𝐃𝐚 𝐛𝐢 𝐧𝐞-𝐧𝐚𝐫𝐨𝐝𝐢 𝐩𝐨𝐬𝐭𝐚𝐥𝐢 𝐧𝐚𝐫𝐨𝐝 𝐁𝐨ž𝐣𝐢 “𝐦𝐚𝐥𝐞𝐧𝐢 𝐨𝐬𝐭𝐚𝐭𝐚𝐤” 𝐭𝐫𝐞𝐛𝐚 𝐩𝐫𝐨ć𝐢 𝐤𝐫𝐨𝐳 𝐕𝐚𝐳𝐚𝐦,
Onaj tko se usidrio u svijetu, te sve svoje nade stavio u uspjeh i ovovremeni prosperitet, umjesto da je ispred tog uspjeha stavio predanje svog života u volju Božju i ušao u metanoju, taj i takav neće se održati u vremenima kušnji.
Da bi se Boga susrelo potrebno je napustiti sigurno kopno svojih snaga i iskoračiti u vjeri. Mnogi nisu svjesni perfidne taktike kojom se Sotona služi kako bi čovjeka zadržao “na kopnu sigurnosti” i zoni komfora. Ona se očituje kroz više formi, a osnova joj je ponuda “sigurnosti i mira”. Radi se o Levijatanovom duhu koji se na društvenoj sceni kroz svu povijest pojavljivao kao onaj koji traži čovjekovu slobodu u zamjenu za sigurnost od ugroza.
Čak i onda kada čovjek uviđa brojne nelogičnosti i korumpiranost “narodnih vođa” on će radije pristati na kompromis između vlastite slobode i lažnih obećanja, nego se odreći prividne sigurnosti koju mu grešne strukture nude. Pristati će na ograničavanje slobode u zamjenu za kakvu takvu stabilnost i uređenje koje mu garantira “narodna vlast”.
Ima onih koji se kontinuirano iščuđuju kako je moguće na svakim novim izborima davati glas onima koji nas sustavno pljačkaju. Ne razumiju da je čovjeku više stalo do trenutnog osjećaja sigurnosti, a ne do stvarnih promjena. Radije će vjerovati u lažne nade, nego se osobno mijenjati.
One na vlasti ne zanima za koga ćeš ti glasovati, nego postotak izlaznosti. Pozicija i kontrolirana opozicija će uvijek pronaći načina kako kockice posložiti da bi u praksu sproveli Levijatanove naloge, no ne mogu ukoliko ne raspolažu s dovoljnim brojem kockica.
Da bi se s manipuliranjem nastavilo potreban je dovoljan broj naivaca koji vjeruju da ce izbori nešto promijeniti ili barem onih koji misle da je bolja kakva takva kompromisna ravnoteža između osobne slobode i “zajedničkog dobra” za razliku od anarhije i kaosa koji bi u protivnom vladao.
Ono što ovi potonji ne razumiju jest da se pojam slobode ne tiče samo prava i dužnosti kad je u pitanju obrana od ugroženosti na izvanjski socijalni način. Da bi bio disident i pri tome ne postati anarhista potrebno je vrh svoga koplja i oštricu mača okrenuti ka svojoj nutrini i obrezanju svojeg srca. A upravo je to ono što Levijatan ne želi da se dogodi ni po koju cijenu. Radije će dopustiti izlazak na barikade i anarhističko divljanje po ulicama tvoga grada, nego li je razumijevanje ovog problema.
Rijetki shvaćaju da je duhovna obnova jedini istinski način borbe protiv vrhovništava ovog svijeta. Onog trenutka kada u vjeri prihvatiš Isusa kao svog Otkupitelja i Spasitelja tada se cijeli Pakao trese od muke, kao što se s druge strane cijelo Nebo raduje i kliče zbog tvog obrata. Glavno je stoga pitanje u što, odnosno u koga polažeš svoje nade i shodno tomu kome izručuješ svoju slobodu u zamjenu za zaštitu, sigurnost i mir!?
Ukoliko je izručiš Levijatanu i njegovim strukturama za uzvrat ćeš dobiti ograničene oblike zaštite i sigurnosti, a u nemalo slučajeva nikakve ukoliko si se namjerio na nekog tko je na društvenom levelu iznad tebe. Pogotovo u sadašnjem povijesnom trenutku kada determinirani kaos ide k svom vrhuncu i totalnoj eskalaciji sukoba na svjetskoj razini, te se priprema otvoreno očitovanje Levijatana u svoj svojoj moći i ružnoći, i kada će golo egzistencijalno preživljavanje biti stavljeno pod znak pitanja.
