Moral je skup vrijednosti i ideala na temelju kojih pojedinci slobodno odlučuju o izboru vlastitog ponašanja.
Te vrijednosti proizlaze iz društvene i političke stvarnosti, odnose se na ekonomsko i pravno uređenje, odnose se na tradiciju zajednice i stoga se mijenjaju u svom povijesnom putu. Govoriti o moralu danas, u društvu u kojem se mnoge vrijednosti gube, nije nimalo lako. Ali kako se moral tumači u sociologiji? Koje su studije u vezi s tim? Jesu li muškarci danas doista amoralni?
Je li moral samo konvencionalan koncept? Pojmovi “moral” i “etika” često se koriste kao sinonimi, ali postoji bitna razlika između njih dvoje: dok moral norme i vrijednosti smatra činjenicama, etika ih promišlja gotovo spekulativno, dajući racionalno objašnjenje. Ova dva pojma dio su ljudskog života i mogu se smatrati važnim varijablama ponašanja subjekta. Kada govorimo o ponašanju, mislimo i na individualno i na kolektivno ponašanje budući da se čovjek, sociološki gledano, smatra društvenom životinjom. Radnje koje čovjek provodi diktirane su smjernicama, a one se mogu ticati i društveno-političke i vjerske sfere. U sekularnoj sferi, moral označava zahtjev, od strane pojedinca ili zajednice, za autonomijom donošenja odluka u odnosu na bilo koje vanjsko uvjetovanje; u religijskoj sferi, legitimacija se nalazi u moralnoj normi koja dolazi od Boga je svakako vrlo široka, ali koriste li pojedinci moral za ono što smatraju najprikladnijim ili za ono što je konvencionalno? Kako sociološke studije objašnjavaju pojam morala? Može li se u današnjem društvu još govoriti o moralu kao vrijednosti?
Moral za Baumana
Prema poljskom sociologu Zygmuntu Baumanu, u modernosti moral je prisilna regulacija društvenog djelovanja kroz predlaganje univerzalnih vrijednosti ili zakona kojima nijedan razuman čovjek ne može pobjeći. Kada objašnjava pojam morala, on ga predstavlja na jednostavan, ali istovremeno i dubok način. Moral nastaje kao predaja jednog pojedinca drugome. Od mene tebi. Uspostavljanje tog odnosa onemogućuje život u društvu jer se upravo u njemu stvara dinamika koja naglašava važnost djelovanja pojedinca. Ali je li to racionalno djelovanje? Poriv biti za drugoga, dati se drugome, bez obzira na to kako se drugi ponaša prema njemu, nije racionalan. Zbog toga je moral, koji proizlazi iz ovog impulsa, potpuno iracionalan. Podrijetlo morala uvijek isključuje individualni čin, ono nužno podrazumijeva “ja” (to je moja odluka), nikada “mi” (to nije kolektivni čin, niti rezultat dogovora, jer je to uvijek izbor pojedinca da se prema drugom ponaša na određeni način). Moral je dakle posve individualan čin, ali stvara društvo. Društvo se rađa iz individualnog etičkog izbora. Individualni etički čin moram učiniti ja, a ne drugi, ali on stvara vezu: živimo u društvu, u društvu smo, samo na temelju toga što smo moralni. Za Baumana, jedno se susreće s drugim ne striktno “kao osobom”: Bauman koristi pojam “osoba” u smislu u kojem ga koristi simbolički interakcionizam, pri čemu se pojam osobe shvaća u smislu maske koja pokriva uloga. Identitet svakog pojedinca zbroj je svih uloga koje pokriva. Moralni čin nam omogućuje susret s drugim kao licem, odnosno u njegovom pravom identitetu, a ne u njegovoj ulozi.
Život u fragmentima Danas nije lako govoriti o moralu. Često se događa da čujemo da, pogotovo mladi, nemaju vrijednosti i da svi kao da „plove“ na istoj valovnoj liniji, homogenizirajući se. Ponekad odobrenje ne donosi uvijek pozitivne implikacije. Hoće li biti ovako? Jedno je sigurno: „postmoderni život je, s moralne točke gledišta, život u fragmentima“. Kao da muškarci proživljavaju jaku krizu identiteta. Može li to biti generirano nedostatkom referentnih točaka? Iz određenog društveno-političko-ekonomskog stanja? Danas je teško stvoriti odnos “licem u lice” s drugima. Poteškoća leži u činjenici da ljudi vrlo malo vjeruju u činjenicu da djelovanjem na etički i moralan način možemo riješiti mnoge probleme koji pogađaju naše doba. Ne govorimo samo o etičkim i moralnim problemima koji se tiču gorućih tema kakve su trenutno u našoj zemlji, već io svakodnevnim temama koje dovode do sukoba, a ne do susreta. Je li to rođak, poznanik, sugrađanin, dijete, stranac ili migrant, svejedno je. Bitno je reaktivirati moralnu odgovornost prema drugima. Ono što je važno jest ponovno otkriti tu individualnost koja se postupno gubi iza alata koji nisu prikladni za ljudski život. Živimo u patničkom i krhkom vremenu i samo mi pojedinačno, malim koracima, moralom, možemo naše doba učiniti manje ranjivim.
Izvor sociologija – Filomena Oronzo