Početkom ovoga ljeta njemački kancelar Olaf Sholtz u Beogardu je u ime Njemačke i Europske unije dao potporu Srbiji u kopanju litija neovisno od neizbježnih i katastrofalnih posljedica što će trajno i za sva vremena time uništiti eko sustav Srbije u promjeru od pedeset do stotinu kilometara udaljenosti od mjesta rudnika.
No, za novcem pohlepni, grabežljivi i nezasiti Vučić je oduševljeno pristao na to. Petoga rujna u Beograd će doći i francuski predsjednik Emmanuel Macron potvrditi ugovor što ga je sklopio s Vučićem o skladištenju francuskog nuklearnog otpada na teritoriju Srbije. Sve to zorno oslikava kako je višekratni ratni i poratni zločinac Aleksandar Vučić odlučio Srbiju pretvoriti u europsku deponiju.
Nije lako prosuditi što je Aleksandra Vučića s F dijagnozom paranoidne šizofrenije provesti zamisao genocida nad vlastitim srpskim narodom?
U svjetskim okvirima možemo se poslužiti samo jednom sličnom usporedbom. Kad je njemački firer Adolf Hitler u svibnju mjesecu 1945. godine u bunkeru u Berlinu već predosjećao konačni ratni poraz i vlastito uhićenje i onda i pogubljenje presudio si je sam, ne dopustivši da padne u šake protivnika. Kad je nakon njemačkog firera još jedan Vučićev totalitaristički prethodnik, vođa združenih srpskih komunista i četnika Slobodan Milošević iščekivao konačnu presudu doživotnog zatvora za srpske ratne zločine što ih je listom sam naređivao kao srpski vrhovnik, popio je predoziranu količinu lijekova za srce, što mu ih je u zatvorsku ćeliju kriomice doturio njegov odvjetnik Zdenko Tomanović. Sutradan je osvanuo mrtav u zatvorskoj ćeliji. Adolf Hitler je imao svoga nacističkog ministra ratne promidžbe Josepha Goebbelsa, a Slobodan Milošević je imao svoga fašističkog ministra dezinformiranja Srbije u liku Aleksandra Vučića. Razlika između Goebbelsa i Vučića je samo jedna.
Goebbels je skupa s Hitlerom zasluženo podjelio istu sudbinu poslednjih životnih trenutaka u ratnom bunkeru u Berlinu, dok je Vučić posve nezasluženo i neopravdano izbjegao dočekati isti životni kraj zajedno sa njegovim ratim vođom Slobodanom Miloševićem u ćeliji haškog zatvora, gdje je Vučiću bilo jedino pravo mjesto.
Goebbels nije stigao u krugu mnogo kandidata za Hitlerova nasljednika zamijeniti možda njemačkog firera i okušati se i sam na mjestu vođe njemačkog Reicha. No, Vučić je, nažalost, nadživio krvoloka svoje razine Miloševića, te je nastavio politiku srpskoga svijeta kao inačice Miloševićeve propale Velike Srbije.
