Ovaj svijet je sve gori i gori iz samo jednog razloga, a taj je jer je sol obljutavila.
A znamo da je njezina zadaća da čuva od pokvarenosti.
„Mi sada stojimo suočeni s najvećim povijesnim srazom kroz koje je čovječanstvo prošlo. Mislim da široki krugovi američkog društva ili široki krugovi kršćanskih zajednica to u potpunosti ne shvaćaju. Suočavamo se s konačnim srazom između Crkve i anti-Crkve, Evanđelja i protu-Evanđelja. Ovaj sraz je u planu Božanske providnosti. Ovo je sukob koji cijela Crkva mora prihavtiti“
Ovako je govorio Papa, Karol Wojtyla govorio je katoličkim biskupima u USA, dvije godine prije nego je postao Papa. Njegova iskrena pronicljivost i opažanje bilo je objavljeno u “Wall Street Journal“ 9. studenog 1998.
Mi danas živimo u društvu, kojeg je je Papa emeritus, Benedikt XVI. nazvao „diktatura relativizma“. Relativizam odbacuje i niječe postojanje objektivne istine, koja se može spoznati iskustvom i razumom, koji bi morali upravljati našim životima i društvom. Odvojena od (moralnih) normi koje trebaju voditi naše ljudske izbore, koje vladaju našim ponašanjem, mi i naša kultura brzo propadaju.
Kad se ništa objektivno istinito ne može shvatiti, prihvatiti što bi bilo temelj našeg zajedničkog života, nema temelja ni za autentičnu slobodu. Umjesto toga prelazimo granicu anarhije. Brak je slijedeći cilj u napredovanju anarhije socijalnog i kulturnog inženjeringa.
U svom, apostolskom razmatranju o Euharistiji, sakramentu milosrđa, Papa emeritus Benedikt XVI. sažeo je dužnosti nas katolika kad su suočeni s napadom na autentični brak: “Brak i obitelj su institucije koje se moraju promicati i braniti od svakog mogućeg drugačijeg poimanja i formuliranja njihove istinske prirode, budući da sve što pogađa njih – pogađa i samo društvo zbog pogrešnih izbora.”
Zakopavajući svoje talente, mi zakopavamo sami sebe. Ne bojmo ih se staviti u službu iz lažne poniznosti i straha da nećemo odgovoriti iskazanom povjerenju ili pak naići na kritiku. Ona je uvijek dobra, bilo da je pozitivna, bilo negativna. Više se treba bojati da ne izgubimo strahopoštovanje prema Bogu nego ugled u svijetu. Strah Božji je početak mudrosti, a strah od ljudi početak ludosti.
I ne treba biti zavidan ako netko ima više talenata. Bog ih daje prema tome koliko je netko sposoban iznijeti ih valjano i umnožiti na opću korist, a ne prema potrebi pojedinca. Oni, dakle, nisu stvar mojih potreba, nego, jer su uvijek na izgradnju zajednice, tu zbog onih kojima možemo pomoći.
Čitanje i razmatranje Biblije, pojedinačno i u zajednici od presudnog je značenja za našu duhovnu formaciju. Duh Sveti je taj koji neizostavno sudjeluje u tom procesu. Pokazuje nam i otkriva lik Božji, koliko nas Bog ljubi, što je potrebno za naše spasenje i kako hodati u vjeri prolazeći kroz životne situacije. Negdje jednom netko reče kako dok čitamo Bibliju ona čita nas. To je nevjerojatna stvar. Pokušaj Bibliju zamisliti kao Božje ljubavno pismo tebi upućeno. Da ti je netko poslao ljubavno pismo, zar ga ne bi pročitao? Bi li rekao kako si siguran da znaš što unutra piše i odložio ga jer je bespotrebno čitati ga? Naravno da ne bi. Čitat ćeš ga pažljivo i polako, upijajući svaku riječ u svoje srce. Što više, čitat ćeš ga iznova i iznova, po više puta. Biblija je Božje ljubavno pismo upućeno tebi, meni, nama. Zašto ga ne bi čitali iznova i iznova i dijelili s drugima ako znamo da je i drugima bitno kao i nama?
Trebali bismo smo ga razmatrati pojedinačno, ali i u zajednici gdje sveta riječ može različito govoriti svakom od nas. U Iv 8, 31–32 čitamo da Isus kaže: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Nastojmo stoga staviti svoju Bibliju na mjesto gdje ćemo svakog dana viđati Božje ljubavno pismo (možda tamo gdje sjedimo i gledamo televiziju). Započnimo s kratkim čitanjima i razvijmo naviku. Pronađimo grupu za proučavanje Biblije i uključimo se.
M. Bušić
HOP
HOP -portal na Telegramu