Igor Drenjančević
“Pravoslavni svećenik poklonio se usred Knina: ‘Vječni spomen i carstvo nebesko svim hrvatskim braniteljima‘
– Moramo poštovati branitelje i to je to! Da se više nikad ne ponovi. Živjela Hrvatska! – istaknuo je đakon Ilija
Zazvao bih vječni spomen i carstvo nebesko svim hrvatskim braniteljima koji su stradali za slobodu domovine, kao i vječni spomen i carstvo nebesko svim civilnim žrtvama, srpskim i hrvatskim, tijekom bratoubilačkog rata 1991.- 1995. godine.
Prvi sam koji je ovdje ispred Srpske pravoslavne crkve. Nemam blagoslov da u ime Crkve predstavljam, ali dolazim u svoje ime i jesam dio Srpske pravoslavne crkve – kazuje nam đakon Ilija Čalina, rodom iz Like, koji sada živi u Zagrebu.”-piše Sandra Barčot za Slobodnu Dalmaciju, a slavodobitno prenosi Jutarnji list.
Lijepa gesta pojedinca i ništa više.
Dugo godina se bavim pravoslavljem i poprilično toga sam shvatio i naučio družeći se sa arhiepiskopom Aleksandrom koji je napisao krucijalnu knjigu o pravoslavlju u Hrvata i obmanama jugoslavenskih komunista, a koji u biti i dan danas protežiraju SPC kao stožernu crkvu pravoslavlja, iako priznatu tek u 20. stoljeću, kao da ničega prije nije bilo…
No vratimo se na ovaj tekst iz Slobodne Dalmacije; đakon u SPC-u nije svećenik i tu je već greška i neznanje autora teksta. Znači to je niža razina, u biti pomoćnik svećeniku, koji sam ne smije uopće držati liturgiju. Nešto kao tzv. pomoćnik u nastavi u školama.
U biti kada đakon nešto čini u svoje ime iako je iz SPC-a , to u prijevodu znači upravo to, on nema nikakve ovlasti održati liturgiju niti to smije bez svećenika. Takva osoba ispred SPC-a nema nikakav značaj i to bi bilo kao da katolička crkva u Jasenovac pošalje ministranta. Vjerojatno bi se sve srpske novine digle na noge i proglasila taj čin izrugivanjem?!.Ono što je đakon izgovorio je lijepo čuti, ali to sa SPC-om ima malo veze.
Druga glupost koju je especeov đakon provalio je kvalifikacija rata bratoubilačkim. Radi se o osvjačkom, velikospskom ratu, za proširenje Srbije koji je završen hrvatskom vojnom Olujom. Da je đakon imao i dobre namjere, ovom kvalifikacijom rata je to pogrešno napravio
Treća činjenica koju nikada ne smiju primijetiti novinari Večernjeg lista, Jutarnjeg, Slobodne dalmacije je činjenica da srpska crkva, SDSS, Pupovac i taj politički spektar u svojim obilascima stratišta mole isključivo za srpske žrtve , gotovo nikada ne i za hrvatske žrtve koliko mi je poznato, ali se čak i od ovog đakona provlači lukava priča da se moli i za srpske i hrvatske žrtve, iako su rat skrivili srpski politički vladari podržani od srpske crkve koja je svjesno iznosila netočne podatke o 800 000 ubijenih Srba u Jasenovcu. Nikome moljenje za sve žrtve ne smeta, ali se postavlja pitanje zašto to ne vrijedi uvijek i svuda i za drugu stranu, odnosno svaka čast pojedinim izuzecima…?
Danas ista ta Srbija izmišlja “Jasenovac” u Surdulici, gdje su Bugari po njihovim izmišljenim brojkama pobili 35000 Srba. Isti princip kao sa Hrvatima. A crkva održava liturgije?!
Zbog svega toga jako je bitno da je izašla knjiga Arhiepiskopa Aleksandra, kao poglavara HPC-a, školovanog i povijesno relevantnog faktora našeg pravoslavlja , koji raskrinkava u potponosti opasne srpske povjesne laži, kao i vrlo pokvarenu ulogu jugoslavenskih komunista u odvajanju S. Makedonaca od matične države, kao i u slučaju Bosne od Hrvata i Hrvatske.
Sve važne srpske povijesne falsifikate arhirpiskop Aleksandar razotkriva u svojoj knjizi, sve ono što su ili krivo protumačili biskup M. Bogović i dr.sc. Kolarić kao katolički učenjaci u svojim knjigama, u najnovijoj knjizi arhiepiskopa HPC-e ima ispravno tumačenje.
Tako da ovaj čin izvjesnog đakona u Kninu nema nikakav značaj u odnosu na SPC-e prema domovinskom ratu. Već je bilo pokušaja od đakona Jovanovića u tome smjeru, u njegovoj jedva pismenoj knjizi, koji je isto s druge strane “palamudio” o nekakvoj izdaji Srba u tzv. Republici srpskoj, nastaloj na genocidu i protjeravanju muslimana i Hrvata. I time pokazao povijesnu i političku nezrelost sagledavanja uloge SPC-e u Velikosrpskom projektu.
Meni osobno bilo je drago da prvi primjerak knjige “Hrvatska Pravoslavna Crkva- Preporod” Arhiepiskopa Aleksandra je uručen meni osobno, jer ta knjiga u potpunosti mijenja ige i igrarije hrvatskih neokomunista prema pravoslavlju, koje loše poznaju, odnosno razotkriva njihov promašeni karakter djelovanja…prema srpskoj crkvi u Hrvatskoj.
HOP
VEZANI ČLANCI