Tako Vučić ima u sebi sjedinjene emocije, ne samo njegovih domaćih monstruoznih uzora Miloševića i Šešelja, nego i dvojice svjetskih zlotvora Hitlera i njegovog prvog glasnogovornika Goebbelsa. Ponajviše Vučić sad ove 2024. sliči Hitleru iz 1945. godine. Kad je Hitler skužio da Njemačka nepovratno gubi rat, onda je očajnički poželio ispovijedajući se u bunkeru Goebbelsu posvemašnje uništenje i konačni nestanak njemačkog naroda i njemačke države, jer kako je monstrum govorio, “životno je pogriješio u procjeni kako su Nijemci viša arijevska rasa što treba gospodariti svijetom.” I kako NIjemci to uistinu nisu, onda su po Hitlerovoj posljednjoj i srećom neostvarenoj želji trebali svi nestati 1945. u savezničkom bombardiranju Njemačke!? Danas Vučić ide tragom Hitlerovih misli. On je skužio kako Srbi nisu nebeski narod što treba vladati kao izabrani i predodređeni narod cijelim Balkanom i jugoistokom Europe, u što je tvrdo i ludo vjerovao cijeloga života, te sad i Vučić za Srbe misli u ljeto 2024. isto što i Hitler za Nijemce u proljeće 1945. godine. I zato neubrojivi psihijatrijski bolesnik Vučić kani iskaliti bijes ratnog i posljeratnog gubitnika nad svim Srbima, genocidnim iskapanjem litija, još i uz smjesu bora, sjedninjenu s litijem u dolini Jadra, a na istoku Srbije i iskapanjem arsena, ekološki potrovati i time i biološki zatrijeti svaki trag postojanju srpskog naroda. Radi se o možda i jednom od najvećih svjetskih zločinaca dvadeset i prvog stoljeća i on mora pod svaku cijenu biti zaustavljen u njegovoj paklenoj i ubilačkoj nakani masovnog umorstva više milijuna Srba iz Srbije, u koje se lažno kune, dok ih planira sve istrijebiti.
Psihopatologija Aleksandra Vučića uvijek je ishodište svih narodnih vojskovođa iz reda ljutih konvertita, renegata, a u konačnici apatrida bez zemlje i bez igdje ičega na svijetu. Napoleon Bonaparta potomak čistokrvne talijanske obitelji iz Toskane po ocu, odnosno iz ;Lombardije po majci, cijeloga života bio je najveći francuski nacionalist, premda je rođen 1769. samo dva stoljeća nakon doselidbe njegovih predaka iz Italije u Francusku. U svojim početnim ratnim pohodima žestoko je i krvavo ratovao upravo s Talijanima, narodom njegovog izvornog etničkog korijena. Vodili su Francuzi pod Napoleonom krvave bitke s Talijanima od PIjemonta, Lombardije, LIgurije, Friulija i Veneta na sjeveru, te do Reggio Emilije i Toscane u središnjoj Italiji kako bi Napoleon napokon dosanjao na javi san ujedinjenja antičke Galije Transalpine i Galije Cisalpine, ili vostrane i onostarne Galije u prijevod s latinsogaa jezika, a kako su poglavto alpske krajeve Francuske i Italije zvali ljudi još u antičko doba. Na koncu nakon svih velikih i pobjedničkih bitaka, dočekao je biološku smrt kao zatvorenik na otoku Sveta Jelna. Bio je to tužni kraj za Kanibala suvremenog doba. Nalik antičkom Kanibalu dobivao je sve velike bitke, ali je kao i svaki smrtnik imao svoj konačni Waterloo i prije nego što je kasnije izdahnuo na Svetoj Jeleni uzaludno čekajući izbavljenje.
Adolf Hitler, nesuđeni slikar iz austrijskog grada Linza nosio je u sebi po majčinoj lozi i židovsku krv, ali je nesnosno mrzio i tijekom Drugog svjetskog rata nemolosrdno ubio preko šest milijuna Židova. Htio je kao ubjojica sangvinik i kolerik iz zločina strasti ubiti cijeli jedan narod kojem je po majčinom podrijetlu i sam pripadao. Danas je Hitlerovo utjelovljenje u liku Vladimira Putina otvorenih očiju sanja o obnovi bezgraničnoga sovjetskog imperija, kao alter ega ruskoga carstva. Krije kao zmija noge da mu je majka iskonom Židovka, a dalji preci s muške strane etnički su pomiješani s Fincima.
Isti je slučaj sa samoprozvanim novovjekovnim turskim sultanom Erdoganom. Još je njegov otac Gruzin i pravoslavac iz Batumija u Gruziji u blizini granice Gruzije i Turske ženidbom s Turkinjom i seobom u bogatu tazbinu u Istanbul zarad materijalnog boljitka promijenio vjeru za bogatiju večeru.
