ZAŠTO SE I TI NE BI KANDIDIRAO ZA PREDSJEDNIKA?
Kad bi kod nas upitali nekoga hoće li prihvatiti mjesto predsjednika države u najvećem broju slučajeva dobili bi ste kontra pitanje;“Kad će doći auto po mene?“ Malo njih upitalo bi se jesu li sposobni za to, a još manje njih bi reklo da to ne želi. Što ćeš, takva smo ekipa. Sve znamo i možemo. Na sportskom polju spremni smo biti selektori i to od A – atletike do Y- Yahtinga. Na vojnom planu ništa ispod feldmaršala ne dolazi u obzir i da ne duljim tako i na svakom drugom polju. Nije važno što nismo školovani jer sve znamo. Da nam škola stvarno ne treba pokazuje podatak da sveučilište godišnje izbaci oko 400 doktora znanosti a mi svake naredne godine sve više tonemo. Dobra ona stara narodna uzrečica „Puno babica, kilavo dijete“.
Vidjet će te uskoro kad dođu predsjednički izbori. Bit će tu kandidatura da se smrzneš. Od svih koji se obično kandidiraju 85% ne samo da su nepoznati i već nakon prvih riječi predstavljanja ne bi im dali čuvati kokoši. Onih ostalih 15 % već su kroz čitav dugogodišnji politički angažman pokazali vrlo široki spektar svojih nesposobnosti, a i poveću količinu putra na glavi. Sigurno se pitate pa gdje su oni koji to mogu, njih sigurno ima. Da, ima ih, ali oni ne žele sudjelovati u ovom cirkusu.
U Hrvatskoj je najisplativije biti političar. Za to škola ne treba, a i nema odgovornosti. Plaće su dakako super, a to je jedino važno. Dobiješ automobil s vozačem, mobitel, jeftinu prehranu, a kad shvate da si propuh i ne izaberu te ponovno još godinu dana primaš istu plaću i imaš sve ranije nabrojane pogodnosti.
Nije li smiješno da za upravljanje automobilom moraš obvezno proći liječnički pregled kojim se utvrđuje čitav niz parametara potrebnih za sigurno upravljanje vozilom, a za upravljanje državom (ljudskim životima) ne treba ti nikakav pregled. Nije važan stupanj obrazovanja, kvocijent inteligencije, opće zdravstveno stanje, a ni i tjelesna kondicija. Netko će reći kako je to vidljivo obzirom na identitet osobe, to jest njezin dotadašnji društveno politički status. I što smo dobivali rukovodeći se tako – kavanskog vicmahera, kuhanu nogicu, našminkanu statisticu i bahatog komesara.
Hajmo gospodo na testiranja i preglede, obznanite rezultate pa neka glasači znaju tko ne bi ni trebao biti kandidat, odnosno tko je bolji kandidat i tako lakše donesu odluku. Dokle god budemo imali samo stranački pristup bit ćemo osuđeni na sve i svašta.
Sada je dakako kasno za izmjenu izbornog zakona, no odmah nakon ovih izbora treba pristupiti njegovim promjenama. Kako prvo spriječiti bilo kakve predizborne koalicije. Pokaži svoju političku snagu prelaskom određenog praga pa onda koaliraj s kim želiš. Broj stranaka bi se tada sveo na neku razumnu brojku.
Uvedimo preglede za sve dužnosnike i saborske zastupnike, a preglede neka sami plaćaju. Isto tako treba uvesti novčanu sankciju za neopravdani neizlazak na izbore jer nam se događa da oko 25% ukupnog biračkog tijela određuje većini budućnost. I na kraju ono najvažnije, omogućimo biračima elektroničko glasovanje.
Nikome ne plaćati predizborna i izborne troškove, a financiranje stranaka ukinuti. Imaš članstvo pa prikupi članarine, a ako nešto predstavljaš dobit ćeš i donacije.
U svojim predizbornim obećanjima svi vi nudite boljitak no i dalje podržavate ovako traljav izborni sustav jer vam omogućava pristup sinekurama, a vama je to osnovni cilj. Ako stvarno želite dobro onda učinite promjene izbornog sustava.
Ad melius Croatia – Zoran Čapalija Čaplja