Omča se iz dana u dan sve više steže. Ne moraš izići na barikade kako bi te se optužilo kao anarhistu i neprijatelja mira, slobode i sigurnosti. Dan kada će ti pokucati na vrata i zatražiti da položiš račun za svaku izgovorenu riječ u internet sferi je sve bliži. Vrijeme, kada ćeš biti osuđen na gladomor ako ne pristaneš da ti se uđe pod kožu i uveže na IoB – Internet of Body, ne broji se više u godinama, nego u mjesecima i danima.
Na čemu će tada počivati tvoja sigurnost? Odakle će ti pomoć doći kad više ne mogneš sjediti na dvije stolice i tješiti se da si vlastodršcima darovao tek dio svoje slobode? Nećeš ih moći optužiti za izdaju jer su i oni bili zavedeni i jer i njih čeka ista sudbina ukoliko se pobune. Oni samo rade svoj posao, zar ne!? I to posao koji si im ti omogućio. Ti si im svojim izlaskom na izbore darovao legalitet. Koga briga što oni svoj legitimitet stječu pred Levijatanom, a ne pred Zakonom. Doduše, doći će dan kada će se i srcem pokloniti pred Zakonom, no to će biti onaj “Ordo”, new ordo seclorum, kada Levijatan izroni iz mora svjetskih i otvoreno se očituje kao Knez ovog svijeta.
Što ćeš tada uraditi? Hoćeš li mu se pokloniti i prikloniti tako što ćeš pristati na žigosanje i dopusiti da tvojom krvlju cirkulira carbon pored kisika, da u savjesti (preko AI “kipa” koji će progovoriti) možeš čuti samo jedan i to njegov glas? Hoćeš li se zarad tanjura leće (i crva) odeći Jaganjca Božjeg?
Biti će to dan kad bi u svom srcu već trebao imati u dovoljnoj mjeri i “ulja i svjetla” pa da bi mogao reći sudbonosno NE, neću ti služiti. No, da bi mogao reći to NE nisi li već puno prije trebao reći DA svome Bogu i njegovom Pečatu. Da si se usidrio u njemu, umjesto da si svoje nade stavio u ovozemni i ovovremeni uspjeh i prosperitet pod Levijatanovom kontrolom i normama koje on diktira, te da si krenuo putem predanja (umjesto vlastite nadogradnje i ugradnje samog sebe u Kulu) i metanoje ne bi danas u tolikoj mjeri strepio pred očitovanjem Zvijeri.
Zato si sada fokusiran samo na jednu misao: Kako izbjeći, kako umaći i sačuvati svoj život!? … umjesto da razmišljaš kako “izgubiti svoj život!?” i ući u istinsku slobodu po umiranju sebi, svome Ja, svojoj sebičnosti, požudi … Možda nisi spreman poput sv.Franje smrt nazvati “sestricom”, no trebao bi barem razmišljati kako joj ići u susret, a ne samo kako je izbjeći, zar ne!? Ipak je to životna realnost.
To je ono o čemu MORAŠ razmišljati, prije nego li o TREBA LI ili ne “bježati”. Sve su prilike da će trebati “odvojiti se od njih”, ta tako Pisma kažu, međutim pitanje je hoćemo li izbjeći progon. Sveto Pismo kaže da se nitko ne bi spasio da Gospodin nije odlučio skratiti dane Velike nevolje.
Bilo kako bilo, činjenica je da se na muci poznaju junaci. Također i da je to pitanje koje je u zadnjih nekoliko desetljeća na sve moguće načine zamagljivano Levijatanovom taktikom serviranja zla pod prividom dobra preko “seksualne revolucije”, duha hedonizma i potrošačko materijalističkog pogleda na svijet, putem woke kulture, LGTB+ propagande, sporta i zabave, a sve sa ciljem da nas se odvoji od istinskih vrijednosti i SPREMNOSTI na žrtvu. Drugim riječima, da bude što manje istinskih svjedoka, a puno više anti-svjedoka koji će biti svjedoci Uskrslog samo nominalno, no ne i suštinski, ljudi koji znaju hoditi kroz život u vjeri i koji su usidreni na Stijeni, svjesni da je zlo već jednom i zauvijek pobjeđeno na križu, a naša krivica na njemu zakovana.
