i svi ‘Svjetovi’ koje predstavljamo u ovoj ‘potrazi za dubokim’, jasno vode do Boga. Kroz ‘misao’ je, eto, moguće pristupiti i pojmiti duhovnu i energetsku dimenziju Božanskog bez posredovanja bilo kakve ‘temporalne’ i ‘duhovne’ sile upravo zato što sve što nas okružuje nije ništa drugo nego profitabilno i neprestano ‘ emocija’ Boga.
Prema fizici, energija koju posjeduje ili otpušta jedno ili više tijela može biti posljedica različitih uzroka: kretanja (kinetička energija), položaja (potencijalna energija), deformacija (elastična energija), toplinske agitacije (toplinska energija), kemijskih reakcija ( kemijska energija) ili nuklearne reakcije (nuklearna energija), na električnu struju (električna energija) itd. Može se, s većom ili manjom spontanošću i poteškoćama, transformirati iz jednog oblika u drugi slijedeći dva principa očuvanja i degradacije energije.
‘Teorija relativnosti’ potvrdila je neobičan odnos između ‘mase’ i ‘energije’, koji se mogu tumačiti kao različiti aspekti iste stvarnosti. Uvjereni smo da je samo biće, osim što ima grubo (materijalno) tijelo, sastavljeno od ‘suptilnih energija’ u potpunoj povezanosti s ’emocijama’ koje osjećamo, pravih ‘nebeskih dinamičkih sila’ u kombinaciji sa ‘Svjetom’ od Duha’; iste energije koje čovjek može prenijeti zahvaljujući svojoj volji kroz meditacije, molitve, magijske radnje. Emocije su poput golemih valova koji nas neprestano udaraju i često smo im tijekom čitavog postojanja prepušteni na milost i nemilost poput plovila na pučini za vrijeme oluje. ‘Tajanstvena mudrost’ koju predstavljamo u sljedećim poglavljima, osim što proširuje i uzdiže naše razmišljanje kako bismo kontrolirali svoje ‘unutarnje sile’ i proširila naše znanje o našem ‘Svijetu’ da idemo izvan nas samih, sjedinjuje Vječno s neprolaznim , Beskonačni (Bog) s konačnim (čovjekom). “Geometrija prethodi stvaranju stvari, vječna je poput Božjeg Duha; doista, geometrija je sam Bog i dala mu je arhetipove za stvaranje svijeta.” (Johannes Kepler – Harmonices Mundi) De Occulta Sapientia – Rasprava o kraljevskom i operativnom putu svete geometrije između znanosti i magije.
HOP
HOP -portal na Telegramu