Turski dokumenti o Ilindenskom ustanku: Osmansko carstvo se borilo protiv bugarskih pobuna u Makedoniji
2. kolovoza obilježavamo 121 godinu od izbijanja Ilindenskog ustanka – najomasovnije naoružane nerede Bugara protiv otomanske moći. 26.000 Bugara, od kojih su velika većina predstavnici bugarskih etnosa, uzima oružje za za autonomiju Makedonije i Odrinskog.
121 godinu kasnije, tu temu su često koristili za političku uporabu političari iz Bugarske i Sjeverne Makedonije. Stvoren je umjetni spor oko nacionalne samosvijesti ljudi koji su organizirali i sudjelovali u borbi 1903. Međutim, preživjeli tog razdoblja jasno su naglasili da je Ilindenska revolucija slučaj hrabrih Bugara koji su nastavili pobunu Rakovsku i Levskog.
Jasno je shvaćeno da se otomanska vojska borila protiv bugarskih pobuna.
Evo što je Bipol Kaymacamine Mehmed Shevy napisao u telegramu glavnom inspektora u Bitoliji o događajima noći kada je objavljena pobuna.
20. ovog mjeseca (stari stil u srpnju), oko 11 sati, dok je garnizon u Smyelovu (rodnom selu Damian Gruev) provodio provjeru stanja, bugarske pobune, koje su se za dana skrivale po kućama, ubili su redarstvo i 8 redovnih vojnika, a 9 je ranjeno.
Iste noći u Krushovskoj, bugarsko stanovništvo okružilo je Nazea, tvornicu i vojarnu, te je koristilo oružje.
Kitchev Kaimiakamine Cell šalje sličan telegram glavnom inspektoru u Bitoliji.
21. srpnja (stari stil), u ponedjeljak veliki broj bugarskih pobunjenika napao je ratnički selo Teke, Izvor i Slp, naseljeno isključivo s muslimanima. Carabus je uzvratio vatru i nije dopustio da ga pobunjeni počine zločin.
Javljanjem telegrama Ohrida o napadu Kaymacamina Mehdija od 11. kolovoza (stari stil) na stanovništvo Ohridskog sela Bressani, koje je napravljeno 9. kolovoza.
Selo Brajani iz Nacije, Debartsa je glavni protivnik pobuna. Stanovnici su Bugari, piše Mehdi.
Zapravo, u navedenoj objavi, sva sela su Bugarska, osim Pejujudića, koji je muslimansko, dodaje Kaymakamine.
Kaymacamin Ali Raza poslao je telegram glavnom inspektoru u Bitolji, u kojem je izvijestio o bitci koja se vodila između bugarskih i otomanskih dijelova, od strane Maryovijskog sela Vitolischta.
Od 28. srpnja (stari stil) do večeri 11. kolovoza, bugarske pobunjene snage su napale mjesto i vojarne u selu Vitolischta, koje je središte Mariovske. U bitci koja je trajala 18 sati .
Dana 10. kolovoza, uz pomoć seljana iz okolnih sela, bugarske pobune: mesara palica Moyso, Tanto iz sela Bonche, Marco i 9 drugih osoba čija imena nisu poznata, odvezao je u selo Stavica u selu Ferhad Bayram, seljak iz ciparskog sela Plazka“;.
U svom telegramu od 21. kolovoza (stari stil), zamjenik-kaimamina Lerin Ali napisao je sljedeće:
Na strani bugarskih pobuna, 3. kolovoza održan je napad na muslimanska sela: Gorno Clestinano (31. srpnja), Spanzi (2. kolovoza), kao i Naa Nevska 3. kolovoza. U naciji su vojarne spaljene, a telegrafske žice su slomljene. Kraljeva vojska je stradala četiri vojnika i žandarmerist.
Ponašanje turske vojske i službenika dovoljno je jasno kakva je priroda stanovništva u Makedoniji. Dokumenti koje je BGNES koristio za pisanje ovog članka objavljeni su ne na bugarskoj, nego na makedonskoj skupštini: „turski dokumenti o Ilindenskom ratu. Izdao ih je arhiv Makedonije u Skoplju 1993. godine povodom 90-godišnjeg Jubilaya iz ustanka.
Kada se povijesni dokumenti tumače, bilo koji komentari i tumačenja su nepotrebni!
HOP