Siromašni ribar iz Batumija, otac Taipa Erdogana, prešao je na islam na nagovor bogatog tasta i dolaskom u Istanbul skupa s njegovom mladom suprugom islamske vjere. I sad nevješto i prozirno folira kako je veći Turčin i od najvećeg osmanskog zavojevača svih vremena Sulejmana Veličanstvenog. Umalo Turci nisu Erdogana politički eliminirali za sva vremena kad su prije više od petnaest godina doznali kako im je cijeli život tajio kako je on u njegovoj obitelji prvi etnički očitovani Turčin islamske vjere. Svi preci su mu bili Gruzini i pravoslavci.
Aleksandar Vučić kao i cijela šaka srbijatrijskih političkih klauna na vlasti u Srbiji su lažni Srbi i lažni pravoslavci. To vrijedi ponajprije za samoga Vučića, čovjeka vrele romske krvi po njegovoj majci Romkinji Angelini Vučić djevojačkog prezimena Milovanov, a dvojbeno i do kraja nerazjašnjeno je ostalo je li mu otac Srbin Anđelko Vučić ili Albanac Fahri Musliu, na kojega fizički neodoljivo liči kao narodski kazano jaje drugom jaju u košarici. Aleksandar Vulin je lažni Srbin očite romske genetike, koju uzaludno javno prikriva, budući ga fizionomija lica lako odaje. Ivica Dačić kao Hrvat Janjevac patološki i luđački mrzi iz dna duše sve hrvatsko i katoličko, iako su mu i otac i majka hrvatskog podrijetla. Isto vrijedi i za Anu Brnabić. Njezin djed Hrvat sa Krka u Drugom svjetskom ratu bio je i satnik u ustaškoj vojsci, a ona sad kliče uz četničke straže četničkog đenerala Draže.Jedan od političkih idola joj je i notorni i presuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, rođenjem Hrvat i katolik Vjekoslav Šešelj.
Iz svega je razvidno kako je Srbima najteže pobijediti same sebe. Dok se ne izbore sa samima sobom i ne pogledaju se konačno u polomljeno zrcalo vlastitih slatkih iluzija srpskoga veikodržavlja, ništa nisu još konkretno uradili. Dok to ne uvide i ne naprave sami i vlastitom voljom, niit jedna prosvjedna zelena agenda, kao ona u najavi najvećeg antilitijskog mitinga u Beogradu desetoga kolovoza neće polučiti dugo olekivani politički zaokret u Srbiji.
Dotle će se Srbi vrtiti u začaranom krugu tragom Domanovićeva “Vođe”, na putu ka provaliji “Stradije”, još jednog vrhunskog djela znamenitoga srpskog satiričara Radoja Domanovia na razmeđu devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća. Mnogi Srbi su čitali eseje Archibalda Reisa, švicarskog liječnika i srpskoga ratnog dragovoljca na Solunskoj fronti 1917. godine. On je svoje zapise pretočio u svevremensku knjigu “Čujte Srbi!” Archibald Reiss je prije više od stotinu godina dobronamjerno kazao kao njihov vrli prijatelj kako uporno između pametnog i glupog čovjeka, ili između poštenog i pokvarenog čovjeka uvijek izaberu za vođu glupana i pokvarenjaka. Nešto više od stotinu godina nakon objave Reissove knjige “Čujte Srbi!” vidi se kako su možda Srbi jednim dijelom i čitali što im poručuje njihov ratni saveznik Archibald Reiss, ali zasigurno je malo koji Srbin razumio i prihvatio suštinu njegovoga pisanja o karakterologiji srpskoga naroda. Jer, da nije tako ne bi sukladno Reissovim opažanjima od prije stotinu godina Srbi i sad za vođu birali glupana, budalu i pokvarenjaka Aleksandra Vučića, čovjeka što ih svakodnevno ismijava i ponižava, a oni mu u znatnoj većini mazohistički i dalje slijepo vjeruju i idu stranputicom trnovitih bogaza u propast umjesto utabanim stazama sreće u vedriju i uspješniju budućnost.
Dragan Ilić iz Beograda za HOP