Što reći za kraj a da ne ostanem nedorečen …? U situaciji kad je “dolina puna suhih kostiju”, a kardinal ustaje na kardinala, biskup na biskupa i svećenik na svećenika, odnosno stado biva ostavljeno od pastira koji napasaju sami sebe, Gospodin je taj koji osobno Pokret-je obnovu i podiže one koji će prorokovati suhim kostima i pripraviti Put njegovom dolasku. Nažalost, i među njima je priličan broj onih koji drijemaju dopuštajući da im tijelo nadvlada duh, te tako zanemare proročki dar koji im je darovan. Svjesni težine zadatka najradije bi se utopili u sivilo mase i izbjegli povjerenu zadaću. Umjesto da nakon iskustva “izlaska iz ropstva egipatskog” i u zahvalnosti zbog darovane slobode nastojimo vjerom osigurati krepost, a njome istinsku spoznaju po kojoj dolazimo do uvjerenja da se isplati žrtvovati i svakodnevno noseći svoj križ umirati sebi i tako znati što uistinu znači suuskrsnuti s Kristom, nerijetko se žali i želi vratiti k egipatskim loncima, odnosno u stanje kompromisa sa zlom. Htjeti se vratiti na egipatske lonce znači iznova darovati dio svoje slobode Levijatanu zarad dva obroka dnevno i krova nad glavom, tj. lažne sigurnosti, mira i zaštićenosti koju pruža egzistencijalni minimum. Međutim, nalazimo se u trenucima kad Levijatan samo što nije u cijelosti pušten. Kad se to dogodi on će zatražiti našu slobodu u cijelosti. Skoro sve države svijeta su potpisale sporazum s WHO, prenoseći na njeg svoj suverenitet i dajući mu ovlasti o uredovanju.
No, da ne duljim, oni koji imaju oči i uši razumijeti će ono što ovim biblijskim citatima iz knjige proroka Jone želim reći:
“1
1 Jona protiv svog poslanja
Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu:
2 »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.«
3 A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve.
4 Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti.
5 Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom.
6 Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: »Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti bog taj da ne poginemo.«
7 Potom rekoše jedni drugima: »Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo.«
Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu.
8 Oni mu onda rekoše: »Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?«
9 On im odgovori: »Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.«
10 Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: »Što si to učinio!« Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve – sam im je to pripovjedio.
11 Oni ga zapitaše: »Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?« Jer se more sve bješnje dizalo.
12 On im odgovori: »Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.«
13 Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih.
14 Tad zazvaše Jahvu i rekoše: »Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: činiš kako ti je milo.«
15 I uzevši Jonu, baciše ga u more – i more presta bjesnjeti.
16 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i učiniše zavjete.
2
1 Jona izbavljen
Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi.
2 Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.
3 On reče: »Iz nevolje svoje zavapih Jahvi,
i on me usliša;
iz utrobe podzemlja zazvah,
i ti si mi čuo glas.
4 Ti me baci moru u dubine,
i voda me opteče.
Sve poplave tvoje i valovi
oboriše se na me.
5 Pomislih: odbačen sam
ispred očiju tvojih.
Al’ ipak oči upirem
svetom Hramu tvojem.
6 Vode me do grla okružiše,
bezdan me opkoli.
Trave mi glavu omotaše,
7 siđoh do korijena planina.
Nada mnom se zatvoriše zauvijek
zasuni zemljini.
Al’ ti iz jame izvadi život moj,
o Jahve, Bože moj.
8 Samo što ne izdahnuh
kad se spomenuh Jahve,
i molitva se moja k tebi vinula,
prema svetom Hramu tvojemu.
9 Oni koji štuju isprazna ništavila
milost svoju ostavljaju.
10 A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom
žrtvu prinijeti.
Što se zavjetovah, ispunit ću.
Spasenje je od Gospoda.«
11 Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
Da bi “sva plemena zemaljska” prihvatila Krista, te ne-narodi postali narod Božji biti će potrebno da “maleni ostatak” prođe kroz Vazam, poput svog Gospodina.
M. Bušić
HOP -portal na Telegramu
